Primatelji socijalne pomoći trebaju biti svjesni da su oni tu pomoć dobili zahvaljujući tome što ju je netko drugi zaradio.

Međimurski župan Matija Posavec predložio je da se socijalna pomoć dodjeljuje u obliku vaučera, a ne u gotovini. Istu inicijativu pokrenuo je i varaždinski župan Radimir Čačić. Traže od vlade izmjenu Zakona o socijalnoj skrbi, a inicijativu pravdaju činjenicom da mnogi socijalna davanja troše na kocku, alkohol ili drogu, umjesto za poboljšanje životnih uvjeta.

Protiv tog prijedloga pobunio se Veljko Kajtazi, saborski zastupnik romske nacionalne manjine budući da većinu primatelja socijalne pomoći u navedenim županijama čine Romi. On tvrdi da će vaučerizacija socijalne pomoći "naštetiti primateljima". Isto tvrdi i dio Roma iz Međimurja koji se, prema pisanju RTL-a, pobunio protiv ove županove inicijative. Žele da Vlada odbije prijedlog Posavca ili će organizirati prosvjede Roma iz cijele Hrvatske.

Kajtazi nije objasnio kako primanje socijalne pomoći u vaučerima može naštetiti primateljima. Njegov je jedini argument da nije pravedno da se "zbog pojedinaca kažnjavaju svi ostali", međutim nije to nikakvo kažnjavanje. Primatelji socijalne pomoći moraju biti svjesni da dobivaju besplatno nešto što su drugi ljudi morali zaraditi. Porezni obveznici ne žele da se njihov novac troši na kocku, alkohol i slično. Ako se netko želi kockati - slobodno neka izvoli, ali s novcem koji je sam zaradio. Je li tako fer?

Vaučerizacija je možda najbolji način da novac bude potrošen na hranu i odjeću za djecu, a da se odrasli i zdravi primatelji socijalne pomoći potaknu na traženje ili pokretanje posla. Dok god čovjek može primati "besplatni novac" bez rada i od toga živjeti, vrlo je velika vjerojatnost da neće ni potražiti posao. Ideja o vaučerizaciji socijalne pomoći je stoga odlična i mogla bi bitno smanjiti socijalnu državu te pozitivno utjecati na tržište rada i gospodarstvo.

Socijalna pomoć ne može niti smije biti trajno rješenje za bilo koga, ona je osmišljena kao privremena mjera i tako se na nju treba gledati. Ona postoji prvenstveno da djeca ne bi bila gladna, gola i bosa ako roditelji ostanu bez posla i upadnu u financijske probleme, a ne da bi od nje obitelji dugoročno živjele. Jedina ispravna politika socijalne pomoći je ona koja ide u smjeru što bržeg skidanja ljudi s nje i uključivanja u tržište rada.

Kajtazi se također buni što se povećavaju kvote za uvoz radne snage iz drugih država "dok imamo sposobne nezaposlene ljude među Romima". Ne vjerujem da poslodavci baš namjerno ne žele zaposliti Rome samo zato što su Romi, poslodavcima je uvijek u interesu dobiti kvalitetnog radnika i njima je jeftinije zaposliti domaće ljude, bez obzira kojoj nacionalnosti oni pripadali, nego uvoziti radnike izvana. No, ako moraju uvoziti radnike, a ima dosta nezaposlenih Roma ovdje, to onda znači da nešto ne valja s tim nezaposlenim ljudima u Hrvatskoj - ili zapravo ne žele raditi ili nisu kvalificirani za tražene poslove.

Kako god bilo, Kajtazi mora shvatiti da ne može Vlada ograničavati poslodavce u izboru radnika, ne može ih prisiliti da nekoga zaposle baš kao što ne može ni prisiliti bilo koga da se zaposli tamo gdje ne želi raditi. Ksenofobija prema strancima je prilično apsurdna kad dolazi iz usta saborskog zastupnika jedne manjine koja je često na meti raznih predrasuda i uvreda. Gospodine Kajtazi, ako želite da se ostatak društva ponaša prema Romima s poštovanjem, onda se i vi trebate naučiti da su jednako vrijedni ljudi otkud god dolaze - bilo iz Ukrajine, Kosova, Srbije ili BiH. Na tržištu rada naći će se poslodavac koji nudi nešto što radnik želi prihvatiti i to je to - bez obzira na zemlju porijekla, rasu ili nacionalnost bilo koga od njih.

Vaučerizacija socijalne pomoći je dobra ideja i trebala bi biti primijenjena diljem Hrvatske. Rezultati bi bili vidljivi već za godinu dana. Ako se ne smanji broj primatelja socijalne pomoći, lako je vratiti na staro i potražiti neko drugo rješenje. Ali šteta bi bila uopće ne pokušati.