Vezani članci:
Stoljeće krvavih režima
[VIDEO] Nacisti i komunisti zajedno paradiraju u Poljskoj
Početak komunizma: 100 godina i 100 milijuna mrtvih kasnije
Komunizam na Kubi bliži se svome kraju
Posljedice terora Crvenih Kmera još uvijek su vidljive. Mladi ne znaju ni gdje su rođeni, stariji ne žele o tome govoriti
Je li trijumf Kineza na PISA testovima dokaz superiornosti komunizma?
Fizički zid je srušen, ali onaj u glavama nije
6 stvari koje je Marx htio ukinuti (osim privatnog vlasništva)
Holodomor - komunistički holokaust o kojem nismo učili u školi
Na današnji dan: Sovjeti ugušili Praško proljeće u krvi - okupacija Čehoslovačke
Čiji praznik Hrvatska danas obilježava?
ʼNe volite komunizam, ali vam je kineski kapital dobrodošao. Kako to?ʼ
ʼCentar za demokraciju i ljudska pravaʼ nezadovoljan što Hrvati ne vole antifašizam, traži od države da ih prisili
Kako komunistička partija uništava kinesko gospodarstvo
Što se stvarno promijenilo? Pročitajte ovaj politički pamflet objavljen 1983.
Hrvatski konzervativci napadaju liberalizam retorikom komunista iz SFRJ
Ovako apologeti komunističkih režima pokušavaju opravdati zločine
Na današnji dan: Krvavi prosvjedi u Poznanu kao odgovor na implementaciju marksističke ekonomije
General Woo (Tram 11): 'Fašizam i komunizam su kao brat i sestra'
Radnička fronta odlično objasnila zašto je revolucija u Rusiji bila osuđena na propast
Hoće li Filozofski fakultet ovako obilježiti i početak Holokausta?
Sjeverna Koreja NIJE komunistička država!
Mit o dobrim namjerama komunizma i socijalne pravde
Kako je kapitalizam pobijedio komunizam i na kulturnom planu
Kako je komunizam utjecao na seksualni život mojih roditelja
Zašto Bozanić zaziva povratak komunizma?
Kina ubila online robote jer su pljuvali komunizam
Slavoj Žižek priznaje: 'Svi ljevičarski projekti 20. stoljeća doživjeli su propast'
Kineskim komunistima zabranjeno prakticiranje 'bilo koje vjere osim marksizma'
LGBT u komunizmu - nekad i danas
Novo na Liberalu:
Centar: Vlada od Vujnovca stvara prvog hrvatskog oligarha
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Novi predsjednik Argentine obećao rezanje potrošnje, ukidanje ministarstva obrazovanja i državne banke
Iranofilija u BiH sve izraženija, mediji se to više i ne trude prikriti
Mediji su iz političkih razloga pokušali zataškati motiv masovnog ubojstva u školi u Nashvilleu
Što kažu obični Palestinci iz Gaze: 'Hamas je kriv za ratove, a mi plaćamo cijenu'
Medijske manipulacije o rezoluciji UN-a i glasanju Hrvatske 'protiv primirja u Gazi'
Tko su zapadni palestinofili? Možemo ih svrstati u tri skupine, ovo su njihove karakteristike
Izrael sada treba stati na loptu i odustati od kopnene ofenzive, ali to neće učiniti zbog jednog čovjeka
Kako je došlo do simpatija dijela zapadne ljevice prema islamističkim teroristima?
Bombardiranje bolnice u Gazi - primjer medijskih manipulacija i propagande
Europska unija mora hitno mijenjati imigrantsku politiku
Orwell o intelektualcima i novinarima, kao da je danas: 'Oni koji bi trebali čuvati slobodu, najviše je preziru'
Kako je feminizam spao na ovo?
Kako su mediji sasvim nenamjerno pomogli ekspanziji hrvatskog turizma
John Stuart Mill je 1869. predlagao 'slobodno tržište' među spolovima
Ima li većih socijalista nego na hrvatskoj desnici?
Zabrana rada nedjeljom: Svi postavljaju kriva pitanja
Strah od slobode govora
Koronaši imaju novog Boga. Pripremite kokice, ovo će biti bolje od korone
Pravi užas Jasenovca nije u broju žrtava nego u sunovratu ljudskosti
Treba li država prisilno ograničiti pretilima prekomjerni unos hrane?
Šimleša je tvrdio da covid potvrde nisu diskriminacija, argumenti su mu vrlo bliski Staljinu
Nakon transfobnih napada i mržnje, sada je žrtva krađe identiteta: 'Apeliram na javnost, ne vjerujte tim profilima'
Zašto su cijene na Jadranu 'paprene' i koliko su za to krivi 'pohlepni iznajmljivači'?
J.E.B.E. M.I. S.E.
Moderna odjeća za malo novca? Nije problem
Ne nasjedajte na Plenkovićev PR: Vlada neće podići plaću nikome u privatnom sektoru
Policajka s Faktografa ima strašne argumente za suzbijanje nepodobnih stavova
Zakon o javnom redu i miru ima ozbiljan problem s pravom na slobodu govora

Kako i zašto je propala sovjetska ekonomija?


Piše: Ekaterina Sineljščikova
Izvor: Russia Beyond
Photo: Steve Harvey/Unsplash
28.3.2021.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Kako i zašto je propala sovjetska ekonomija?

Kako i zašto je propala sovjetska ekonomija?


Piše: Ekaterina Sineljščikova
Izvor: Russia Beyond
Photo: Steve Harvey/Unsplash
28.3.2021.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Sovjetski Savez je postojao 69 godina i u skoro cijelom tom razdoblju nije imao tržište u uobičajenom značenju te riječi. U SSSR-u je na snazi bila planska ekonomija. Sve je bilo obuhvaćeno planom - od čavala, rublja i toalet-papira do stambenih zgrada, količine namuzenog mlijeka i automobila. Kako je moguće sve to isplanirati u najvećoj zemlji svijeta?

Odgovor: nikako. Ti planovi su sadržavali stotine međuprofilnih i međuteritorijalnih bilanci tiskanih na desecima tisuća stranica i međusobno apsolutno nepovezanih. Pa ipak je ta država opstajala, a stručnjaci smatraju da je mogla opstati i duže.

Čarobna riječ "plan"

Ako bi koncept sovjetske ekonomije trebalo objasniti samo jednom riječju, ta riječ bi bio "gosplan", u prijevodu "državni plan". U tom planu je bilo propisano koliko čega trebaju proizvoditi sve tvornice i sva poduzeća u zemlji. Kako je to izgledalo u praksi? Primjerice, ministar strojarske industrije prijevoznih sredstava je svako jutro dobivao izvješće u kojem je pisalo koliko treba napraviti kotača za željezničke vagone i poduzimao mjere da se plan ne izjalovi na samom kraju mjeseca. Dalje su po hijerarhiji isto tako postupali direktori tvornica i šefovi pogona.

Međutim, problem Državnog plana se sastojao u tome što on nije bio temeljen na stvarnim potrebama, nego na predodžbama sovjetskih birokrata o tome što treba proizvoditi, kaže Nikolaj Kuljbaka, ekonomist s Ruske akademije za narodnu privredu i državnu administraciju (RANHiGS). Pored toga, nije se uzimalo u obzir da se ljudske potrebe periodično mijenjaju: "Ja sam, primjerice, imao prilike u planinskom selu u Tadžikistanu naići na skupocjeno svečano muško odijelo, koje je odnekud dobavljeno u određenoj količini i samo u jednom broju (za muškarce prosječnog rasta, doduše)", sjeća se on.

Industrija je bila glavni pokretač gospodarskog rasta. SSSR je bio sustav u permanentnom iščekivanju sljedećeg rata, i zato su prioritet imale teška i vojna industrija, kao i crna metalurgija, tj. sve što može pridonijeti pobjedi u ratu. Te grane industrije su činile značajan dio bruto domaćeg proizvoda. S druge strane, nije ostajalo mnogo prostora za mirnodopsku robu široke potrošnje.

"30.000 ljudi ispred trgovina" (NKVD)

Probajte procijeniti koliko je sovjetskim građanima potrebno čarapa, čizama, sapuna, cjedila... Teško da ćete to moći. Ni u Sovjetskom Savezu nitko to nije mogao. Još 1920. godine je na taj problem skrenuo pozornost ekonomist Ludwig von Mises: gdje je planska ekonomija, tamo je i deficit. Nije postojao tržišni model "potražnja regulira ponudu".

Roba je stizala u prodaju po fiksiranim cijenama (bilo je robe koja je stvarala gubitke jer je njezinu cijenu nekada davno propisao Državni plan), ali nije stizala svuda. Gradovi su se dijelili na kategorije. Jedni su bili prvi na redu za dobivanje robe, a drugi posljednji.

U Moskvi je uglavnom bilo skoro svega, ali su zato ljudi iz cijele zemlje dolazili u Moskvu u kupovinu. Primjerice, Narodni komesarijat unutarnjih poslova je 1939. godine podnio raport da ispred svake robne kuće stoje tisuće ljudi: "U noći između 13. i 14. travnja ukupan broj kupaca ispred prodavaonica u trenutku njihovog otvaranja iznosio je 30 000. U noći između 16. i 17. travnja bilo ih je 43 800."

Opisano stanje podsjeća na katastrofu nacionalnih razmjera, ali istini za volju, nije uvijek bilo tako (kao što nije uvijek važio čuveni sustav kupnje "na točkice"). Slična situacija se ponovila tijekom 1980-ih, kada su električni vlakovi stizali u Moskvu puni kupaca iz drugih gradova, takozvanih "kobasičara". Nadimak su dobili zato što su dolazili u glavni grad kupiti deficitarnu kobasicu. Krajem 1980-ih se u SSSR-u proizvodilo 25 milijuna artikala i više nitko nije znao kako realizirati planiranje njihove proizodnje iz jednog centra.

Lojalnost i dotacije

Između tih razdoblja s ekstremnim pokazateljima vladala je sasvim umjerena nestašica. Kupovalo se ono što je bilo u prodaji, bez mogućnosti izbora i bez obzira na cijenu. U SSSR-u nije bilo nestašice novca. Sovjetski građanin je uvijek zarađivao više nego što je mogao potrošiti u svojoj zemlji, iz jednostavnog razloga što u slobodnoj prodaji nije bilo dovoljno robe. Samo 14% robe je stizalo u trgovine. Ostalih 86% je dijeljeno direktivom po administrativnoj liniji.

Na primjer, čovjek je odmah mogao kupiti automobil samo na crno, tj. ilegalno. Za legalnu kupnju se moralo čekati na red po sedam-osam godina. Glavna začkoljica je bila u tome što ni u taj red nije bilo lako dospjeti. Čovjek je to mogao ostvariti samo unutar svog poduzeća. Ostala roba se dijelila po poduzećima, institucijama i podružnicama, ali je nju najčešće dobivao onaj tko je "na dobrom glasu", tj. tko je lojalan državi.

Što se tiče poduzeća, nijedno nije moglo bankrotirati. To je bilo nemoguće. Prvi zakon o bankrotu odbačen je još 1932. godine. Umjesto toga, ministarstva su uzimala sredstva od uspješnih poduzeća i dotirala gubitaše (tj. one tvrtke koje su prodavale robu po niskim cijenama ili koje nisu mogle ništa prodati pa im se roba gomilala u skladištima). To je ubijalo svaku želju za proizvodnom inicijativom, ali se nije imalo kud, jer nitko nije želio biti optužen za industrijsku sabotažu. Za to se po članku 58-7 Kaznenog zakona izricala kazna zatvora ili oduzimanja imovine i deportacije iz zemlje, a bila je predviđena čak i smrtna kazna.

Sve se raspalo

Je li politička vrhuška sagledavala sve te nedostatke? Izgleda da jest, bar sudeći po tome što je SSSR tijekom 1930-ih počeo prodavati Zapadu sve što je mogao (od žita i krzna do remek-djela iz sovjetskih muzeja), često po previše niskim cijenama. Zemlji su bili potrebni vanjski krediti i devize.

Komunisti su, međutim, bili taoci vlastite ideologije. Marx je, naime, rekao da konkurencija vodi u krizu. Ona se, uostalom, nije mogla dozvoliti ni zato što su resursi bili ograničeni. Činjenica je da je 1987. godine samo 24% robe u zemlji bilo predviđeno za široku potrošnju. Sve ostalo je bilo namijenjeno vojsci.

Sredinom 1960-ih je shvaćeno da sustav puca po svim šavovima. U listu "Pravda" je objavljen članak s alarmantnim naslovom "Otvorite sef s dijamantima", gdje je predloženo da glavni kriteriji u radu poduzeća budu ostvareni prihod i rentabilnost. Principe reforme je formulirao predsjednik Vijeća ministara SSSR-a Aleksej Kosigin. Ispostavilo se da sustav funkcionira, i to učinkovito: nacionalni prihod je uvećan za 42%!

Pa ipak, pobijedili su protivnici tržišne reforme. U tome je određenu ulogu odigralo i Praško proljeće 1968. godine. Taj događaj je uplašio članove Politbiroa. "Ja i moji prijatelji smo očekivali da će uskoro nastupiti kriza i da će se Sovjetski Savez morati prestrojavati. Ali to se nije dogodilo", govorio je vodeći rukovoditelj sveučilišta "Visoka škola ekonomije" i bivši ministar gospodarstva Jevgenij Jasin.

"1973. godine je formirana Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC). Ona je donijela odluku o godišnjem četverostrukom uvećanju cijena nafte. Tako je Sovjetski Savez počeo dobivati prihode od nafte, a sovjetski sustav je opstao zahvaljujući tome što su 1967.-1968. u zapadnom Sibiru otkrivena naftna nalazišta", piše Jasin.

A zatim je došlo do potpunog kolapsa sustava. Ekonomisti kažu da je to bila "savršena oluja", tj. jedinstveni stjecaj okolnosti. "Slabi gospodarski temelji, negativni ekonomski uvjeti u zemlji i inozemstvu i odsustvo lidera spremnih da mijenjaju sustav", navodi sve faktore Paul Gregory, profesor ekonomskog fakulteta na Houstonskom sveučilištu u SAD-u. "Da nije bilo bar jednog od tih faktora, SSSR bi se raspao kasnije, a možda se uopće i ne bi raspao."

Autorica: Ekaterina Sineljščikova

Članak je originalno objavljen na stranicama Russia Beyond. Preuzeto s dozvolom.



Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.