Splitski požar nam je pokazao da trebamo manji državni aparat

20.7.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
3

Splitski požar nam je pokazao da trebamo manji državni aparat

Koliko god su vatrogasci i ostali građani ulagali napora, imali su veliki učinak u tome što je nedostajala oprema i mehanizacija da sama obrana domova bude efikasnija. Pokazalo se da je velik broj vatrogasnih postrojbi jako loše materijalno opremljen, a sustav reagiranja i komunikacije između raznih državnih tijela jako manjkav. Vatrogasci su zaista izvukli više od 100% iz onoga čime su raspolagali.

Reakcija samog političkog vrha je bila najgora od svega pa su tako davali nebulozne izjave o interesantnosti i atraktivnosti požara, neki nisu bili ni svjesni požara dok se praktički nije ugasio, a međusobno su se optuživali za loše reagiranje. Kada je sve bilo gotovo, slavodobitno su došli na poprište požara u novim automobilima dok su vatrogasne postrojbe dan prije putovale u bitku protiv požara automobilima kakvi se još rijetko viđaju na cestama i odavno su trebali biti otpisani te smješteni u kakav muzej old-timera.

Odakle takva izgubljenost državnih institucija i političara?

U principu se radi o istom fenomenu koji susrećemo i u ekonomiji, a to je da su veliki sustavi često tromi, prekomplicirani, nesposobni za brzu reakciju na promjene, preglomazni za restrukturiranje da bi se suočili s promjenama i prebirokratizirani. Veliki sustavi su nesposobni za brze reakcije, za promjenu poslovnih i drugih politika i sveukupno se sporo prilagođavaju. Posebno su neefikasni kod odgovora na krizne šokove.

Isto se događa i s velikom državom (naravno, ne teritorijalno nego funkcionalno). Velika država je neefikasna, troma, nesposobna na suočavanje s promjenama, pretjerana birokratizacija uzrokuje paralizu odlučivanja, a oni uključeni u taj glomazni aparat postaju sasvim odvojeni od stvarnosti i dovoljni sami sebi. Zvuči poznato? Trebalo bi, jer upravo sam opisao hrvatski državni aparat.


Jedino što nas spašava od birokracije je njena neefikasnost, ali ta neefikasnost ima veliku cijenu - što financijsku, što ovu koja se pokazala na primjeru požara, a to je paraliza odlučivanja i djelovanja. Hrvatska politika ima isti pristup ekonomiji gdje se sve proglašava „strateškim“, svaka kompanija, svaki proizvod, svaki sektor. A jednostavna činjenica glasi: kada je sve strateško, ništa nije strateško. Isto je u odnosu države prema ekonomiji kao i što je u odnosu države prema svim njenim funkcijama. U cijeloj šumi institucija, agencija, ministarstava, pravilnika te vertikalne i horizontalne kontrole lako se pogubiti. Izgleda li vam da su političari i državni službenici odvojeni od stvarnosti? Naravno da jesu, njihova stvarnost je državni aparat jer je on toliko glomazan da on postaje svijet sam za sebe. Tako se sama politika i država odvajaju od svoje biti, a to je da služi narodu te država služi sama sebi, služi samo za očuvanje svojih struktura koje realno nisu ni potrebne.

Kako državu učiniti efikasnom, svrsishodnom i slugom ljudi umjesto da ljudi budu sluge njoj? Treba je masakrirati, radikalno srezati njenu veličinu, njene funkcije, njenu moć. Jer velike države ne predstavlja moć njenih građana, nego moć onih koji kontroliraju državni aparat, a to su političari i birokrati.

Efikasna država treba obavljati temeljne funkcije koje se zbog svoje prirode ne mogu pustiti tržištu da ih kontrolira. Sve ostalo pojedinci mogu obavljati sami i to puno bolje od same države. Država treba postati gotovo nevidljiva, treba postati noćni čuvar („night watchman“), a njene jedine funkcije trebaju biti policija, pravosuđe, vojna obrana, zatvorski sustav te usluge kao vatrogasna zaštita. Sve više od toga vremenom postaje preglomazno, neefikasno i pretjerano birokratizirano.

Problem koji se pojavljuje s gomilanjem moći u rukama države je taj što ono nikada ne prestaje, a država postane ono što je filozof Thomas Hobbes još u 17. stoljeću nazvao „Levijatan“. Hobbes je zagovarao princip da bi država trebala biti što veća i što sveobuhvatnija da bi kontrolirala ljudsku prirodu koja je po prirodi nasilna, destruktivna i svadljiva te da je jedini način da ljudi efikasno surađuju u društvu kroz veliku centraliziranu državu i monarha koji bi imao apsolutnu vlast (monarha možemo u današnjim uvjetima smatrati Vladom).

Međutim, povijest od trenutka Hobbesove knjige je nedvojbeno pokazala da je minimalna i efikasna država superiorna levijatantskoj državi te da ljudi najbolje funkcioniraju bez velike prisile kada se dobrovoljno uključuju u međusobne interakcije. Ljudi nisu inherentno nasilni, zli, destruktivni i svadljivi kao što kaže Hobbes. Dakako, ljudi nisu ni anđeli bez ikakve negativne misli, akcija, emocija. Ljudi su kompleksna bića, a ljudska priroda nije ni zla ni dobra. Ali, ljudi ne surađuju najbolje kada su prisiljeni na suradnju i kada ih se kontrolira u svim aspektima života, već kada su slobodni odlučivati o vlastitoj sudbini i sami odabirati vlastite akcije. Zanimljivo je da je Hobbes zagovarao i ono što će se poslije nazvati „socijalna država“, tj. da apsolutistička država omogući i onima koji ne mogu preživljavati od vlastitog rada tako da namaknu sredstva oporezivanjem te je zagovarao javne radove. Ta ideja se poslije razvila u ideju o „socijalnoj državi“, što po sebi nije problem ukoliko se ta socijalna država drži pod kontrolom i upotrebljava samo za pomoć onima koji „NE MOGU“, a ne onima koji „NE ŽELE“ raditi.

Pitanje je, naravno, inteziteta, a levijantanska država koju je zagovarao Hobbes neprestano raste, neprestano uzima sve više i više vlasti do pojedinca, sve više oporezuje i na kraju se figurativno urušava pod teretom vlastite težine i veličine.

Upravo to se događa u Hrvatskoj, država postaje preglomazni levijatan koji je toliko trom, neefikasan, velik i spor da ne može obavljati ni primarne funkcije koje bi trebao obavljati. Sljedeći korak je da levijatan implodira te za sebom povuče sve koji su bilo kako za njega povezani, a to su svi građani RH.

Odvojenost političkih elita od naroda, tromost u reagiranju, pretjerano oporezivanje s lošom protuuslugom, nasilno gašenje svake javne kritike...Sve su to znakovi urušavanja države. Jedini način da zaustavimo neizbježnu imploziju je da političkim pritiskom i biranjem onih političara koji zagovaraju manju državu, stavimo nezasitnog državnog levijatana na radikalnu dijetu te država time postane minimalna i efikasna, agilna, prilagodljiva te spremna reagirati na promjene i krize.





TEME:
požar
država
VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
EKONOMIJA
HRVATSKA
O autoru
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr >>VIŠE
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo je prvi put u zadnjih 20 godina, ako izmumemo lokalne izbore, da mogu glasati 'ZA', a ne 'PROTIV'.

Liberali napokon imaju za koga glasati

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Igor Rudan se, poput mnogih drugih svojih kolega znanstvenika u prošlosti, upustio u priču o ograničenim resursima i neodrživom ekonomskom sustavu.

Uz dužno poštovanje, gospodine Rudan, ovaj put niste u pravu.

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usporedila je putnički željeznički promet u Hrvatskoj i Japanu. Pogodite koja je glavna početna razlika...

Je li Holy upravo pozvala na privatizaciju HŽ-a?

Škola

PIŠE: LIBERAL.HR

Prema Bastiatu, svaka vlada ima samo tri izbora: 1) nekolicina pljačka većinu, 2) svatko pljačka svakoga i 3) nitko ne pljačka nikoga. Koju od te tri vlade žele Žuti prsluci?

Žuti prsluci su na teži način naučili da je Bastiat bio u pravu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Teško je nabrojati sve populističke izjave i obećanja u ovoj kampanji pa ću izdvojiti samo one najgore.

Top lista populista (izdanje EU izbori 2019.)

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

83-godišnjak je pucao kroz ulazna vrata kad je shvatio da netko pokušava provaliti. Ubio je 25-godišnjeg mladića. Sad ga žele poslati u zatvor.

Mediji provode javni linč nad nevinim čovjekom i pomažu državi da ga dokrajči. Njegov grijeh? Branio se od provalnika.

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Smatraju li SDP-ovci u Odboru za nagrade da gradonačelnik nije to zaslužio, da su proračuni za koje su i sami glasali - zajebancija?

Nominirala sam Obersnela za nagradu grada Rijeke zbog manjka u proračunu. Njegov odbor je odbio nominaciju...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za Katarinu Peović rad u call centru je robovanje, a konobarenje je ispod časti.

Poslovi kojih se drugovi iz Radničke fronte najviše boje

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Spuštanje zastava na pola koplja i paljenje svijeća zbog gašenja jedne firme koja je desetljećima trošila tuđi novac govori dosta o razini opće pismenosti.

Hrvati su previše emotivna bića. Samo kod nas još ovakva patetika može proći.

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska ima, u usporedbi s drugim zemljama Nove Europe, slab izvoz. On je rezultat slabijeg uvoza zbog protekcionističkih državnih politika.

Hrvatska nije deindustrijalizirana. Našoj industriji bi išlo puno bolje da je država ne ʼštitiʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Korupcijska afera u Austriji završila je ekspresno, za hrvatske pojmove iznenađujuće. Kod nas slične stvari završavaju posve drugačije.

Koja je razlika između Hrvatske i civiliziranih država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rekao je da planira preuzeti HSLS, osvojiti 10 posto na izborima i onda mijenjati nacionalnu politiku.

Hrebak pruža ruku Pametnom: ʼTreba nam jedna snažna liberalna opcijaʼ

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: