Što će nam uopće sloboda govora?

26.8.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
3

Što će nam uopće sloboda govora?

Zamislite da ste u vremenu pred par stotina godina. S obzirom na raspodjelu stanovništva prema staležu, vi i ja bismo zajedno dijelili sudbinu jednog kmeta. Kao takvi, naša prava bi bila jako ograničena, obveze opsežne, a mi ne bismo imali izbora nego šutjeti i trpjeti. Ako želite promjenu, morate podignuti oružje, vaše vile, sjekire i uzdići se uz nadu da nećete završiti kao vaš prethodnik, na primjer Matija Gubec. Gospoda su moćna, ali i vi i ja znamo da nisu pravedna. Da nisu u pravu.

U tom trenutku ne smijete ni propitivati opće prihvaćene dogme koje su oko vas. Zemlja je ravna ploča usred svemira. Pijavice liječe sve bolesti. Žena mora bespogovorno slušati muža. Kralj je postavljen od Boga i njegova vlast je neupitna. Za prijestup ovih normiranih dogmi ostajete bez glave ili završavate na povećem roštilju, napravljenom samo za vas.

I tako je dobro vladajućima. Ne želimo da niski kmetovi počinju razmišljati. Društvo ima prirodni poredak i zna se zašto je kmet tamo gdje je i zašto mora služiti svom gospodaru.

A zatim, revolucija. Vladajuće dogme se pokazuju krivima jedna za drugom. Tko se samo usuđuje dovoditi ih u pitanje? Odakle tim kmetovima samo ideja da mogu propitivati vlast, poslanu od Boga, neupitnu i moćnu? To smo, dragi čitatelju, Vi i ja. Stojimo ponosno u prkos toj vlasti, tražeći da nas se sasluša i gleda kao jednake. Kao ljude.

I naravno da je nepoželjno jednoj vlasti da ljudi slobodno govore. Govorom se dijeli znanje, a znanje je moć. Što građani imaju više moći, to je vlast manje moćna. Neznalicu je uvijek najlakše uvjeriti u svakakve ludosti, kao recimo da je vaša vlast suverena i neupitna.

I nije samo tu stalo. Sloboda govora je daleko više od samo širokog pučanstva koje uzima vlast i moć u svoje ruke. Ona je prekretnica u način na koji rješavamo probleme. Umjesto da oružanim sukobima kroz masovna ubijanja mijenjamo načine vladavine i poimanja svijeta, mi govorimo, raspravljamo, svađamo se. Umjesto krvoprolića imamo samo uzrujane ljude. Nije li to napredak? Nije li sloboda govora civilizaciji ono što je sam govor bio prvim oblicima čovjeka? Revolucija u evoluciji.

Danas se uspješnost bilo koje civilizacije ili države može lako mjeriti po opsegu slobode govora koju imaju njezini građani. Nema demokratskog i zdravog društva bez slobode govora. Nije Voltaire bez razloga rekao: „Ako želiš znati tko tobom vlada, samo pogledaj koga ne smiješ kritizirati.“

Hrvatska je na tom ispitu pala kao brucoš ispit nakon noći pijančevanja. Donedavna narodna heroina, simbol snage i otpora ususret nedaćama, odjednom radi svoj posljednji spust prema preziru u očima javnosti. Takav rasplet se mogao vidjeti od prvog dana njezinog kročenja u javnu sferu. Tu zaista postaje prigodan još jedan citat, onaj izvjesnog Lorda Actona: „Moć kvari, a apsolutna moć kvari apsolutno!“.

Što se treba dogoditi da takav divan izum, temelj zapadne civilizacije, sredstvo spašavanja milijuna života, bude odbačen jer je nekome teško čuti istinu? Možete li zamisliti da netko odbacuje aute i zagovara kaznu za sve vozače jer on sam smatra oblik kotača uvredljivim?

Neki govore da se tako ne ponaša prema ženi. Zaista, sam čin je bio nešto što bi rijetki od nas odabrali napraviti. Ali zar je Janica, čak i kao „samo“ žena, toliko slaba da ne može podnijeti kritiku na svoj račun? Zar heroj nacije koji je u oči gledao opasnosti i prepreke, nasmijao im se u lice i pregazio ih kao običnu travu, ne može podnijeti da se netko s njom ne slaže? Zar su uvredljive pjesmice gore od spuštanja niz strminu na paru obojanih dasaka pri brzinama koje idu debelo preko 100 km/h? Zar činjenica da je ŽENA umanjuje njezinu sposobnost da bude odrasla osoba i podnese kritiku kao svatko drugi? Zar je to naša hrabra heroina?

Neki će tvrditi da je to uvreda za instituciju. Da se napadom (verbalnim!) na nju napada država i dignitet funkcije. Pa je li funkcija nepogrešiva? Trebamo li samo šutjeti i gledati dok se događaju stvari s kojima se ne slažemo jer, eto, to radi institucionalizirana sila? Ako je tako, ne razumijem zašto se ljudi bune oko obrazovne reforme. I nju provode institucije! Europski sud za ljudska prava kaže: „Javne osobe moraju biti spremne na pojačanu kritiku koja uključuje snažan i ponekad neprikladan jezik što je svojstveno demokratskoj kulturi i slobodi govora.“ Koja je sad institucija vrednija?

Neki će reći da to nije način. Da u kritici treba biti pristojan. Da je ovo uvredljivo. Pred 700 godina, da je netko rekao da svi trebaju moći pročitati Bibliju, takva osoba bila bi opisana kao uvredljiva. Upravo je to bilo iskustvo Johna Wycliffea u Oxfordu 1382. Svaka nova ideja dočekana je na nož na identičan način. Uvijek se govorilo: „To je uvredljivo.“ Tko su te moralne vertikale, ti arbitri ljudske pristojnosti koji s toliko vještine propovijedaju što je, a što nije uvredljivo? Nemam li se ja pravu uvrijediti jer se moj novac troši na sumnjive poslove unutar nogometnog saveza i na osobu koja ga podržava, a kritika kojeg se kažnjava zatvorskom kaznom. Ne trebamo li svi biti zgroženi i uvrijeđeni činjenicom da su pojedinci koji su prakticirali svoju slobodu govora po ekspresnom postupku zatvoreni kao zadnji kriminalci i ratni profiteri? Prijeki sud za kmetove, polagana i blaga pravda za gospodu vlastelu.

Ne smatram da je vrijeđati pristojno. Govoreći ružno o drugima više govorimo o sebi. Ali u doba kada možemo vidjeti nebrojene koristi slobode govora, mizantropski, paternalistički stav da se ljude treba kontrolirati u njihovom govoru je identičan srednjevjekovnim despotima koji su na jednak način štitili svoju vlast od kritike i ismijavanja. Snositi kaznu, biti osuđen za verbalni delikt, u društvu koje teži zapadnoj civilizaciji, je čin koji zaslužuje biti opisan najgorim psovkama i uvredama koje su nam poznate. Zaista, tu prestaje priča o slobodi govora, čak slobodi vrijeđanja, a počinje o dužnosti uvrijediti. Svatko tko vjeruje u slobodu i tko vidi napredak koji je verbalno sučeljavanje donijelo mora uvidjeti i svoju građansku, moralnu dužnost propitkivati, izazivati, provocirati, izaći i zone komfora, dužnost ismijati nove zaštitnike čednosti i pristojnosti.

Hrvati bi prvi trebali znati koliko je visoka i teška cijena cenzure. Koliko je bolno biti pod vlašću koja ne dozvoljava kritike i kažnjava ih fizičkim zatvaranjem od društva. Upitajte se, pljujete li u lice onima koji su plakali, znojili se i krvarili kako biste vi uživali u najvećem izumu koji je čovječanstvo ikada otkrilo!

Ovaj tekst je inspiriran nedavnim događajima, ali i govorom Brendana O'Neilla na debatnoj večeri Oxford Union Society, najprestižnijem debatnom društvu:



Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
LJUDSKA PRAVA
O autoru
Ivan Bertović je voditelj prevoditeljskog ureda, student prava i predstavnik europske organizacije 'Studenti za slobodu' ESFL. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Često čujemo zahtjeve za nacionalizaciju bankarskog sektora zato što strani vlasnici banaka iznose dobit iz Hrvatske. Kako bi bilo da su te banke u državnom vlasništvu?

Kako bi bilo da su banke u Hrvatskoj državne?

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Frankovićeva izjava da će zabraniti prodaju na gradskoj površini ako netko ponudi više od Grada vrlo je jasna poruka privatnom sektoru koji Grad Dubrovnik vidi kao svoju konkurenciju.

Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Povod je bio Trumpov tvit, a Greenpeace sada tvrdi da Patrick Moore nije bio njihov osnivač iako su još donedavno imali njegovo ime na popisu osnivača.

Greenpeace optužio jednoga od svojih osnivača da je ʼkupljenʼ jer je kritizirao Green New Deal

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Ministrica koja godinama postavlja suluda pravila zbog kojih mnogi poduzetnici nisu mogli povući novac iz EU fondova, sada ne prolazi državna pravila. Fali joj jedan papir.

Ministricu stigla njena karma. Trebamo li stvarno imati razumijevanja za tu isteklu vozačku?

Politika

PIŠE: DAVOR NAĐI

Ministar rada i mirovinskog sustava je dao dvije prilično nesuvisle izjave u kojima pobija sam sebe.

Pavić: Vlada ne može dekretom odrediti plaću od 7.500 kn, ali može od 3.000 kn

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U županiji s tolikom koncentracijom uhljeba, održavanje demokratskih izbora nema smisla.

U Ličko-senjskoj županiji dvije trećine zaposlenih je uhljebljeno u javnom sektoru. Izbori su besmisleni.

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usprkos optužbama nekih bivših zaposlenica kako tvrtka diskriminira žene, istraživanje je pokazalo da su muškarci bili godinama slabije plaćeni od ljepšeg spola.

Seksizam u Googleu: Istražili optužbe da plaćaju žene slabije pa došli do iznenađujućeg zaključka

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma, ali u medijima se svake godine ponavljaju isti mitovi o štetnosti koje turizam sa sobom nosi.

Razbijanje standardnih hrvatskih mitova o turizmu

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Koliko smo već puta samo čuli priču o tolerantnim, mladim, slobodnomislećim ljudima željnim promjena? I kako je to završilo?

Novi hrvatski Mesija s hrpom starih, izlizanih frazetina i nula sadržaja

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: