Kad je Maria Corina Machado bila oteta u siječnju 2025., Donald Trump ju je spasio iz zatočeništva i vjerojatno joj time spasio život. Ova činjenica se danas prešućuje u javnosti, ali mislim da ju valja napomenuti kad se govori o njihovom odnosu, koji bi se u najkraćim crtama mogao opisati kao "vrlo kompliciran".

Bilo je to u siječnju 2025. godine pred inauguraciju venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura. U Caracasu su izbili veliki prosvjedi nezadovoljnih građana koji su smatrali izbore pokradenima i izborne rezultate namještenima. To je bio zapravo drugi val prosvjeda, nakon onih srpanjskih u kojima su desetci ubijeni i još tisuće zatvorene.

Od srpnja 2024. do siječnja 2025. oporbena čelnica Machado, liderica klasičnoliberalne stranke Vente Venezuela, skrivala se od vlasti na nepoznatim mjestima unutar zemlje. No, drugi val prosvjeda nije mogla propustiti, htjela je biti uz svoj narod i dijeliti s njim sudbinu - kakva god ona bila. Izašla je na ulicu i održala prosvjedni govor pred gomilom. Kad je sišla s pozornice, okružili su je vladini agenti i poveli sa sobom u nepoznatom pravcu.

Ta vijest je objavljena na nekim svjetskim portalima, ali u Hrvatskoj nijedan urednik nije smatrao da je bitna za našu javnost, tako da velika većina Hrvata ne zna ništa o tome. Kad je vijest o otmici Machado obišla svijet, munjevito se oglasio Donald Trump, tada "president elect", odnosno tek je bio izabran i još nije preuzeo predsjedničku funkciju. Izdao je priopćenje u kojem traži od venezuelanskih vlasti automatsko puštanje Machado na slobodu "ili neće biti dobro". Osim njega, reagirala je i talijanska premijerka Giorgia Meloni koja je naglasila kako Italija "ne priznaje nelegitimnu vlast u Venezueli" i "osuđuje njeno postupanje prema prosvjednicima".

Idućeg dana Machado je puštena na slobodu te se oglasila videom u kojem nije puno pričala o tome što joj se točno dogodilo, više se usredotočila na zahvalu svima koji su proširili glas i koji su joj pomogli. Pretpostavlja se da je upravo prijetnja tada budućeg predsjednika SAD-a režimu u Caracasu bila presudna za njeno puštanje na slobodu.

Kasnije iste godine Machado je postala svjetska senzacija kad je objavljeno da je osvojila Nobelovu nagradu za mir pa su i hrvatski mediji - doduše, prilično nevoljno - počeli pisati o njoj, ne spomenuvši otmicu. Medijima je najvažnija vijest bila ta da ju nije osvojio Trump. Predsjednik Trump je bio jako ljut i to nije skrivao, jer on je smatrao da upravo on zaslužuje tu nagradu. Nije htio čestitati pobjednici, nije ju htio ni spomenuti. S druge strane, ona se u svome priopćenju posebno zahvalila njemu zbog zalaganja za oslobađanje Venezuele od dugogodišnjeg režima.

Kad je Trump odlučio uhititi Madura početkom ove godine, Machado se ozbiljno ponadala kako to znači kraj režima i uspostavu demokracije. Pozvala je sve da priznaju Edmunda Gonzaleza Urrutiju, nezavisnog kandidata na izborima 2024., za novog legitimnog predsjednika Venezuele. Ona je njega podržala na tim izborima skupa s ostatkom oporbe zato što je njoj kandidatura bila zabranjena.

Zanimljivo je i to da je SAD službeno 2024. priznao Urrutiju kao pobjednika izbora u Venezueli. Međutim, predsjednik Trump po uhićenju Madura potpuno se oglušio na sve to i ponašao kao da u Venezueli ne postoji nikakva oporba, kao da ta zemlja već nema čovjeka kojeg je i SAD ranije priznao za legitimnog predsjednika. Umjesto toga, odlučio je zadržati postojeći režim i podržati Madurovu zamjenicu Delcy Rodríguez za novu čelnicu države.

Trump se dugo trudio potpuno ignorirati Machado i ostatak venezuelanske oporbe dok ga novinari konačno nisu direktno upitali za nju. Bilo je to prošlog tjedna. Trump je na novinarsko pitanje odgovorio da Machado "nema dovoljnu potporu unutar Venezuele" i da "nije dovoljno poštovana". To je zaista čudno jer Maduro joj je preko Vrhovnog suda, nad kojim je imao potpunu kontrolu, zabranio sudjelovanje na izborima jer se bojao da bi ga mogla pobijediti.

Dan nakon te Trumpove izjave Machado gostuje na američkoj televiziji Fox News gdje otvoreno kaže kako je spremna svoju Nobelovu nagradu za mir prenijeti na njega. To zapravo nije moguće prema pravilima Nobelove nagrade. Nakon toga Trump izjavljuje kako je ona hrabra žena i najavljuje njen posjet Bijeloj kući.

Bilo je odmah jasno da je Machado "kupila" ulaznicu u Bijelu kuću medaljom Nobelove nagrade. To što je učinila je ponižavajuće i prema njoj samoj i prema Nobelovoj nagradi. Trump je narcis i tašt, takvi ljudi nemaju objektivan osjećaj za svijet oko sebe, tako da je njemu to samo nahranilo ego. Machado je objasnila svoj poklon Trumpu čudnom pričom o 200 godina bolivarske povijesti i veza s SAD-om.

Nakon sastanaka s Trumpom i kongresnicima u Washingtonu, Machado je izjavila da očekuje promjenu režima u Venezueli, ali kad - nije znala reći. Izgleda da nikakva jamstva od Trumpa nije dobila, samo riječi zahvale za nešto što se ne može prenijeti.

Trebamo imati razumijevanja prema njoj - ona pokušava biti pragmatična, shvaća da je sudbina njenog naroda, za koji se već toliko puta žrtvovala, u rukama jednog egoističnog narcisa. Pokušala je igrati na tu kartu i ugoditi njegovom egu. Uspjela je nahraniti mu ego, ali nije dobila ništa zauzvrat.

Za novu privremenu predsjednicu Venezuele Delcy Rodriguez, Machado nema lijepih riječi. Kaže da je Rodriguez "uvjerena komunistkinja" i uz to da je ona "osobno nadzirala uhićenja političkih protivnika režima i njihovo zatvaranje". Rodriguez je nedavno pod američkim pritiskom većinu političkih zatvorenika pustila na slobodu, ali još uvijek su neki u zatočeništvu i Machado uporno na to ukazuje.

Također, Machado je potvrdila da se uskoro namjerava vratiti u Venezuelu. To će biti tek kad dođe do smjene režima jer i dalje nije sigurna da ju neće uhititi. Režim joj zamjera što je podržala američke sankcije i zazivala stranu intervenciju, što je po njihovim zakonima kazneno djelo veleizdaje.

Po komentarima na venezuelanskim popularnim računima na X-u možemo vidjeti kako je tamošnja javnost podijeljena kad je riječ o Corini Machado. Neki joj zamjeraju što se ponizila pred Trumpom i vjeruju kako ona nema nikakav utjecaj u Washingtonu, drugi joj zamjeraju što je podržavala sankcije koje je državna propaganda krivila za ekonomsku krizu u zemlji; konzervativci joj, s druge strane, zamjeraju što je 2012. u Kongresu glasala za Chavezov zakon o zabrani oružja, nakon čega je narod efektivno razoružan. Ali i dalje ima dosta onih (otprilike 50%) koji ju podržavaju jer shvaćaju koliko se žrtvuje i bori za slobodu. I dalje je ona najpopularnija političarka u zemlji i, kad bi se slobodni izbori sada održali, ona bi vjerojatno pobijedila.

Machado je inače jako dobra političarka koja se zalaže za liberalne ciljeve i ima viziju slobodne i prosperitetne Venezuele. Ovo u Bijeloj kući joj nije trebalo - barem kratkoročno joj je znatno naštetilo i na unutarnjem političkom i na međunarodnom planu. Međutim, vrijeme će pokazati je li uspjela time približiti Venezuelu demokraciji i slobodi.

U ovom trenutku američkom predsjedniku Trumpu više odgovara poslušan režim nego demokratska vlada koja bi radila transparentno i slušala volju naroda. On je takav, više voli pregovarati s diktatorima. Pozitivna je stvar da je glava režima u Venezueli pala i da će s vremenom morati doći do njegovog pada, vrlo vjerojatno na sasvim miran i spontan način.