Piše: Mario Nakić
1.10.2017.
Piše: Mario Nakić
1.10.2017.
Mediji diljem svijeta danas javljaju o događajima u španjolskoj pokrajini Kataloniji kojoj pripada Barcelona. Katalonci danas odlučuju o neovisnosti unatoč tome što španjolska središnja vlast ne priznaje referendum za koji je Ustavni sud odlučio da je neustavan.
Katalonska vlada, sastavljena od koalicije stranaka za neovisnost, unatoč odluci Ustavnog suda ustrajala je u namjeri da se referendum provede pa je službeni Madrid poslao tisuće svojih policajaca (Katalonija ima vlastite policijske snage) da onemoguće provedbu referenduma. Uništili su milijune glasačkih listića, a ljude tjeraju s birališta. Budući da mnogi Katalonci pružaju otpor, desetci ljudi su ozlijeđeni.
Pitanje neovisnosti Katalonije vrlo je složeno. Građani trebaju imati pravo na samoodređenje, ali im španjolski ustav to ne dozvoljava, odnosno bilo koja pokrajina može se po Ustavu odcijepiti samo referendumom na razini cijele države, a ne samo te pokrajine. To je vrlo upitan članak u ustavu jer po tome nitko nema pravo na samoodređenje, nego o tome odlučuju drugi i na taj je način unitaristička vlast sigurna od odvajanja pokrajina.
Ankete pak pokazuju da većina Katalonaca ne želi odvajanje od Španjolske iako je Katalonija jedna od najbogatijih pokrajina u zemlji koja je nedavno proživjela duboku krizu i u kojoj je još uvijek visoka nezaposlenost među mlađim stanovništvom. Konzervativna španjolska vlada, unatoč činjenici da referendum vjerojatno ne bi prošao, ne želi o tome ni pregovarati, nego koristi represivne metode kako bi ga onemogućila.
To je kontraproduktivno. Blokiranjem web stranica, ograničavanjem slobode govora i nasiljem nad "neposlušnim" građanima i političarima vlast u Madridu samo će, vrlo vjerojatno, povećati ljutnju Katalonaca te bi se moglo dogoditi da potpora odcjepljenju naraste. Nema baš nikakvog smisla zadržavati neku skupinu u jednoj državi prisilno.
Postoje mnogi načini da se problem Katalonije i Španjolske riješi mirnim putem, ali akteri s obje strane nisu zainteresirani za dijalog. I jedni i drugi kruto ustraju u svojim zahtjevima. Mogli bi se, recimo, dogovoriti o većoj autonomiji. Da je španjolska vlada mudra, onda bi čak i dozvolila ovaj referendum te poticala ljude da izađu u što većem broju. To bi bila poruka Kataloncima da im je središnja vlast prijatelj i da je Madridu stalo do njihovog mišljenja, što bi vrlo vjerojatno urodilo negativnim ishodom referenduma.
Ali ovako, napetost se zaoštrava i u najgorem slučaju moglo bi doći i do otvorenih i većih sukoba, a to nitko ne želi.