Socijaldemokrat je liberalizirao njemačko tržište rada: Vlast je izgubio, ali nije htio odustati

16.11.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Gospodarski uspjeh Nijemci ne duguju Angeli Merkel nego njenom prethodniku iz SPD-a.
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Socijaldemokrat je liberalizirao njemačko tržište rada: Vlast je izgubio, ali nije htio odustati

Gospodarski uspjeh Nijemci ne duguju Angeli Merkel nego njenom prethodniku iz SPD-a.
PIŠE Mario Nakić

Njemačka je početkom 2000-ih od strane mnogih političkih i ekonomskih komentatora bila opisivana kao "najveći bolesnik Europe". Stopa nezaposlenosti i siromaštva bile su u porastu, a posebno je bolna bila činjenica da se istočni dio Njemačke nikako ne uspijeva gospodarski približiti bogatijem zapadnom dijelu. Država je previše trošila, a rezultati te potrošnje bili su slabi.

Njemačka danas - po količini uvoza i izvoza najdinamičnije gospodarstvo u Europi i među najjačim svjetskim igračima, ima drugu najnižu stopu nezaposlenosti u Europskoj uniji i rastuću radnu produktivnost. Njemačka je ove godine postala druga najpoželjnija destinacija u svijetu za radnike koji žele emigrirati iz svojih zemalja. Država ne zna kako će potrošiti suficit, a gospodarstvenicima je najveći problem kako naći još više radnika na tržištu.

Kako se to dogodilo u manje od dva desetljeća? Ovakav uspjeh nije slučajnost, a nije niti rezultat politike Angele Merkel koja vodi njemačku vladu zadnjih 13 godina. Naprotiv, Merkel "jaše" na pozitivnom valu koji joj je pripremio njen prethodnik iz suprotstavljene stranke, socijaldemokrat Gehrard Schroeder.

Schroeder je 2002. godine, uvjeren da je njemačkom gospodarstvu potrebna korjenita promjena, formirao kabinet ekonomskih stručnjaka koji su bili zaduženi za pripremu širokih gospodarskih i socijalnih reformi. Oni su pripremili plan za reforme u tri faze koje su započele 2003. i završile 2005. godine.

"Smanjit ćemo davanja državi, zahtijevat ćemo osobnu odgovornost i veći doprinos svakog pojedinca...Cilj je da se Njemačka ponovno dovede do vrha gospodarskog i socijalnog razvoja u Europi, a za to su potrebni okvirni uvjeti za veći rast i više radnih mjesta", rekao je Schroeder predstavljajući mjere nazvane "Agenda 2010" pred zastupnicima Bundestaga.

Njegove mjere podržali su gotovo svi u oporbi jer je demokršćanima i liberalima to došlo kao ispunjenje njihovih gospodarskih ciljeva. Međutim, Schroeder je naišao na otpor u vlastitoj stranci, SPD-u, i među koalicijskim partnerima (Zeleni). Kad im je zaprijetio da će dati ostavku na mjesto kancelara ako ne podrže ove reforme, ipak su ga podržali.

Reforme su uključivale socijalnu državu koja je bitno srezana, ali je u isto vrijeme srezan i porez na dohodak te su uvedeni poticaji za samozapošljavanje. Osim toga, uvedeno je nekoliko različitih poreznih kategorija radnika i samozaposlenih, tako da su vlasnici malih tvrtki bili oslobođeni dijela poreznog opterećenja. Reforme su uključivale i slobodnije zapošljavanje te otpuštanje radnika kao i velike promjene u vezi samog statusa nezaposlene osobe i njenih državnih primanja.

Osim većine političara i gospodarstvenika, ove reforme pozdravili su i predstavnici Protestantske i Rimokatoličke crkve u Njemačkoj. "Stare metode više ne funkcioniraju", rekao je Manfred Kock, čelnik Evangelističke crkve, a kardinal Karl Lehman je nazvao Schroederove reforme "apsolutno nužnima".

Jedino su se bunili sindikati. Tijekom 2004. godine organizirano je nekoliko velikih prosvjeda protiv reformi na istoku Njemačke - u Berlinu i Leipzigu te manji prosvjedi u nekim gradovima na zapadu zemlje. Zbog napada sindikata na socijaldemokrate Schroeder je podnio ostavku na mjesto lidera SPD-a, ali je nastavio voditi zemlju.

Veći dio javnosti ipak je imao pozitivno mišljenje skroz do 2005. godine kad su se već očekivali prvi rezultati. Početkom 2005. njemačka nezaposlenost narasla je na 5,2 milijuna ljudi. Schroeder je postao nervozan pa je za takvu situaciju okrivio privatne kompanije koje "unatoč državnoj pomoći ne žele zapošljavati radnike". Bio je pod velikim pritiskom jer su ga sad počeli napadati i iz njegove stranke i iz oporbe. Izglasano mu je nepovjerenje u Bundestagu i raspisani su prijevremeni izbori 2005. godine na kojima su socijaldemokrati poraženi.

Krajem 2006. objavljeno je veliko istraživanje koje je otkrilo da oko 4 posto stanovnika zapadne Njemačke i čak 20 posto stanovnika na istoku zemlje živi u siromaštvu. Većina je za takvo stanje, uključujući i političare u SPD-u, odmah okrivila Schroedera i "Agendu 2010".

Međutim, pravi rezultati počeli su se pokazivati nakon 2010. godine. Njemačkoj je 2011. pala nezaposlenost na 7 posto (prije Agende 2010 nezaposlenost je bila veća od 11 posto), gospodarstvo je brzo izašlo iz svjetske krize i aktivnost je skočila u nebo. Mnogi su ekonomski stručnjaci tada naglašavali kako je Njemačka brzo izašla iz krize upravo zato što je imala "zdrav i spreman okvir" na tržištu rada, tako da su se ljudi lako mogli prebaciti s jednog mjesta na drugo. Danas je Agenda 2010 široko hvaljena kao prijeko potrebna reforma koja je spasila njemačko tržište rada. To sada priznaju čak i ljevičari na stranici "Social Europe".

Angeli Merkel neki stručnjaci predbacuju da griješi što nije nastavila Schroederovim putem jer Njemačkoj danas, iako ide prilično dobro, prijeti pad u konkurentnosti zbog previsoke cijene rada u odnosu na druge europske zemlje. Uvođenjem minimalca 2015. godine, naravno, Merkel je samo povećala taj problem.

Poanta ove priče: protržišne reforme većinom neće dati brze i kratkoročne rezultate, ali su dugoročno potrebne, pogotovo kad se gospodarstvo uspava. Za razliku od socijalističkih politika, koje daju brze i kratkoročne rezultate, što možemo vidjeti po primjeru Venezuele.

Kad država provede politiku otimačina privatne imovine i velike raspodjele, veći dio stanovništva će prvih godina osjetiti poboljšanje. U Venezueli je početkom 2000-ih znatno palo siromaštvo. Ali problem nastaje onda kad se raspodijeljeno potroši, a stari izvori presuše. Kod liberalne ekonomske politike je drukčije. Prvo će, vrlo vjerojatno, veći dio stanovništva osjetiti negativne posljedice, osobito oni koji su navikli primati državni novac i benificije. Ali dugoročno će svi biti u plusu, što se vidi i sada u Njemačkoj.

Još jedna je bitna poanta ove priče ta da nisu uvijek konzervativci i liberali ti koji provode gospodarske reforme i politiku liberalizma. U nekim slučajevima to su učinili oni za koje bismo se zadnje nadali, što znači da stranačke boje ne znače ništa. Dobre ideje mogu doći s bilo koje strane.

 

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
SVIJET
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mediji su pet godina ponavljali priču kako pčele izumiru, a cijelo to vrijeme broj pčela u svijetu se povećavao.

Mit o izumiranju pčela (a u zadnje vrijeme i ostalih kukaca)

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

SDP-ov 'James Bond' ukrao je Varteksov slogan bez pitanja i koristi ga u svojoj političkoj kampanji, ali to čak nije najgore u ovoj priči...

Je li Maras zaboravio kako se odnosio prema Bakiću dok je bio ministar?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovi ljudi su najzaslužniji za ovakav uspjeh hrvatske brodogradnje i još traže od države da nastavi s istim modelom kao i dosad.

Radnici Uljanika štrajkaju, nije ih briga za brodove. Neka Amsterdamska koalicija plati brodovlasnika!

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više nije moguće ni izraziti saučešće s obiteljima stradalih u terorističkom napadu, a da vas nakon toga ne napadnu horde SJW-a ove ili one boje - jer niste izabrali najbolju riječ.

Hrvatski konzervativci optužuju Obamu i Clinton za vrijeđanje kršćana. Koliko njihove optužbe imaju smisla?

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Predsjednik popularne američke zaklade za ekonomsku edukaciju posjetio je Dubrovnik i objavio tekst o njegovoj bogatoj povijesti.

Dubrovačka Republika - dragulj srednjovjekovne Europe

Društvo

PIŠE: RONALD BAILEY

Trendovi u planiranju obitelji, rastu realnog dohotka, padu realnih cijena energenata, pošumljavanje i poljoprivreda

Dan planeta Zemlje: 5 razloga za slavlje

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Čitamo o tome kako su kršćani na meti državnih vlasti ili većinske religije u nekim dijelovima svijeta. Bitno je napomenuti da se ne radi o teroru usmjerenom samo prema kršćanima.

Progon kršćana? Da, ali u zemljama gdje se proganjaju i sve ostale manjine...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Desni populisti diljem Europe okupljaju se oko Mattea Salvinija, ali izvan imigracije oni nemaju zajedničkih točaka.

Nova europska politička grupacija, čiji će član vjerojatno biti i Živi zid, ima samo jedan zajednički cilj

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ljevičari su godinama pokušavali pronaći bolji način mjerenja kvalitete života, ali svaki je na kraju savršeno korelirao s BDP-om.

Bilo kuda, BDP svuda

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Odlične vijesti za sve koji planiraju pokrenuti biznis u Hrvatskoj.

Ukida se pečat, pojeftinjuju troškovi, a od jeseni tvrtke će se osnivati online i bez javnog bilježnika!

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Povijesna priča o državi koja je bila decentralizirana s ograničenom središnjom vladom prije osnutka SAD-a i Francuske revolucije.

Zlatno doba Nizozemske Republike: Kako je nastao srednji sloj u Europi

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Reformisti su osvojili uvjerljivo najviše glasova na izborima, ali nisu uspjeli postići dogovor s drugim strankama. Socijalni liberali su pogazili riječ i ušli u pregovore s nacionalistima...

U neočekivanom obratu Estonija je dobila vladu s desnim populistima

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: