Za Miljenka Jergovića ste vjerojatno čuli ljetos kad se proslavio šaranjem grafita na svojoj zgradi. Sarajevski književnik sa zagrebačkom adresom jedan je od relikta propale bivše države i, kao takav, ne treba posebno objašnjavati zašto je omiljen u novinarskim krugovima.

Jučer nam je pokazao, po tko zna koji put, koliko je jugoslavenska "kultura" jadna, duhom siromašna, puna mizoginije i malograđanštine. Nezavisnu gradonačelnicu Rijeke Ivu Rinčić usporedio je s Gabrieleom D'Annunzijem, fašističkim okupatorom Rijeke 1920-ih:

"Rijeka je vidjela guzicu velikoga protofašiste Gabrielea D’Annunzija, pa će, akobogda, vidjeti guzicu i ovoj snaši, koja je stigla stotinu i koju godinu za njim."

Doslovno sam prenio njegovu izjavu, nisam ispravljao pravopisne i gramatičke greške (kaže se "protofašist" pa je genitiv "protofašista", a ne "protofašiste"). Ali čak i ako zanemarimo nedostatak poznavanja pravopisa i gramatike (zašto bi čovjek to trebao znati, pa on je samo "književnik", nije da živi od pisanja), ne možemo ne primijetiti širinu i dubinu njegove mudre misli. Guzica je u ovom slučaju, naravno, karakterna osobina, ona koju Jugoslaveni pridaju svakome tko ne misli isto kao oni i ne pripada njihovom vrlo skučenom krugu, a "snaša", kako će to Jergović naknadno objasniti, opisuje ženu sa sela, seljanku, što je po njemu inferiorno ženi iz grada.

Dakle, nije dosta to što je žena, još je i seljanka. Nema ništa mizogino u tome, to je način na koji Jugoslaveni i inače izražavaju svoje neslaganje s ljudima.

Čime je Rinčić toliko razljutila našu Moralnu Vertikalu, vrag će ga znati. Može biti doslovno bilo što - možda zato što je podržala zdravstveni i spolni odgoj u školi, možda zato što je snizila porez na dohodak, ali najviše možda baš zbog toga što ne želi biti poput gore spomenutog D'Annunzija i fašistički zapovijedati svojim građanima kako da žive, što da rade i kakvu glazbu da slušaju.

Zasmetala je Jergovića i njena odluka o prekidu sufinanciranja skupine riječkih poduzetnika. Zašto bi Grad jednima sufinancirao prostor, a drugima ne? Jergović tvrdi: ako to ne radiš, to znači da si seljanka. Jer svaki pravi građanin u njegovom Sarajevu dobro znade da vlast treba birati pobjednike i javnim novcem pomagati odabrane nauštrb drugih. To je u biti sva jugoslavenska filozofija - da narod radi za nekolicinu privilegiranih, a među njima mora biti i naš Miljenko.

Bilo kako bilo, jako ga je naljutila, a to znači da je fašistkinja. Sad bi svima trebalo biti jasno koga i što oni smatraju fašizmom. Sve što nije s njima u talu, svatko tko ne troši javni novac za njihove hirove - fašist.

I sve bi bilo super da mu nije stigao odgovor same Rinčić. To ga je iznenadilo jer navikao je da žrtve šute, da pregrizu sve što ih "spada", pognu glavu i "popuše" njegova sranja. Ipak je ona žena, a od žene Jugoslaveni ne očekuju prigovor. Kad mu je odgovorila, to ga je uvrijedilo. Jako.

Rinčić mu je, ukratko, odgovorila da mu je napad "vulgaran, reduktivan i argumentacijski prazan". To je živa istina. Osim toga, ništa drugo nije trebala ni napisati. U nekoliko riječi pokopala je ne samo taj jedan njegov komentar, već i sve ostalo što je on ikada napisao. Uzmite bilo koji njegov tekst, svaki je jednako vulgaran, reduktivan i argumentacijski prazan. A s obzirom da je Jergović simbol jugoslavenske kulture, to je ispravan opis za cijelu kulturu te propale nacije.

Što je Jergovića u tome uvrijedilo? Kaže, "komentari ispod njenog odgovora". Opa! Milagera nam ne voli ružne komentare koje čitatelji pišu, ali naravno, samo ako su na njegov račun. Inače čovjek očito ne čita komentare ispod svojih gluposti na njegovom profilu, ili ispod njegovih tekstova na jugoslavenskim portalima koji ih prenose. Jer da ih čita, zabranio bi sam sebe.

Budući da Jergović smatra gospođu Rinčić prototipom talijanskih fašista i seljankom, zanimljivo je pogledati kakve osobe on smatra uzornim građanima i herojima našeg društva. Nedavno je za heroinu proglasio novinarku koja je u svome selu na glasu kao pijandura i drogerašica, tuče se sa svojim rođacima i u slobodno vrijeme vozi pod utjecajem opijata noću bez upaljenih svjetala, tako ugrožavajući cijelo selo.

To je po Jergoviću simbol ljudskosti, herojstva. To je antifašizam. Zaboravlja da njegova država više ne postoji, njena kultura izumire, a s njom i takvi običaji. Riječani su na prošlim izborima jasno dali do znanja da ne žele više grad kojim bi vladao duh takve malograđanštine, primitive, vulgarnosti i argumentacijske praznine. Hrvatska nije Balkan, Rijeka nije Sarajevo.