Kulić obmanjuje javnost: Mit o deindustrijalizaciji Hrvatske

16.7.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Hrvatska je po udjelu radnika, zaposlenih u industrijskoj proizvodnji, na razini Njemačke i Austrije.
PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Kulić obmanjuje javnost: Mit o deindustrijalizaciji Hrvatske

Hrvatska je po udjelu radnika, zaposlenih u industrijskoj proizvodnji, na razini Njemačke i Austrije.
PIŠE Branimir Perković

Razbijanje popularnih mitova vezanih za ekonomiju u Hrvatskoj je nezahvalan posao. Koliko god puta objavili stvarne podatke koji razbijaju jedan mit, uvijek se nađe nekoliko "stručnjaka" koji u medijskom prostoru reafirmiraju stare zablude vezane za ekonomiju, a bez da ponude konkretne dokaze za svoje tvrdnje niti ih itko traži da ih dokažu. Teret dokaza nikada nije na onome tko iznosi ili utvrđuje već postojeći mit jer se ti mitovi smatraju kao nešto samorazumljivo i općepoznato što ne treba dokazivati, nego uvijek na onome tko propitkuje temelj za takve mitove o ekonomiji koji postoje u društvu, ali i u stručnoj javnosti, koja ih je uostalom i ustanovila te ih stalno iznova utvrđuje.

Popularne tvrdnje tih "stručnjaka", utvrđivane kroz nekoliko desetljeća, postaju nekakva narodna mudrost i vjerovanje koje ne treba dokazivati, a kada se propitkuje, onda to nailazi na društveni otpor kao propitkivanje kakve svetinje.

U toj tradiciji širenja mitova od strane raznih "stručnjaka" je gostujući u HRT-ovoj emisiji "Studio 4" dr. Slavko Kulić, ekonomski analitičar i dugogodišnji predsjednik Znanstvenog društva ekonomista Hrvatske, izjavio da je "netko htio da u Hrvatskoj nestane proizvodnja" te da se "uvozi svašta po svakakvim cijenama".

Takve izjave bi se mogle očekivati od ekonomski neobrazovane i neinformirane osobe, a ne od nekoga tko slovi za uglednog ekonomista jer se radi o lažnim i apsurdnim izjavama.

Pogledajmo istinitost izjave o "nestaloj proizvodnji", čime g. Kulić vjerojatno misli na famoznu deindustrijalizaciju Hrvatske te gubitak tradicionalnih industrijskih radnika. Kao i ostali mitovi, i taj se u javnom i stručnom prostoru stalno ponavlja bez da itko provjerava njegovu istinitosti. Dapače, na propitkivanje se reagira kao na svojevrsnu herezu.

No, pogledamo li podatke Svjetske banke o odjelima industrijskih radnika po državama, onda se mit o nestanku "proizvodnje" u Hrvatskoj sasvim urušava. Naime, udio industrijskih radnika u Hrvatskoj je gotovo isti kao u Austriji i Njemačkoj tj. udio radnika u industriji u Hrvatskoj je 26%, Austriji 25%, a Njemačkoj 27%. Odstupanja su minimalna. Znači, Hrvatska ima gotovo identičan udio industrijskih radnika kao i zemlje za koje bi većina ljudi rekla da su visoko industrijalizirane. To automatski ruši mit o "nestanku proizvodnje" jer je otprilike svaki četvrti radnik zaposlen u "proizvodnji", u rangu s industrijskim velesilama kao što je Njemačka.

Produktivnost industrije je druga stvar, ali zasigurno ne možemo govoriti o "deindustrijalizaciji". Zanimljivo je primijetiti da je Hrvatska danas po udjelu industrijskih radnika bliža Njemačkoj i Austriji nego 1991. i za vrijeme Jugoslavije, što bi značilo da je danas Hrvatska više industrijalizirana u odnosu na Njemačku nego što je bila u Jugoslaviji. Razlika u udjelu industrijskih radnika između Hrvatske i Njemačke 1991. je 6 postotnih poena (30% za Hrvatsku i 36% za Njemačku), a za pretpostaviti da je slična razlika bila i zadnjih godina Jugoslavije. 2018. je ta razlika pala tek na 1 postotni poen (26% i 27%).



Ono što čini razliku između industrijske proizvodnje u Hrvatskoj s jedne strane te Njemačke i Austrije s druge je produktivnost. Pogledamo li podatke o BDP-u po radnom satu, lako vidimo izvor dojma da Hrvatska "nema proizvodnju". U 2017. je Hrvatska ostvarila samo 64,2% BDP-a po radnom satu u odnosu na prosjek EU (EU28=100%), a Njemačka 127,4% i Austrija 117,2%. Podaci su zbirni za cijelu ekonomiju, ali podaci za industriju ne bi trebali biti puno bolji.

Možda bi trebalo to laički pojednostavniti. Uzmimo da imamo četiri radnika; jedan se zove Europejac (EU), drugi Hrvatko (HR), treći Švabo (GER) i četvrti Jodler (AUT). Ako im kažemo da sasjeći što više drva u nekom vremenu, onda Europejac (EU) uspije sasjeći 100 kg drva, Švabo (GER) 127,4 kg, Jodler (AUT) 117,2 kg a Hrvatko 64,2 kg. Naravno, ovo je ekstremno banaliziranje, ali služi za ilustriranje razlike u produktivnosti između rada u Hrvatskoj i rada u Njemačkoj/Austriji. Svaki rad, pa tako i industrijski, u Hrvatskoj manje "proizvede" nego u Njemačkoj i Austriji. Stoga nije problem što je Hrvatska "deindustrijalizirana", jer nije, nego što je prosječni radnik u Hrvatskoj puno manje produktivan nego u Njemačkoj i Austriji.

Karta prikazuje produktivnost po radnom satu u EU, a zemlje s višom produktivnosti su označene zelenijim bojama, a one s manjom crvenijim bojama. Od zemalja Nove Europe Hrvatska zaostaje za Češkom, Slovenijom, Slovačkom, Litvom i Estonijom. No to bi se moglo ubrzo promijeniti jer produktivnost u nekim zemljama raste puno brže nego u Hrvatskoj, posebno u Rumunjskoj i Poljskoj.



Razlozi slabije produktivnosti rada u Hrvatskoj su strukturalne prirode i teško je odrediti samo nekoliko uzroka. Ali svode se na slabiju tehnološku opremljenost, manji know-how, slabiju obrazovnu strukturu, lošiji management, slabiju konkurentnost, struktura industrije je manje dodane vrijednosti itd. Da bi Hrvatska počela dostizati Njemačku i ostatak EU, potrebno je napraviti korjenite promjene u pravosuđu, javnoj upravi, poreznom sustavu, privatizirati državne kompanije, profesionalizirati i smanjiti birokraciju, liberalizirati zakon o radu itd. Potrebno je napraviti puno toga, praktički sve suprotno od onoga što se do sada radilo i što je dovelo do relativnog nazadovanja Hrvatske.

Možda je najbitnije razbiti urbane ekonomske mitove koje perpetuiraju kadrovi ostali još iz razdoblja Jugoslavije. Uostalom, što može ekonomist školovan na socijalističkoj ekonomiji i koji je većinu svoje karijere podučavao socijalističku ekonomiju, koja je propala u Jugoslaviji kao i svuda u svijetu, ponuditi današnjoj Hrvatskoj osim neutemeljenih mitova, laži i obmana?



VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
HRVATSKA
O autoru
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr >>VIŠE
Vezano
Unatoč blagom poboljšanju, Hrvatska je na Indeksu svjetske konkurentnosti najgora članica EU
Hrvatska je funkcionersko društvo. Ovdje ni fizički rad ni intelekt nisu na cijeni, bitna je samo funkcija...
Svijet je vjerojatno pred novom recesijom. Je li Hrvatska spremna?
Zašto mediji prenose dezinformacije o hrvatskom i turskom turizmu koje je proširio Erdoganov fan?
Hrvatska nije deindustrijalizirana. Našoj industriji bi išlo puno bolje da je država ne ʼštitiʼ
Ni roboti ne vole hrvatsku birokraciju, izbjegavaju nas u širokom luku
Kako je industrijski div pretvoren u siromaha ovisnog o državnoj pomoći
Mit o Hrvatskoj koja je ʼjako bogata resursimaʼ
Hrvatska se ne mora bojati kraha turizma, ali budućnost je u međunarodnim klasterima
Izgubljeno desetljeće
Indeks moralne slobode: Dok veći dio Europe ide naprijed, Hrvatska nazaduje
Hrvatska je failed state. Može nas spasiti samo totalni krah.
Hrvatska je zemlja lažnih invalida, to smo naslijedili od Jugoslavije
Hrvatska na indeksu ekonomske slobode skočila za 6 mjesta, ali i dalje smo predzadnji u EU
Zašto Nijemci rado plaćaju poreze, a Balkanci ne?
Hrvatska propada na ljestvici globalne konkurentnosti, to je rezultat odgađanja reformi
Čime se Plenković hvali, normalan čovjek bi se toga sramio. Ovo je istina o rastu BDP-a...
Vijesti iz budućnosti: Hrvatska 2022.
Otkrivamo plan Vlade RH: Hrvatska će biti bogatija od Amerike!
Da, istina je: Hrvatska je relativno najgore gospodarstvo u EU
Novo na Liberalu

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Raspudić kao gubitnik koji traži opravdanje za poraz u suđenju i organizatoru

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HSLS-ov doprinos kampanji ʼDa se bolje razumijemoʼ: Hrebak majstorski spustio Pupovcu i Škori

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ribićeva rulja se okrenula protiv njega: Tko je to mogao predvidjeti?

Ekonomija

PIŠE: HENRY HAZLITT

Henry Hazlitt (1894-1993) bio je novinar i kolumnist koji je pisao o ekonomiji za New York Times, Wall Street Journal, Newsweek i druge poznate novine i časopise. Autor je knjige 'Economics In One Lesson' (1946).

Henry Hazlitt: Abeceda tržišne ekonomije

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rezultat Švedske na PISA testu ruši rasističke mitove i argumente protiv vaučerizacije u isto vrijeme

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Indeks fleksibilnosti zapošljavanja: Danska bolja od SAD-a, Hrvatska pri samom dnu

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dobra vijest: Hrvati su među najboljim govornicima stranog engleskog jezika u svijetu

Ljudska prava

PIŠE: MILTON FRIEDMAN

Milton Friedman 1972.: Zašto rat protiv droge ne može uspjeti

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Policija ima način da dokaže svoju humanost: Uvedite obavezne kamere na uniformama!

Zanimljivosti

PIŠE: DAMIR OMERBEGOVIĆ

ʼTi si fašist!ʼ - ovakve optužbe nisu ništa novo, evo što se krije iza njih...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Je li trijumf Kineza na PISA testovima dokaz superiornosti komunizma?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Konačno digitalizacija: Javni bilježnici, pečati i biljezi izbačeni iz procedure osnivanja tvrtke ili obrta

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: