Sekularnost države nije pitanje zbog kojeg bismo se trebali dijeliti

Uz ostavštinu Josipa Broza i pozdrav ZDS, ovih dana javnost je bombardirana još jednom vječnom temom u Hrvata, a to je sekularnost hrvatske države. To je tema koju inače forsiraju lijevi političari uglavnom iz malih stranaka (dakle ne-esdepeovci) kako bi dobili malo na popularnosti. To je populizam za lijevu publiku, tema za koju znaju da će se vrlo lako zakačiti i mediji i javnost.

Tako je ovaj put u "obranu sekularnosti" stao Ivo Josipović, čovjek koji je tijekom svoga predsjedničkog mandata šutio o toj temi i činio sve da se svidi katolicima. Sad je odjednom postao kritičar javne televizije zbog vjerskog programa i vlasti koja to dozvoljava. Međutim, počelo se događati ono što sam upozoravao da će se dogoditi - konzervativna, katolička Hrvatska uzvraća udarac. Crkva se sve više i agresivnije pokušava umiješati u političke odluke, a sad stavljaju pod upitnik i samu sekularnost RH.

Po tom pitanju se ne smijemo dijeliti. Bez obzira jeste li katolik, pravoslavac, ateist, agnostik ili nešto peto, sekularnost nam svima koristi. Odbacivanje sekularne države unazadilo bi nas nekoliko stotina godina. Sekularnost nam daje slobodu izbora. Jako je bitno da to i vjernici, katolici koji čine većinu hrvatskog stanovništva, shvate. Sloboda vjeroispovijesti znači da svatko od nas ima izbor. Možete živjeti prema pravilima svoje crkve i sekularna država vam to jamči. Isto tako, možete sami odrediti koja pravila Crkve želite slijediti, a koja ne želite. Jer nije ni Crkva sveznajuća, i crkveni poglavari i službenici mogu pogriješiti, poput bilo kojeg drugog čovjeka.

Nećete biti manji vjernici ili manji katolici ako se usprotivite lošim izjavama ili lošim potezima predstavnika Katoličke crkve. Naša je dužnost čuvati sekularnost države radi našeg društvenog napretka i budućnosti.

Za razliku od mnogih lijevih novinara, ja se oštro protivim zahtjevima da se Crkvi zabrani komentirati politiku i društvo. Međutim, isto tako, i Crkva treba biti predmet kritika. Ne smijemo dozvoliti da se samo zbog brojčane nadmoći i navijačkog mentaliteta nacije nameću cijelom društvu vrijednosti i zakoni koji nam mogu dugoročno štetiti. Predstavnici Crkve često ne razumiju (ili pogrešno interpretiraju) povijest, politiku i ekonomiju i to trebamo imati na umu. Neka svatko govori što želi, ali nijedna crkvena organizacija ne smije uvjetovati zakone demokratski izabranoj vlasti koja mora biti i ostati neovisna o Crkvi. To je bit sekularnosti države i u tome moramo biti složni.