Škoj je naš, šoldi vaši

4.7.2017.


PIŠE: DENIS ČUPIĆ

Više od istog autora
Turistička sezona nikad bolja, a oni zazivaju državni intervencionizam
Plavi se Jadran talasa, odmara se radnička klasa (ali ipak nema besplatnog ručka)
Kako HAC svakodnevno zbunjuje strane vozače
Zašto zagovornici progresivnog oporezivanja koriste floskule skovane u 3. Reichu?
Zid pun rupa: Svjedočimo posljedicama opće ekonomske nepismenosti
Preporučeno za vas
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Tko je Hayek?
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Škoj je naš, šoldi vaši

U ne tako dalekoj prošlosti, no ipak u prošlom stoljeću i tisućljeću, podno Raxa u Austriji rane 1922. godine okupila se grupa ljudi predvođena dotičnim Hansom zajedno s bratom Jochenom. Izvjesili su onaj transparent „ne damo naš breg“, našao se u tom društvu i jedan mladi političar Bernhard držeći u ruci svoje nove gojzerice i, naravno, našao se tu i jedan lokalni šnelfotograf. Povod okupljanja ovog veselog društva bio je najava gradnje prve austrijske žičare između Hirschwanga i Raxa u donjoj Austriji i koncesija koja je za njenu gradnju izdana. Opisani događaj možda se zbio, a možda je samo moja fikcija, no činjenica je da je 1926. otvorena prva austrijska žičara i to baš kroz model koncesije. Danas u Austriji postoji 2.900 raznih tipova žičara, od fiksnih do montažnih, većinom u nekom od oblika koncesije.

Ukoliko postoje potomci ove vesele družine s početka s tablom Pfoten weg von unser Berg  ili "Dalje šape od našeg brega", ne bih se čudio da barem netko od njih nema neki pansion uz žičaru, unuk onog šnelfotografa suvenirnicu na vidikovcu i panoramsku točku, neki se bave iznajmljivanjem skija, drugi servisom, neki su samo dobro zaradili prodajom zemljišta za gradnju hotela i skijaških kuća, neki od njih imaju restorane i lokalne kafiće. Jedino, sjećate se onog Bernharda, njegov unuk je i dalje mladi angažirani političar, danas baš otvara obnovljenu žičaru.

Danas oko 8 posto bruto domaćeg proizvoda Austrije dolazi od turizma, dok se u nekim pokrajinama procjenjuje da je utjecaj turizma i do 25 posto ako se uključe svi indirektni multiplikatori. Najveći prihod u turizmu Austrije donose upravo "austrijski bregi" kao magnet za turiste, ali tog magneta bez koncesija na žičare i piste ne bi danas bilo jer općinske vlasti kao ni pokrajinske vlasti Austrije nisu nikada razmišljale da je njihova uloga ulagati u gospodarsku infrastrukturu, nego su, vidi čuda, prije 100 godina odlučile krenuti u koncesioniranje takve infrastrukture. Danas je Austrija jedna od najjačih europskih turističkih destinacija.

Naša prosječna građanka ili građanin, posebno s dalmatinskog dijela Hrvatske, obožava skijati i uz talijanske skijaške staze najradije bira austrijske. A baš veliki dio tih prosječnih Mara ili Pere je posljednjih dana užasnut idejom da bi netko mogao u kovčeg spakirati naše plaže nakon što dobije koncesiju i možda ih preseliti na neko od onih austrijskih brda. Svaka ta Mara ili Pero, da u Austriji nije bilo koncesija, danas bi bili skijaši alpinisti koji bi po dubokom snijegu i ledu planinarili do vrha brda da se spuste jednom u danu i da odrade taj najbolji lauf svoje sezone, a nakon laufa sjeli bi u šator umotani u deke i nazdravili pivom koju imaju u ruksaku, jer ne bi na tom brdu bilo ni žičare, ni hotela, ni apartmana, ni restorana, ni krčme.



No, svaka ta Mara i Pero, ohrabreni još od par političara pa i vođa opozicije, koji još jedino s ručnikom i tubom Coppertonea nije opalio selfie, prošlih su tjedana i ovih dana rasprostrli ručnike diljem Markovog trga, postali žestoki fejs ratnici za „naše plaže“, jer zna se naše plaže neće nikad biti plaže vaše. Svakom od njih srce se stegne kada se sjete slika mrskih uređenih plaža Italije ili Azurne obale, stegne im se srce jer neki mrski imperijalist smije zarađivati novac na nečemu što je naše. Nije njih briga što ta uređena plaža dovodi turiste, turiste više platežne moći, potrošače koji ne plaćaju samo apartmanski krevet i to po načelu što jeftinije - to bolje, nego traže ponude barova na plažama, ležaljki, suncobrana, uređenih plaža, hrane uz plažu koja nije smrznuti pommes, odmrznuti ćevap ili C4 patagonka, to vam je znate ona lignja vulgaris, smrznuta, otopljena i tako par puta pa bačena u duboko ulje ili na žar i servirana vam sa kriškom limuna i kupovnog tartara, vidi čuda, ona, kako joj naziv kaže, dolazi iz dalekih ribolovnih područja Južne Amerike.

Lako za njih, ali vjerujem da bi njihovu djecu i unuke bilo vrlo rado „briga“ jer bi oni rado da njihov mali škoj procvate i da oni stvarno mogu dostojno i bogato živjeti od jakog turizma i njegove ponude, da im se od poreza koji ostaje na potrošnju turista razvija mjesto i da im multiplikatori rastu. Ne žele oni da za trideset godina gledaju tučnjave na plažama zbog pomaknutog ručnika, redove turista koji snenih očiju u sedam ujutro idu po kruh i novine s ručnikom, što ručnikom „šugamanom“ na ramenu i preturaju plažu da nađu par težih kamena. Nije namjena tih kamena da se nekom o glavu obiju, iako takav turizam se svima nama obija o glavu, namjena kamena je da vjetar ne odnese starteški pozicionirani ručnik na najboljem mjestu na plaži. Zapravo, kad malo bolje razmislim, korištenje kamena potpada pod iskorištavanje mineralnih sirovina za koje treba rudarska koncesija, možda bi bilo dobro da netko to dojavi našim „naša plaža“ aktivistima. No, naši aktivisti vole čar mediterana kakav je nekada bio začinjenog načičkanim ručnicima kao rezervacija za sunce, opušaka, stakla, limenki od piva. Kažu naši aktivisti to je Jadran, to je onaj moj Jadran na koji je dolazila marka dinaru na more da se odmara, Jadran koji se talasao kada se odmarala radnička klasa. Neće on biti nikada vaš "neoliberalan i imperijalistički" Jadran, neće on biti od Gazde niti ikakvih gazda, nitko ga neće pakirati u kovčeg.

Za nedeljnim ručkom Pero se posvađao s bratom koji je spomenuo da mu je rekao Ivo da banka daje dobru kreditnu liniju pa zar ne bi zajedno uzeli koncesiju i pokrenuli neki posao, Pero rezolutno odbija Ivu da što mu je otkad radi u Zagrebu, pretvorio se u slugu bankara, da neće neki bankar staviti zalog na koncesiju na naš škoj. Ne razgovaraju sljedećih par godina.

Unuka naše Mare i Perin unuk možda jednoga dana budu vlasnici malog pansiona, oženjeni jedno za drugo, s koncesijom na lokalnu plažu gdje će ljeti raditi njihova djeca i još par srednjoškolaca i studenta iz mjesta. Njihov prvi susjed ima koncesiju na plažu pokraj i upravo završava beach bar s ponudom finger fooda od domaćih gavuna i srdele, domaćih sokova, upravo je naručio nove ležaljke i suncobrane. U mjesto su na ljetni odmor, po prvi put došli praunuka onog Jochena s početka priče i praunuk onog austrijskog Bernharda, do sada su ljetovali na Santorinu i po Italiji, privukla ih je reklama sa novim uređenim plažama na našem škoju i slike pansiona koji se zove „Nona Mare“, lijepog boutique pansiona.



Kako imaju pansion na skijalištu, počinju razgovarati s Perinim unukom kako im ide i oduševljeni su ponudom, otkrivaju mu da mu se dive jer prodaje sobu za trideset posto skuplje nego oni na brdu, ali i ne čude se, kažu, more vam je predivno, a i ova vaša plaža sa svom ponudom nas je očarala. Znate, puno ste nam bliže nego Santorini. Perin unuk im preporuča boat taxi svog bratića Ive koji je baš prošle sezone obnovio flotu nakon što je dobio koncesiju na sportske sadržaje i mogao bi ih odvesti na turu po okolnim otocima i kupanje na divlje plaže. Oduševljeni su, kažu, to im dođe kao skijanje na neuređenom skijalištu, uzbudljivo i divlje, spremni su to i platiti, žele to doživjeti. U povjerenju pitaju Marinu unuku koji je najbolji restoran, s najsvježijom ribom i najboljim vinom, kažu pare nisu problem, jer "tko more ovo platit'".

A možda ipak unuka od Mare i unuk od Pere samo malo opituraju staru kuću, ovjese tablu cimer fraj, dođe turist kaže puno vam je trideset ojra jel može za dvajsetipet, kaže pa vidite si plažu kakva je, nasipan tucanik, puna opušaka, a i ćevapi nisu nešto i pivo je toplo, ali poslužit će. Dogovore se. Pita ih njihov turist, a u koje je vrijeme najbolje otić' na plažu i rezervirat' mjesto za sunčanje?

Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Iz njegovog pitanja premijeru ispada kao da su domaći poslodavci dobri, a strani poslodavci krše radnička prava. Ali većina Hrvata se s njim ne slaže.

Hrvati preferiraju strane poslodavce, a Grmoja ih želi otjerati iz Hrvatske

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska je po udjelu radnika, zaposlenih u industrijskoj proizvodnji, na razini Njemačke i Austrije.

Kulić obmanjuje javnost: Mit o deindustrijalizaciji Hrvatske

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stručnjak za obrazovanje je predbacio beogradskom reperu što vrijeđa žene i prostači. Njegovi primjeri dobre glazbe, poput Prljavaca i Azre, nikada to nisu radili?

Jokić bi djecu učio plagiranju, prostačenju i seksizmu: ʼDobro je dok su našiʼ

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rat protiv droge se nastavlja iako je od početka osuđen na propast.

U Americi je više uhićenja zbog posjedovanja marihuane nego zbog svih nasilnih djela zajedno

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rekao je političarkama koje su pripadnice manjina, da se 'vrate u zemlje iz kojih su došle'. Većina tih političarki je rođena u SAD-u.

Trump je uspio nadmašiti samoga sebe: Je li ovo najodvratnija izjava nekog američkog predsjednika u povijesti?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Tvrdi da nije fer što je preko ljeta croissant u njegovom mjestu trostruko skuplji nego u Zagrebu.

Načelniku Murtera se ne sviđa zakon ponude i potražnje, poziva državu da uradi nešto

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Željko Glasnović poziva vladu da proglasi ratno stanje i pošalje vojsku na granicu zbog migranata. Očito ne vidi problem u zločinu koji bi se lako mogao dogoditi.

Gospodine generale, hoćete li Vi biti taj koji će prvi zapucati na nenaoružane ljude na granici?

Politika

PIŠE: TOMISLAV STIPIĆ

Sad se ispričava članovima HNS-a zbog ulaska u koaliciju s HDZ-om, a on je predsjedao sjednicom kada su donijeli odluku o ulasku u tu koaliciju.

Naknadna pamet Matije Posavca

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Jedino moralno i odgovorno što Andrej Plenković u ovom trenutku može napraviti bilo bi raspisivanje prijevremenih izbora.

Ovoj vladi ne treba rekonstrukcija nego potpuna dekonstrukcija

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rand Paul uputio je prijedlog zakona u Senatu kojim bi se legalna imigracija u SAD učetverostručila.

Protiv ilegalne imigracije može se boriti na drugi način - olakšavanjem legalne imigracije

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Boris Jokić predlaže uvođenje novog obaveznog predmeta u škole - suvremena glazba. Misli da klince treba navesti da slušaju glazbu koju on smatra kvalitetnom.

Ne, klinci neće slušati ʼbolju glazbuʼ ako im stari profesori budu govorili što trebaju slušati

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Još jedan veliki američki lanac restorana ide u stečaj, a kao glavni razlog naveli su povećanje minimalca u nekim dijelovima zemlje.

Većina Amerikanaca za povećanje minimalca, ali ekonomisti se protive

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: