Slobodno tržište i deregulacija spašavaju ljudske živote

Kada se dogodi neka tragedija poput one u londonskom neboderu Grenfell, socijalisti će brzo pohitati kriviti deregulaciju, iako uzroka ima mnogo pa bismo jednakom lakoćom mogli okriviti i visoke lokalne i nacionalne poreze koji čak i u zapadnim zemljama mahnito rastu i unaprijed bilo koji projekt guraju na rub isplativosti, što ponekad rezultira nerazumnim uštedama. Sam pogled na krivulju suludog rasta javne potrošnje i oporezivanja u zadnjih pedesetak godina nedvosmisleno pokazuje da je mit o divljanju "neoliberalnog kapitalizma" jedna nevjerojatna laž.

Prava je istina da deregulacija, liberalizacija i kapitalizam zapravo svake sekunde spašavaju živote, samo što često nismo svjesni da je za to zaslužno tržište jer stvari uzimamo zdravo za gotovo.

Sjećam se djetinjstva provedenog na biciklu kad sam ovisio o katadiopterima iliti mačjim očima i u mraku bio izložen nepotrebnoj opasnosti. Danas svojoj djeci srećom mogu kupiti bljeskajuću lampicu za dvadesetak kuna i učiniti ih vidljivim na 300 metara, umjesto na 15 što je ograničenje koje imaju mačje oči, često nažalost premalo da bi automobil zakočio. Koliko je samo biciklista poginulo jer su vozili mračnom cestom bez da su bili propisno označeni? Danas vas ne spašava neki novi zakon, već tržište koje nudi povoljne načine da svoju vožnju učinite neusporedivo sigurnijom.

Ili, da budem još konkretniji, kada je u pitanju liberalizacija, uzmimo primjer taksija. Sinoć sam se s društvom našao u centru Zagreba i malo zavirio u čašicu. Unaprijed sam znao da će se to dogoditi pa nisam niti pomišljao uzeti vlastiti automobil. Kada je ispijanje piva bilo gotovo, sjeo sam u Uber koji me do dalekih Gajnica poveo za nevjerojatnih 37 kuna. Vozeći se doma sjetio sam se mladosti provedene po neredovitim noćnim tramvajima, dugih noćnih marševa po hladnoći i sve što je moja generacija morala prolaziti kako bi se dočepala svoga kreveta. Taksi je tada bio nezamisliv luksuz i nije nam niti padalo na pamet koristiti ga.

Najmanji problem su naravno truckanja u noćnom tramvaju. Skupi taksi je svih ovih desetljeća prisiljavao klince da sjedaju za volan. Vrlo često pijani. Ne moram vam crtati koliko se tragedija zbog toga dogodilo. Naravno, nikome nije na pamet palo za tragedije kriviti pretjeranu regulaciju i monopolizaciju taksi službe. Inovativne aplikacije poput Ubera tragedije će spriječiti ne samo zbog niske cijene, nego i zbog praktičnosti jer nije potrebno imati novac koji tijekom noćnih terevenki zna misteriozno nestati, sve se može riješiti roditeljskom kreditnom karticom koju Uber tereti za vožnju.

Kapitalizam, kada je promet u pitanju, ne spašava živote samo mladima pod utjecajem alkohola, sjetimo se samo cijena avionskih karata prije deregulacije zračnog prijevoza. Tada su ljudi bili prisiljeni velike udaljenosti prelaziti automobilima, što je zbog umora rezultiralo strašnim nesrećama.

Vrijednosni sustav koji nagrađuje rad, talent i pamet te nuđenje proizvoda i pružanje usluga koje vaši sugrađani žele kupiti najbolja je ideja cjelokupne ljudske povijesti i nikako nije dobro da ga krivimo za tragedije s kojima nema nikakve veze, a prešućujemo neosporne zasluge za podizanje kvalitete naših života.