Sorry, nostalgičari! Bivša država danas ne bi funkcionirala

17.12.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Sorry, nostalgičari! Bivša država danas ne bi funkcionirala


PIŠE Mario Nakić

U povodu rođendana Josipa Broza Tita, koji se nekad slavio kao Dan mladosti, na portalu Index.hr objavljena je anketa s pitanjem "Jeste li živjeli bolje u bivšoj Jugoslaviji ili danas?". Prilično očekivano, većina ispitanika (točnije 71 posto) je odgovorila da im je u Jugoslaviji bilo bolje.

Premda je riječ o velikom uzorku od preko 30 tisuća ljudi, moramo imati na umu da je riječ o istom portalu čija je anketa pred zadnja dva parlamentarna izbora najavljivala i veliku pobjedu SDP-a, a druga stranka bi bila Pametno. Tako da je jasno, to nije baš reprezentativni primjerak hrvatske populacije, no siguran sam da ni među cijelom populacijom ove zemlje ne bi bilo velike razlike, odnosno većina bi sigurno odgovorila da se prije živjelo bolje.

Je li uistinu tako? Po svim parametrima, visini plaće i kupovnoj moći, danas se u Hrvatskoj od prosječne plaće živi barem trostruko bolje nego 1980-ih godina. Razlika je ponajviše u porastu životnih prohtjeva, standarda i izbora na tržištu. Kad smo kupovali namirnice isključivo u malim dućanima gdje se ponuda deterdženta npr. svodila na dva brenda, isto tako ponuda čokolade, sokova itd., nije bilo ni puno razloga za veliku potrošnju. Nije bilo interneta, mobitela i još brojnih drugih stvari bez kojih danas ne možemo zamisliti svakodnevicu, a koje nam skupa čine prilične troškove iz mjeseca u mjesec.

Nije bilo osobne odgovornosti kao danas i to mnogima ne odgovara. Završiš školu i država se pobrine za tvoj posao koji ti je praktički zajamčen do mirovine! Nekome to zvuči kao raj, ali ima ljudi, ovo će sad mnoge iznenaditi, koji se ne mogu zadovoljiti takvim životom. Ima ljudi koji žele više, koji bi napredovali, mijenjali poslove i poslodavce. Ne kažem da je to danas lako i moguće u tolikoj mjeri u kakvoj bi trebalo biti da uistinu imamo slobodno tržište, ali ipak nekakva mogućnost postoji. Uz sav nepotizam koji je izražen i danas, ipak postoji i dio ekonomije koji se bazira na tržišnim zakonima i gdje sposobni ljudi mogu napredovati ako se potrude i neovisno o političkim ili rodbinskim vezama.

Nostalgija

Nostalgija je gadna stvar zapravo, ali nitko od nas nije na nju imun. Ona može biti uzrok i velikih pogrešaka, a to je primijetio i veliki glazbenik i liberal Frank Zappa koji je napisao: "Svijet ne mora nužno završiti u ledu ili vatri, postoje još dvije mogućnosti. Jedna je papirologija, a druga je nostalgija".

Sjećanja se često šminkaju i ljudski um ima razvijenu tu sposobnost, to je nekakav oblik obrane, da zatiremo ona loša sjećanja, a uvećavamo dobra. Zato je svakome od nas manje-više uvijek najbolji dio života onaj u mladosti. Kako god teško bilo vrijeme, mladosti ćemo se sjećati kao vremena kad smo živjeli najbolje. Pa jednostavno, u mladosti imaš najmanje briga i živiš najslobodnije bez obzira na društveno-političku ili ekonomsku situaciju.

Za sve je kriv kapitalizam

Stoga oni, koji su najbolje godine života proveli u 1970-im ili 1980-im godinama prošlog stoljeća, sasvim razumljivo odgovaraju da im je u bivšoj državi bilo bolje nego danas. Međutim, griješe kad za današnje probleme okrivljuju promjenu društveno-ekonomskog sistema pa kažu da je bolje bilo u socijalizmu. Nije kapitalizam kriv za lošu situaciju danas u Hrvatskoj i za naše probleme, kriv je upravo nedostatak kapitalizma. Svi ekonomski problemi, koji su počeli rođačkom privatizacijom, nastavljeni pogodovanjem i korupcijom, pa predstečajnim nagodbama, a sad i izvlačenjem pojedinih privatnih kompanija na račun poreznih obveznika - stvorio je državni intervencionizam. Točnije, to je nastavak socijalističke politike.

Ni ta pojava nije u svijetu ništa novo i nju je dokumentirao Ludwig von Mises u knjizi "Antikapitalistički mentalitet". I Amerikanci imaju tu tradiciju, svaki put kad se nađu u krizi koju je stvorilo državno uplitanje u tržište, okrivljuju kapitalizam i slobodno tržište te mu traže alternativu. To je rezultat needuciranosti i očaja, nerazumijevanja ekonomske politike i tržišnih procesa, ali i pogrešne ekonomske politike onih na vlasti.

Što bi se dogodilo da se vratimo socijalizmu?

Onakva država, kakva je mogla funkcionirati u tadašnjim međunarodnim okvirima, danas ne bi imala nikakvih šansi. Ljudi se sa sjetom prisjećaju tvornica i radnih mjesta, međutim veći dio tadašnje industrije danas ne bi mogao naći tržište. Država je tada zapošljavala zato što je to osnovna premisa marksističke ekonomije u kojoj je zapošljavanje cilj proizvodnje. Ako imaš na nekom području tisuću nezaposlenih, onda tamo otvori nekakvu tvornicu koja će moći njih sve zaposliti. Pa tek onda, kad se zaposle, tražiš eventualno tržište na kojem ćeš plasirati njihove proizvode. U stanju zatvorene i planske ekonomije, gdje je tržište već odrađeno pa kupci nemaju previše izbora, to još nekako i može funkcionirati iako ni tada nije bilo profitabilno s obzirom da je država živjela od konstantnog zaduživanja.

Danas, kad smo već navikli da imamo veliki izbor i na visok životni standard, takva proizvodnja bi propala dok kažeš "keks". Nikad u povijesti se marksistička premisa nije pokazala dobrom jer u stvarnosti zapošljavanje nije cilj, nego sredstvo proizvodnje, a cilj je isključivo prodaja proizvoda. Jer ako nemaš tržište za proizvedene proizvode, zapošljavanje je kontraproduktivno i vodi direktno u propast.

Drugim riječima, da bismo se vratili u stanje kakvo je bilo u bivšoj državi, morali bismo prvo svi pristati da radimo ono što nam nekakav vrhovni komesar odredi i za plaću od nekih 100 eura. Morali bismo se odreći mnogih stvari na koje smo navikli, morali bismo se odreći i Facebooka i većeg dijela interneta jer socijalizam ne trpi političku i društvenu slobodu. Da bi funkcionirao, ne smiju biti dozvoljene stranke ni pojedinci koji se protive planskoj ekonomiji jer oni zapravo prijete rušenjem takvog sistema i cijelog društva. Onda, drugovi, jeste li spremni na žrtvovanje za proleterijat? Nema više stotine vrsta parfema ni mobitela, automobila, nikakvog luksuza, svakodnevne komunikacije sa svijetom ni informiranja iz različitih izvora (jer bi to moglo zaprijetiti urušavanjem sistema). Želite li vi stvarno to ili ste se samo šalili?

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
HRVATSKA
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Često čujemo zahtjeve za nacionalizaciju bankarskog sektora zato što strani vlasnici banaka iznose dobit iz Hrvatske. Kako bi bilo da su te banke u državnom vlasništvu?

Kako bi bilo da su banke u Hrvatskoj državne?

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Frankovićeva izjava da će zabraniti prodaju na gradskoj površini ako netko ponudi više od Grada vrlo je jasna poruka privatnom sektoru koji Grad Dubrovnik vidi kao svoju konkurenciju.

Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Povod je bio Trumpov tvit, a Greenpeace sada tvrdi da Patrick Moore nije bio njihov osnivač iako su još donedavno imali njegovo ime na popisu osnivača.

Greenpeace optužio jednoga od svojih osnivača da je ʼkupljenʼ jer je kritizirao Green New Deal

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Ministrica koja godinama postavlja suluda pravila zbog kojih mnogi poduzetnici nisu mogli povući novac iz EU fondova, sada ne prolazi državna pravila. Fali joj jedan papir.

Ministricu stigla njena karma. Trebamo li stvarno imati razumijevanja za tu isteklu vozačku?

Politika

PIŠE: DAVOR NAĐI

Ministar rada i mirovinskog sustava je dao dvije prilično nesuvisle izjave u kojima pobija sam sebe.

Pavić: Vlada ne može dekretom odrediti plaću od 7.500 kn, ali može od 3.000 kn

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U županiji s tolikom koncentracijom uhljeba, održavanje demokratskih izbora nema smisla.

U Ličko-senjskoj županiji dvije trećine zaposlenih je uhljebljeno u javnom sektoru. Izbori su besmisleni.

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usprkos optužbama nekih bivših zaposlenica kako tvrtka diskriminira žene, istraživanje je pokazalo da su muškarci bili godinama slabije plaćeni od ljepšeg spola.

Seksizam u Googleu: Istražili optužbe da plaćaju žene slabije pa došli do iznenađujućeg zaključka

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma, ali u medijima se svake godine ponavljaju isti mitovi o štetnosti koje turizam sa sobom nosi.

Razbijanje standardnih hrvatskih mitova o turizmu

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Koliko smo već puta samo čuli priču o tolerantnim, mladim, slobodnomislećim ljudima željnim promjena? I kako je to završilo?

Novi hrvatski Mesija s hrpom starih, izlizanih frazetina i nula sadržaja

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: