"Nekoć sam bila socijalistica zato što sam vjerovala da samo socijalističke politike mogu pomoći siromašnima, a htjela sam svojim radom pomoći siromašnima. Ja i danas želim pomagati siromašnima, ali sad shvaćam da samo liberalne politike zaista pomažu siromašnima", objašnjava Deirdre McCloskey, poznata transrodna profesorica ekonomije, povijesti i engleskog jezika na Sveučilištu u Chicagu i spisateljica.

U intervjuu za Zakladu za ekonomsku edukaciju FEE, Closkey tvrdi da američki libertarijanci trebaju vratiti termin "liberal".

"Ja sam kršćanska libertarijanka ili, kako više preferiram, liberalka. Trebamo vratiti 'L' riječ nazad. Kako god to nazivali, to znači da brinem za siromašne. Većina libertarijanaca brine za siromašne. Fanovi Ayn Rand znaju zabrazditi s onim 'Ja imam svoje, tebe tko j...'. Ali ja sam počela učiti ekonomiju dok sam bila socijalistica. I danas želim pomagati siromašnima. Ali za razliku od naših prijatelja s lijeva i desna, naše (liberalne) politike zaista pomažu siromašnima umjesto da samo šalju signale o našim duhovnim vrlinama.

To je ono što mislim da je toliko dobro kod kapitalizma, što zbog njega siromašni žive sve bolje. Supstantivna jednakost se povećava i definitivno se povećava bogatstvo nekoć siromašnih ljudi."

Closkey tvrdi da kapitalizam nije u akumulaciji kapitala, nego u inovacijama i pronalaženju novih rješenja.

"Veliki problem kod termina 'kapitalizam' je taj što on šalje pogrešnu poruku ljudima. Ljudi čak i žele biti otvorenog uma pa misle da je riječ o kretanju kapitala. Moj prijatelj Yanis Varoufakis, koji je bio ministar financija u Grčkoj, vjeruje da je kapitalizam samo u kretanju kapitala. Ali nije. Mnogi također vjeruju da je kapitalizam sistem koji ide od vrha prema dnu. John Mackey, osnivač i vlasnik tvrtke Whole Foods, govori o savjesnom kapitalizmu. On i ja smo na istoj valnoj dužini. Želim da ljudi shvate da kapitalizam treba savjest i ona čak ne mora dolaziti izvana jer većina kapitalista - ako ih tako želite zvati, ja mrzim tu riječ - žele biti dobri, žele biti ljudi. Oni od početka pokušavaju i žele ne ispasti onaj lik iz Simpsonovih, vlasnik nuklearne elektrane."

Kako dolazi do toga da sve više mladih ljudi u Americi želi socijalističku politiku države, i na to ima zanimljiv odgovor.

"Osoba koja odraste u kućanstvu srednjeg sloja u gradu, recimo, u SAD-u, ta je osoba već dio socijalističkog društva koje se zove obitelj. Iz perspektive djeteta, primanja dolaze nekako s neba, a mama je središnji planer koji ne dozvoljava tati da jede 10 puta više hrane od drugih. Ima nečega egalitarijanskog u tome. Kad takvo dijete dozna da postoje siromašni, njegova prirodna reakcija je da želi svakoga prihvatiti u obitelj. Tu analogiju obitelji mladi često prenose na socijalnu državu. U obitelji imate oca koji je kao dobri cezar koji se brine da svi budu zaštićeni. Tako onda žele od socijaldemokratske države da zaštiti siromašne. Spremni su žrtvovati sve svoje slobode za takvu državu da bi im ona dala osjećaj sigurnosti. To je prirodni socijalist. To je užasno iskušenje protiv kojeg se trebamo boriti cijelo vrijeme. Zato što mi vjerujemo da se čovjek može razvijati samo ako je slobodan i neovisan, kad nije poput djeteta koje plače ako nema mame u blizini.

Dijete koje odraste na farmi sudjelujući u radu cijele obitelji, ono nauči otkud dolazi hrana. Nauči kako nastaju cijene na tržištu, nauči što je profit, a što gubitak. Takvom je djetetu jako lako objasniti ekonomiju i ona je već prirodna liberalka.

Ljudi to trebaju naučiti. Mnogi izlaze iz adolescencije kao prirodni socijalisti i ulaze u moderno gospodarstvo. Njima trebamo dokazivati stalno da onaj pristup od dna prema vrhu koji oni žele, takav pristup se postiže u kapitalizmu.

Mi moramo pokazati tim ljudima da se tijekom zadnja dva desetljeća siromaštvo nije drastično smanjilo zahvaljujući državnim zakonima, nego zahvaljujući sustavu slobodnog poduzetništva. To nije rezultat izgradnje kanala ili državnog vođenja i subvencioniranja industrije, nismo se zbog toga obogatili. Obogatili smo se zbog ljudske inovativnosti koja je potaknuta oslobađanjem ljudi da čine što žele."

Politički spektrum lijevo-desno razlikuje se samo po načinu na koji političari žele koristiti državnu moć nad građanima i po ciljevima, smatra Closkey.

"Ljevica želi koristiti državnu moć kako bi redistribuirala novac i prisilila ljude da rade nešto protiv svoje volje, a desnica želi iskoristiti državnu moć da bi nametnula vlastite moralne vrijednosti onima koji su drukčiji od njih. A mi, liberali, smo u sredini. Ne želimo debatirati o tome na koji način koristiti moć države. Ja vjerujem da država mora postojati, ali njena moć mora biti umjerena i ograničena jer gotovo sva kreativnost društva dolazi od pojedinaca, od ljudi iz naroda, od ljudi koji trebaju imati dovoljno slobode da mogu svoje vizije ostvariti i tako pogurati cijelo društvo naprijed. Tako dolazi do modernog gospodarskog rasta. Ne akumulacijom kapitala, ne eksploatacijom radnika, već dopuštajući što većem broju ljudi slobodu da pokrenu posao, da se zaposle."