Je li diploma stvarno presudna za predavanje u osnovnoj školi?

13.4.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
4

Uslijed sve češćih slučajeva, kada se otkrivaju nastavnici koji su godinama ili desetljećima uspješno predavali s lažnom diplomom, ovo nam se pitanje samo nameće.
PIŠE: MISLAV TOLUŠIĆ

Je li diploma stvarno presudna za predavanje u osnovnoj školi?

Uslijed sve češćih slučajeva, kada se otkrivaju nastavnici koji su godinama ili desetljećima uspješno predavali s lažnom diplomom, ovo nam se pitanje samo nameće.
PIŠE Mislav Tolušić

Svako malo čitamo u novinama da je otkrivena neka lažna diploma kod nastavnika. Čitamo kako su nastavnici falsificirali diplome kako bi dobili radno mjesto u školi. U pravilu jednom kada su otkriveni nastavnici dobivaju otkaz. Otkaz dobivaju zato što su se lažno predstavili (rekli da imaju diplomu koju nisu imali). Ove afere bi nam trebale poslužiti da preispitamo naš školski sistem te da vidimo postoje li načini da se sistem poboljša, ali u isto vrijeme optimizira.

Falsificiranje diplome se može promatrati iz dvije perspektive: etičke i tehničke. S etičke strane stvar je čista, laganje je osobna karakteristika koja je nepoželjna te treba biti kažnjena. Dakle, ako je profesor lagao, onda ga se treba maknuti s tog radnog mjesta. Ali onda ne smijemo samo gledati diplome, već moramo pregledati sve informacije koje su uzete u obzir prilikom zaposlenja. Bilo kakva laž treba odmah biti razlog za otkaz, npr. traženo je 5 godina potrebnog radnoga staža, kandidat je naveo da zadovoljava uvjet iako ima samo dvije godine. Ne radi se o drakonskim kaznama, već se radi o fair-playu i na kraju profesori osim tehničkih znanja trebaju imati moralne karakteristike društva.

S tehničke strane stvari postaju malo kompliciranije. Imamo primjer gdje je profesorica predavala 24 godine u srednjoj školi bez potrebnih kvalifikacija. Gledano s etičke strane, ona treba odmah dobiti otkaz – društvo ne smije nagrađivati lažove. S tehnicke strane nije baš jasno da je loše radila svoj posao, barem ne postoje informacije da je loše radila svoj posao. Vrlo je moguće da ga je radila jako dobro.

U pravilu stalno slušamo da su diplome lažirane i da zato treba sve istražiti i podijeliti otkaze ljudima koji stvarno nemaju diplome – etički ispravan stav, ali isto tako i politički jednostavan. Zašto ne bismo možda iskoristili ove primjere da se zapitamo jedno puno teže, ali strateški isto tako važno pitanje: jesu li potrebne kvalifikacije stvarno relevantne?

Teško je za vjerovati da je potrebna fakultetska diploma da se može djecu naučiti čitati, pisati, zbrajati, oduzimati, itd. Većina ljudi ima dovoljno znanja nakon srednje škole da predaje u osnovnoj skoli. Možda zvuči malo kontroverzno, ali je istinito. To je možda najbolje vidljivo iz rezultata istraživanja u Kanadi gdje su usporedili učenike koji su pohađali nastavu kod kuće ("homeschooling"), a nastavnici su im bili roditelji, s učenicima koji su pohađali nastavu kod profesionalnih učitelja u školi.

Istraživanje je pokazalo da u 5 od 7 ispitanih područja učenici koji su pohađali nastavu doma u strukturiranom okruženju imaju puno bolje rezultate od učenika koji su išli u školu – razlika nije bila zanemariva već za cijelu ocjenu bolja tj. učenici koji su bili doma imali su u prosjeku znanje za ocjenu više nego učenici u javnim školama. Razlika u ocjenama nije bila povezana s obrazovnim stupnjem roditelja. Kada su učenici imali nastavu doma u nestrukturiranom okruženju, rezultati su otprilike bili slični kao i rezultati u javni školama. Možda ovo istraživanje objašnjava zašto nije bilo moguće ranije otkriti da učiteljica nema diplomu – imala je dovoljno znanja da predaje učenicima.

Kako preispitati kriterije? Naravno da je odgovor sastaviti skupinu ljudi koji će mirne glave razmotriti cijelu situaciju i onda izraditi studiju. Međutim, tu skupinu je potrebno pomno odabrati. Sindikati će se odmah javiti da su oni jedinstveno kvalificirani da sudjeluju, ja ih ne bih primio. Učitelji će isto tako odmah naći svoga predstavnika koji mora voditi takvu skupinu, ja bih ih pozvao da sudjeluju, ali ne da vode glavnu riječ. Političari će naravno reći svoje, potrebno ih je isto tako pozvati da sudjeluju kako bi se dobio politički legitimitet takve skupine, ali isto tako oni ne bi smjeli voditi takvu skupinu. Za voditi takvu skupinu ja bih pozvao ljude iz inzoemstva koji nemaju veze sa školstvom, ali su se iskazali sa svojim analitičkim znanjem – vrlo vjerojatno to bi mogao biti neki management consultant koji organizira korporativne obrazovne programe.

Takvim pristupom bismo mogli dobiti neovisnu sliku, koja ne bi pogodovala specijalnim interesima (sindikatima i njihovim članovima).

Koliko nas kosta sadašnji regulatorni okvir?

Gledajući samo Sveučilište u Zagrebu, upisne kvote, trajanje i trošak, možemo doći do polazne ideje koliko nas sadašnji regulatorni okvir košta i koliko bi mogli uštedjeti. Na Učiteljskom fakultetu za predškolsko obrazovanje studij traje dvije godine, cijena pune participacije za akademsku godinu 2018/2019 je 9.200 kuna. Za učitelje je potreban petogodisnji studij, koji uz punu participaciju kosta 7.200 kuna godišnje. Ukupno fakultet ima 1.851 redovito upisanih i jos 616 izvanrednih. Upisna kvota za prvu godinu predškolskog obrazovanja je 270 studenata, a za učitelje u školama kvota je 263. PMF jos ima dodatnu kvotu za učitelje koja ukupno iznosi 246 studenata, školarina je 8.400 kuna godišnje. Dakle, u prosjeku prvu godinu pohađa 779 studenata, što košta državni proracun oko 24.8 milijuna kuna godišnje i to samo za zagrebačko sveučilište.

Ako bismo kvalitetno mogli smanjiti trajanje studija na jednu godinu, dolazimo do velikih ušteda. Konkretno oko 18,5 milijuna kuna, što je ušteda od skoro 75%. Uštede u administraciji bi još povećale taj učinak. Možda male brojke za cjelokupni sistem koji nas godišnje košta oko 17 milijardi kuna, ali je to potreban početak da počnemo trezveno razmišljati koliko nas košta nepotrebna regulativa.

 


VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
HRVATSKA
O autoru
Mislav Tolušić dilomirao je na FSB-u u Zagrebu i magistrirao na Vanderbilt sveucilištu. Bavi se financijama i ulaganjima. >>VIŠE
Vezano
PISA i Nova Europa: 7 grafova koji nam pokazuju koliko su učitelji cijenjeni u Hrvatskoj
U većem dijelu svijeta 16-godišnjaci nisu u stanju razlikovati činjenice od mišljenja
S obzirom na visinu plaće u prosvjeti Hrvatska ima najgori PISA rezultat u Novoj Europi
Novi PISA rezultati: Hrvatska i dalje ispodprosječna, napredak ostvaruje samo u čitanju
Plenković i sindikat pali na testu socijalne pravednosti
Gruzijski liberali pronašli originalan način kako zaobići besmislene regulacije taksi usluga
Nadajmo se da gospođa s ovim transparentom ne predaje povijest
ʼUčitelji pripremaju djecu za svijet koji ne postoji. Zamislite da štrajkaju, recimo, ljudi koji proizvode konjska sedlaʼ
Kako su DM i Lidl ukrali profesorima dostojanstvo
Protivnici liberalizma koriste stare i isprobane metode: Tko zapravo prezire ʼobičnog čovjekaʼ?
Sindikat iskorištava djecu za svoje prljave ciljeve
Pismo profesorice koja nije imala političke veze: ʼPoštovani kolege, pitate li se kako je nama?ʼ
Nezadovoljstvo profesora je dokaz da socijalizam ne funkcionira
Superhik revolucija
Štrajk prosvjetara je protuustavan. Pravo na štrajk nije iznad prava djece na obrazovanje
Odgovor Stankoviću: Kako tržište može ocjenjivati rad u javnom sektoru?
13 najpoznatijih self-made superbogataša koji nikada nisu diplomirali
Profesor koji napušta sindikat: ʼUmjesto da traže meritokraciju i pravdu, oni štrajkaju za sitne materijalne intereseʼ
Štrajk prosvjetara: Top 5 laži i manipulacija koje su nam sindikati i mediji proširili
Učenici od ponedjeljka kreću u štrajk, pročitajte njihove zahtjeve!
Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: LIZ WOLFE

Stanovnici Hong Konga žele sačuvati ono što imaju: bogatu metropolu koja njeguje zapadne vrijednosti

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Još malo o turističkoj sezoni: Kako stojimo u usporedbi s drugim zemljama?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Medijska hajka bila je posve neopravdana: Iza nas je još jedna rekordna turistička sezona

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dvije američke općine više ne postoje: Stanovništvo nije htjelo plaćati lokalne namete pa su se samoukinuli

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novo istraživanje: Uzroci rasta ekonomske nejednakosti u SAD-u i Rusiji

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Raspudić kao gubitnik koji traži opravdanje za poraz u suđenju i organizatoru

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HSLS-ov doprinos kampanji ʼDa se bolje razumijemoʼ: Hrebak majstorski spustio Pupovcu i Škori

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ribićeva rulja se okrenula protiv njega: Tko je to mogao predvidjeti?

Ekonomija

PIŠE: HENRY HAZLITT

Henry Hazlitt (1894-1993) bio je novinar i kolumnist koji je pisao o ekonomiji za New York Times, Wall Street Journal, Newsweek i druge poznate novine i časopise. Autor je knjige 'Economics In One Lesson' (1946).

Henry Hazlitt: Abeceda tržišne ekonomije

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rezultat Švedske na PISA testu ruši rasističke mitove i argumente protiv vaučerizacije u isto vrijeme

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Indeks fleksibilnosti zapošljavanja: Danska bolja od SAD-a, Hrvatska pri samom dnu

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dobra vijest: Hrvati su među najboljim govornicima stranog engleskog jezika u svijetu

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: