Saša Cvetojević: Politika, kakvu danas gledamo u Hrvatskoj, meni se duboko gadi

FOTO: Mario Poje
6.1.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Pobjednik izbora za liberala godine odgovara na naša pitanja o politici, zdravstvu, poduzetništvu, kako je biti direktor Facebooka i zašto se nada da će još više poslovati s državom.
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Saša Cvetojević: Politika, kakvu danas gledamo u Hrvatskoj, meni se duboko gadi

Pobjednik izbora za liberala godine odgovara na naša pitanja o politici, zdravstvu, poduzetništvu, kako je biti direktor Facebooka i zašto se nada da će još više poslovati s državom.
PIŠE Mario Nakić

Konkurencija među liberalnim influencerima za Liberala godine bila je žestoka, nitko nije osvojio više od polovine tako da svi sudionici zaslužuju pohvale. Ipak, pobjednik može biti samo jedan, a to je ove godine Saša Cvetojević koji je osvojio oko 32 posto vaših glasova, odnosno najviše među svim kandidatima.

Cvetojević je jedan od najpoznatijih poduzetnika i investitora u Hrvatskoj, a popularan je prvenstveno zbog aktivnosti na društvenim mrežama. Budući da je riječ o iznimno angažiranoj osobi i u politici, zdravstvu, poduzetništvu i drugim pitanjima, bio je to dobar povod za ovaj intervju.

* Jeste li iznenađeni rezultatima glasanja za liberala godine i svojom pobjedom?

- Svakako nisam očekivao, konkurencija je bila stvarno jaka.

* Kad ste i kako ušli u poduzetništvo te kako je izgledao vaš poslovni razvoj?

- Poduzetnik sam, praktično, otkad se sjećam. Još kao klinac pokušavao sam trgovati, prodavao sam stripove i skupljao sve što se može dalje prodati. Svaki posao koji je mogao donijeti neki novac sam prihvaćao, od cijepanja i slaganja drva do ljetnog rada preko učeničkog servisa u lokalnoj tvornici pića. Insako sam osnovao 1990. i od tada sam i "službeno" poduzetnik.

- Već tijekom studiranja Insako je narastao u ozbiljnu malu firmu, imali smo par zaposlenih, neke stare kombije, iznajmljeno skladište i urede i sve godine poslovali pozitivno. Pred kraj fakulteta počeo sam širiti poslovanje u druge branše, prvo u ljekarne, a kasnije i kućnu njegu te fizikalnu terapiju. Ideja rada 8 sati u nekoj tvrtki nikad me nije zanimala, uvijek sam želio storiti nešto od nule, dokazati sebi da se može, a posebno me veselilo kad sam u poslovanju mogao primijeniti neke svoje zamisli i ideje te raditi drugačije od drugih.

* Kao uspješni poduzetnik, jedan ste od osnivača CRANE-a, hrvatske mreže poslovnih anđela koja ulaže u startupe u ranoj fazi i tako pomaže mladim poduzetnicima. Ima li nekih pozitivnih primjera koje možete navesti?

- Najbolja investicija do sada je Repsly Inc. Tvrtka je krenula pred nekih 8 godina, proizvod se tada zvao Salespod, a ja sam bio prvi ulagač. U startu nas je bilo troje - dva osnivača i ja. Marko Linke i Marko Kovač - dečki koji su sve pokrenuli, danas su prepustili upravljačke pozicije profesionalnom timu iz USA, sjedište je u Bostonu, ali i dalje većinu udjela držimo mi iz Hrvatske. U međuvremenu smo primili nekoliko rundi investicija, zaposlili pedesetak ljudi u USA i Hrvatskoj, prihodi konstantno rastu te se nadam da bi krajem ove godine mogao ostvariti exit i tako konačno pokupiti profit od toga ulaganja.

- Dobar primjer je i sustav za prodaju karata Entrio, gdje sam također bio u prvoj rundi ulagača te sam pratio ulaganje i u nedavnoj rundi preko Funderbeam platforme. Primjera ima još - sustav za analize u sportu - Once je i dalje aktivan, pozitivno posluje, ali tu sam u međuvremnu smanjio udio prodajom jednom od kolega investitora. Osim navedenih, tu su i Akvilia Unio - tvrtka koja prodaje sustave za filtraciju vode EVA te tvrtka za izradu video sadržaja, produkciju i streaming - Broadcast.hr - sve posluju pozitivno, zapošljavaju i razvijaju se.

- Tu je i jedna od većih investicija - Hipersfera, u kojoj je Bojan Pečnik uspio ponovo pokrenuti priču te se nadam da bi i od toga moglo jednom biti nekog povrata. No, ima i desetak primjera koji nisu završili uspješno, tvrtke su propale ili su u nekom limbu.

* Dugo ste bili član Upravnog vijeća HZZO-a. Što se po vama treba promijeniti u javnom zdravstvu da bi postalo financijski održivo i efikasnije?

- Zdravstvo je ogromna i teška tema. Rasprava o tome što sve trebna mijenjati bila bi preduga za ovaj format. No, osnova je stvarno okretanje HZZO-a prema zdravstvenom osiguranju - to bi značilo kupovanje što više kvalitetne usluge za novac koji imamo na raspolaganju umjesto financiranja neodrživog sustava. Sada HZZO ne kupuje najpovoljniju zdravstvenu uslugu svojim osiguranicima, već se prvenstveno bavi financiranjem sustava zdravstva. Tako se stalno saniraju ustanove koje su neodržive, plaćaju se suludi troškovi nabavke opreme koja se kasnije suboptimalno koristi, umjesto da se raspiše stvarni tender na kojem se "kupuje" potreban broj usluga definirane kvalitete.

- HZZO je, iako formalno neovisan, potpuno ovisan o politici, te se koristi za krpanje rupa u sustavu. Time su doprinosi za zdravstvo izgubili svoju temeljnu odrednicu - namjensko trošenje i postali su porezni namet. Država bi morala brinuti o sustavu javnog zdravstva, ukoliko je odrednica da takav mora postojati u ovom obimu i ovako nefunkcionalan, te pokrivati te iracionalnosti koje sama kreira - iz proračuna. Sredstva od doprinosa bi se morala koristiti za liječenje i skrb osiguranika i to onako kako osiguranici odluče, a ne politika. Sada, primjerice, umjesto plaćanja "privatniku" za uslugu x kuna, HZZO rađe financira nabavku opreme, ljude, amortizaciju i sve opstale troškove u nekoj bolnici - što ga u konačnici košta više od cifre koju bi platio privatniku po usluzi.

- Sustav namjerno koči ugovaranje s privatnim sektorom jer je svjestan da bi onda javni ostao s još manje pacijenata. Time se javnom sektoru ne daje mogućnost provesti stvarne reforme jer nema stvarnih poticaja da se to učini, kad novac svaki mjesec stiže - radili više ili manje, bolje ili lošije.

- I na kraju, danas u zdravstvu caruju umrežene struke i pojedinci koji su sustav prilagodili sebi, kako bi zaštitili svoju poziciju i ostvarivali korist sebi i grupi oko sebe. Pacijent je tu najmanje bitan, bitno je koja struka ima monopol na određene postupke, bitna je podjela terena. Nedavni slučajevi u kojima je došlo do smrtnih ishoda, pokazuju koliko je sustav komora i stručnih društava sam sebi svrha, koliko mogu opravdavati postupke svojih članova te kako se izbjegava odgovornost putem kompliciranog sustava kontradiktornih propisa.

* Podržavate li ideju privatizacije zdravstva (liberalizaciju tržišta zdravstvenih osiguranja i širenje domene korisnika na privatni sektor) i što mislite o prijedlogu ekonomista Andreja Grubišića?

- Ne mislim da zdravstvo treba postati u potpunosti privatno. Mislim da trebamo uzeti najbolje iz oba sustava te razvijati i jedno i drugo. Vaučerizacija je dobar model, kako za zdravstvo, tako i školstvo. Javni sektor bi se prilagodio u određenom roku, u startu bi izgubio puno korisnika (što i zaslužuje, slijedom nebrige i katastrofalnog nivoa usluge koje korisnicima pruža već desetljećima), ali bi vremenom sve došlo u ravnotežu.

- Javni bi mogao konkurirati privatnom u cijenama (gubitke javnog uvijek snosi država), a privatni bi konkurirao boljom uslugom. Čim korisniku damo mogućnost izbora gdje iskoristiti svoje pravo na zdravlje ili školovanje, sustav naglo prelazi iz "opet dosadni korisnici" moda u "kako privući korisnika" mod.

* Koji su po vama osnovni problemi za poduzetništvo u Hrvatskoj danas?

- Problema je puno. Osnovni je loša poduzetnička klima. Poduzetnici su, pogotovo od strane onih koji im kroje sudbinu, još uvijek percipirani kao lopovi. Stoga se donosi mnoštvo kontradiktornih zakona, sve se preregulira i generalno se pokušava stalno stati na kraj tim izrabljivačima, ekstraprofiterima, tajkunima, kontroverznim poduzetnicima itd. Javni sektor, umjesto servisa, postao je kočničar.

- Sve se odvija strahovito sporo, dozvole se i dalje čekaju mjesecima, a cijeli sustav teško je razumljiv i nepotrebno kompliciran. Čak i za mikro poduzetništvo, poput izajmljivanja nekretnina, čekate na porezno rješenje mjesecima. Država jednostavno ne zna uzeti novce i maknuti se s puta. Postoje određeni pomaci nabolje, ali tempo kojim se to događa je prespor.

* Koja je vlada bila najgora dosad i zašto, a koja je najbolja?

- Teško je izabrati najgoru, sve do sada su bile manje ili više loše. To se najviše očituje u velikom i stalnom rastu proračunskih troškova, bez realne koristi za građane.

* Jeste li razmišljali o ulasku u politiku?

- Politika, pogotovo putem učlanjenja u stranke, me ne zanima. Zašto bi me zanimala? Što mogu dobiti? Kome bih stvarno mogao pomoći? Kako bih mogao raditi za dobrobit drugih, ako se većini dobrobit očituje u pražnjenju proračuna, s čime se ja duboko ne slažem? Imao sam ponuda, i iz vlasti i iz oporbe, sve sam uredno odbio.

- Politika, kakvu danas gledamo u Hrvatskoj, meni se duboko gadi. Ne vidim sebe s ljudima koji se prodaju za plaće u Saboru ili povlaštene mirovine. A i smatram da visoka politika i ne vlada stvarno ovom zemljom. Oni misle da drže uzde, ali ustvari u šahu ih drže mnoge glasne interesne skupine te okoštale strukture birokracije koje nadžive svaku vladu i uvijek kroje pravila kako bi tako bilo i dalje. U takvom sustavu nemam što tražiti.

* Postoji li danas na političkoj sceni neka opcija koja bi mogla provesti potrebne reforme?

- Trenutno takva opcija ne postoji. Možda se nazire neka, ali sve je to još preslabo. Osnovni problem je što mi očekujemo provođenje reformi od onih koji bi tim reformama trebali najviše izgubiti. Zar će vodeće strukture u javnom zdravstvu mijenjati sustav na način da on bude efikasan i da se dozvoli više privatne inicijative? Neće! To bi značilo gubitak njihove moći.

- Elektronsko naručivanje, transparentne liste čekanja i sve što se mora uvesti u cilju transparentnosti, samo bi onemogućilo veze i protekcije koje su valuta plaćanja u javnom sektoru. Time bi se oslabila moć onih na vrhu, a od tih mi trenutno očekujemo da naprave neki novi sustav. Zato se to neće dogoditi, bar ne u nekom većem obimu i kratkom vremenu.

* Što mislite o legalizaciji marihuane?

- Marihuanu treba legalizirati što prije. Nijedna zabrana nije iskorijenila lake droge, niti alkohol, ni pušenje. Zabrana samo pogoduje ilegalnom tržištu. Legalizacijom (uz modernu regulativu, poput recimo kanadskog modela) bi država dobila lijepe prihode, a razvili bismo i poljoprivredu koja posluje bez poticaja te prerađivačku industriju.

* Jeste li riješili naš test? Koji je rezultat?

- Samo sam 100 posto liberalan, nije išlo preko 100 posto.:)

* Kako je biti direktor Facebooka? :)

- Bila je to zanimljiva prvotravanjska fora časopisa Bug, dok ekipa koja teže čita, ali lako zaključuje, nije to shvatila ozbiljno. Tada su krenule i prijetnje, jer sam ja za takve bio onaj koji je brisao i blokirao širenje raznih FB statusa, mahom ekstremne desnice. Radilo se o debilnim optužbama koje neki šire s namjerom, a ostali prihvaćaju jer im to odgovara u agendu ili jednostavno zato što im je IQ jednak broju cipela. Dok su prijetnje išle samo meni, prihvaćao sam to, ali kad su mi počeli spominjati djecu, postalo je stvarno mučno.

- Stvarno je bilo zanimljivo vidjeti tko je sve povjerovao u to, poruke su mi slali lokalni političari koje su neki anonimni profili ismijavali po fejsu, dečki koji su htjeli vidjeti privatne poruke svojih cura, ekipa koju je FB algoritam blokirao, a koja je bila bijesna i htjela deblokadu...Dnevno je znalo biti po nekoliko poruka na tu temu, danas je rjeđe, ali i dalje barem jedna osoba tjedno mi piše misleći da stvarno postoji FB ured u Hrvatskoj. Da, baš FB nema pametnija posla nego baš u Hrvatskoj otvoriti ured iz kojeg bi pokrivao EEMEA (istočna Europa, bliski istok i Afrika) regiju.:)

- Najbolja fora je u tome što su neki opskurni portali to razumjeli kao Balkan, opet jer im se to uklapalo u agendu.

* Možda najčešću pritužbu na vas, koju sam vidio u nekim komentarima, ali i ljevičarskim glasilima, je ona da radite s državom (odnosno, da prodajete državi wc papir), a onda kritizirate tu istu državu. Mi smo već pisali o tome, ali zanimljivo bi bilo čuti i vaš odgovor.

- Da, to je omiljena tema napada pravovjernog ljevičara. On radi s državom i kako se usuđuje kritizirati postupke te iste države. Za početak, na žalost, tender za higijensko papirnu konfekciju za centralnu državu, prošle godine Insako nije dobio. Moram reći da sam time prilično sretan jer je to bio slabo isplativ posao, a uz uvjete koje država nameće, rast cijena svih papira i značajan rast plaća - sljedeće dvije godine zajednica ponuditelja koja je dobila posao neće imati lak zadatak.

- Ali da, trgovac wc papirom je nešto što se nekim ljudima čini kao dobra uvreda, pa neka im to tako i ostane. Nedavno sam imao napad jedne osobe, savjetnice ministra u SDP vladi i pogledam podatke njene male firme - ona daleko više u postotku prometa radi s državom. Meni ne smeta raditi ni s kime, moj zadatak kao poslodavca je osigurati rast i razvoj tvrtke, sigurne i korektne plaće i dobre radne uvjete mojim kolegicama i kolegama. Dok god je država najveći potrošač svega i svačega, bio bih potpuno neodgovoran da taj dio jednostavno prepustim konkurenciji. U branši distribucije sve se svodi na količinu; ako ne postignete količine, gubite uvjete kod dobavljača pa onda opet gubite kupce i na kraju - propadate.

- Našisti i novostaši vole dobiti novac iz proračuna bar koliko i ja, samo se oni to ne usude priznati. S druge strane, moje tvrtke mahom ostvaruju dobit i tako već gotovo 30 godina te na to plaćaju poreze, plaće su nam iznad prosjeka i ne kasne. Nikad nismo kasnili s PDV-om ni ostalim obvezama prema državi ni dana, a uspijevamo uvijek izdvojiti i prilična sredstva za donacije. Uglavnom me napadaju oni koji nemaju ni približno takve pokazatelje, a najčešće su oni koji su daleko više ovisni o državi i njenim isplatama nego ja.

- Hejterima najrađe poručujem kako mi je izrazito žao što je omjer poslovanja s državom daleko ispod 10% ukupnog prometa mojih tvrtki. Kako je to ispod omjera kojim država sudjeluje u nabavci svih roba i usluga, moji ljudi i ja radimo na tome da u budućnosti poslujemo s državom još više, a njihova kritika mi je dodatni poticaj da tako i bude.

* Što mislite o stanju duha u hrvatskom društvu danas? Kako vidite Hrvatsku u budućnosti, hoće li u srcima i glavama pobijediti liberalizam ili ćemo se vječno koprcati na periferiji Europe?

- Nekad sam bio puno optimističniji oko perspektive hrvatskog društva. Vjerovao sam da je moguće napraviti pomake, barem malim koracima. Aktivirao sam se putem HUP-a, u HZZO-u, GSV-u, ondašnjem Uredu Vlade za socijalno partnerstvo, sudjelovao u mnogim povjerenstvima, pokušavao utjecati na mnoge promjene, pripremati pametnije zakone i olakšati regulativu. Gubio sam vrijeme i energiju na beskrajne sastanke, umjesto da sam to iskoristio za dodatni probitak mojih tvrtki.

- Sada mi je iskreno žao zbog toga, žao mi je što nisam bio s mojim kolegama u nekim bitnim trenutcima za poslovanje, što sam manje vremena bio s obitelji. Vjerovao sam u tripartitni dijalog, vjerovao sam da će u nekoj vladi, jednom, doći netko tko će imati hrabrosti i snage napraviti stvarne promjene i zbog toga izgubiti izbore. Vjerovao sam da se i sa sindikatima može postići kompromis za zajednički iskorak. No, barem sam upoznao kako funkcionira javni sektor u Hrvatskoj, koliko je devastiran, koliko se ekipa tamo bori samo i jedino za svoje sitne interese i kako ih apsolutno nije briga za građane, stranke, korisnike njihovih "usluga", a ni društvo u kojem svi živimo i radimo.

- Stoga sam promijenio mišljenje i povukao se iz svih tih jalovih aktivnosti. Zadnjih par godina, sve više vidim da taj optimizam nije imao realne temelje. Izrazito sam optimističan za ljude oko mene, moju obitelj i mene samoga. Za društvo u kojem živim nisam više nimalo optimističan i vjerujem da ćemo i dalje loviti sami svoj rep, gutati jeftine populističke priče političara i općenito raditi sve na način isti kao i do sada te se čuditi rezultatu.

 


Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: