Socijalizam  je savršen sistem, ali još nije pronađena prava formula da bi bio održiv, zar ne? Koliko ste puta slušali argumente s idejnim korijenom u toj izjavi, u ideju da komunizam kao sistem sam po sebi nije kriv što nikada nije funkcionirao već je kriv netko/nešto drugo? Ljudska priroda, neposlušnost građana, vanjski neprijatelj, unutarnji neprijatelj, globalni hegemonizam kapitalizma...Socijalisti imaju izgovor za svaku propast koju su takvi sistemi doživjeli kroz povijest, a to je ustvari svaki put kada je socijalizam implementiran.

Nijedan od tih izgovora ne drži vodu.

Ako je ljudska priroda kriva što socijalizam ne može funkcionirati, ne znači li to da je socijalizam protuprirodan i neljudski?

Ako je neposlušnost građana kriva što socijalizam ne može funkcionirati, ne znači li to da socijalizam ljudi ne žele, kada konačno vide što on ustvari je, i slijedom toga je autoritativna diktatura uvijek nužni preduvjet održavanja takvog sistema?

Ako je vanjski/unutarnji neprijatelj kriv što socijalizam ne može funkcionirati, ne znači li to da je socijalizam toliko krhak ili postavljen na trulim temeljima pa je potreban samo mali napor da ga se uruši?

Ako je globalni hegemonizam kapitalizma kriv što socijalizam ne može funkcionirati, kako to da je kapitalizam postao globalno prihvaćen, a ne socijalizam, tj. nije li povijesna istina da je kapitalizam u konačnici pobijedio komunizam ne samo po ekonomskoj efikasnosti nego i kulturološki, politički i društveno?

Zaista ne postoji nijedno opravdanje socijalista koje bi zadovoljavajuće objasnilo zašto je socijalizam izgubio povijesnu ideološku bitku i nastavlja ih gubiti (khm, khm Venezuela). Kada u raspravama sa socijalistima pobijete sva njihova opravdanja, onda se uvijek vraćaju na zadnju liniju obrane, tvrdnju koja uvijek spasi stvar, a ustvari otkriva svu bijedu jedne ideologija. Ta izjava glasi: "Socijalizam ne može funkcionirati ako cijeli svijet nije socijalistički."

Zašto ta izjava oslikava svu bijedu socijalizma kao ideje? Pa jer je automatski defetistički postavljena, u smislu da socijalisti priznaju da ne mogu pobijediti ako postoji bilo kakva idejna konkurencija. Tu se krije jedan od razloga zašto socijalizam uvijek rezultira uspostavom autoritativnih diktatorskih režima. Jednostavno, socijalisti znaju da su idejno inferiorni, da je socijalizam neproduktivan, nestabilan i nefleksibilan. Idejno je inferioran jer ga se lako može poraziti na argumentativnom idejnom bojnom polju, neproduktivan je zbog očitih ekonomskih nedostataka njegovog načina vođenja gospodarskih odnosa (povijesni track record to jasno pokazuje), nestabilan je jer ne trpi kritiku pa zbog toga nužno i zahtijeva uspostavu autoritativne jednopartijske države, nefleksibilan jer se sporo prilagođava novim uvjetima u smislu društvenih, političkih i ekonomskih promjena.

Uostalom, da socijalisti vjeruju u svoje ideje sami bi ih provodili u stvarnost na mikrorazini, tj. sami bi stvarali subjekte koji funkcioniraju po socijalističkim principima. Takvi primjeri postoje, ali oni su toliko rijetki da su više kuriozitet nego dovoljna podloga za analizu.

Zašto grupa socijalista ne osnuje kompaniju koja bi funkcionirala po socijalističkim principima i na vlastitom primjeru pokažu kako socijalizam može funkcionirati? Kapitalizam apsolutno dopušta takvo nešto i pravno je sasvim izvedivo. Zadruge su jedan od načina na koji se socijalisti mogu organizirati i provoditi svoje ideje. Zašto se jako rijetko grupe uvjerenih socijalista udružuju u takve pravne oblike koji sasvim dopuštaju organiziranje proizvodnje po socijalističkim principima? Zbog zlih kapitalista?

Ne, zli kapitalisti su toliko zli da ih ne briga kako vi organizirate vlastiti rad sve dok imaju interesa da posluju s vama. Glavni cilj svakog kapitalista je ostvarivanje dobiti i većini njih u svrhu ostvarivanja tog cilja nije važno s kakvom organizacijskom strukturom moraju surađivati, onom postavljenom na socijalističkim temeljima ili kapitalističkim.

Zbog čega se socijalisti ne organiziraju pa osnuju financijske institucije koje bi funkcionirale po njima poželjnim principima? Kapitalizam ne samo da to dopušta, već i preferira. Dapače, financijske zadruge različitih oblika su postojale od najranijih dana kapitalizma. Financijski kooperativi su dosta česti u kapitalizmu, čak se i manje banke zajednički udružuju da bi financirali projekt koji je prevelik za bilo koju od njih individualno. U kapitalizmu ništa ne priječi nekoliko osoba da se udruže, ulože sredstva u zajedničku instituciju i koriste tu instituciju da bi pomagali jedni drugima. Ustvari je heterogenost financijskih institucija jako poželjna i dosta korelira s razvijenosti financijskih tržišta i samog gospodarstva.

Zašto onda socijalisti izbjegavaju sve te mogućnosti koje imaju na raspolaganju?

Kao što sam rekao primjeri postoje, ali oni većinom vrlo brzo propadnu i svode se na statistički beznačajnu pojavu. Kibuci i sl. primjeru uspješnog socijalističkog organiziranja su lijepi i apsolutno pohvalni, ali su iznimka, ne pravilo.

Kod svih takvih inicijativa će se socijalisti susresti s istim problemima s kojima se susreću i kapitalisti i ravnopravno će se natjecati u preživljavanju. Sve namete koje državi mora platiti kapitalistički organiziran poslovni subjekt mora platiti i socijalistički organiziran pravni subjekt, a kada uzmemo u obzir veću efikasnost i produktivnost kapitalističkog načina poslovanja u odnosu na socijalistički, država će puno prije uništiti socijalističke poslovne inicijative.

A tko priziva tu glomaznu državu koja izjeda plodove produktivnosti i efikasnosti? Upravo socijalisti. Zagovaranjem veće države socijalisti ustvari čine praktički nemogućim šire izrastanje socijalističkih kolektiva jer će državna pljačka puno prije uništiti njih nego druge.

Ali, kako sam rekao u početku, „Socijalizam može funkcionirati samo ako je cijeli svijet u socijalizmu“, a socijalistički kolektivi mogu funkcionirati samo ako su svi ostali zabranjeni.

I zbog toga se socijalisti drže toga da moraju uništiti kapitalizam prije nego uspostave socijalizam jer svi problemi socijalizma postaju previše očiti ako postoji bilo kakva konkurencija. Socijalizam se ne može ravnopravno natjecati s kapitalizmom, može jedino težiti njegovom potpunom uništenju prije nego što bi s riječi prešao na djela.

Ideje, koje zahtijevaju odsutnost drugih ideja da bi bile istinite i provedive, su zaista bijedne.