Što će nam uopće sloboda govora?

26.8.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
3

Što će nam uopće sloboda govora?

Zamislite da ste u vremenu pred par stotina godina. S obzirom na raspodjelu stanovništva prema staležu, vi i ja bismo zajedno dijelili sudbinu jednog kmeta. Kao takvi, naša prava bi bila jako ograničena, obveze opsežne, a mi ne bismo imali izbora nego šutjeti i trpjeti. Ako želite promjenu, morate podignuti oružje, vaše vile, sjekire i uzdići se uz nadu da nećete završiti kao vaš prethodnik, na primjer Matija Gubec. Gospoda su moćna, ali i vi i ja znamo da nisu pravedna. Da nisu u pravu.

U tom trenutku ne smijete ni propitivati opće prihvaćene dogme koje su oko vas. Zemlja je ravna ploča usred svemira. Pijavice liječe sve bolesti. Žena mora bespogovorno slušati muža. Kralj je postavljen od Boga i njegova vlast je neupitna. Za prijestup ovih normiranih dogmi ostajete bez glave ili završavate na povećem roštilju, napravljenom samo za vas.

I tako je dobro vladajućima. Ne želimo da niski kmetovi počinju razmišljati. Društvo ima prirodni poredak i zna se zašto je kmet tamo gdje je i zašto mora služiti svom gospodaru.

A zatim, revolucija. Vladajuće dogme se pokazuju krivima jedna za drugom. Tko se samo usuđuje dovoditi ih u pitanje? Odakle tim kmetovima samo ideja da mogu propitivati vlast, poslanu od Boga, neupitnu i moćnu? To smo, dragi čitatelju, Vi i ja. Stojimo ponosno u prkos toj vlasti, tražeći da nas se sasluša i gleda kao jednake. Kao ljude.

I naravno da je nepoželjno jednoj vlasti da ljudi slobodno govore. Govorom se dijeli znanje, a znanje je moć. Što građani imaju više moći, to je vlast manje moćna. Neznalicu je uvijek najlakše uvjeriti u svakakve ludosti, kao recimo da je vaša vlast suverena i neupitna.

I nije samo tu stalo. Sloboda govora je daleko više od samo širokog pučanstva koje uzima vlast i moć u svoje ruke. Ona je prekretnica u način na koji rješavamo probleme. Umjesto da oružanim sukobima kroz masovna ubijanja mijenjamo načine vladavine i poimanja svijeta, mi govorimo, raspravljamo, svađamo se. Umjesto krvoprolića imamo samo uzrujane ljude. Nije li to napredak? Nije li sloboda govora civilizaciji ono što je sam govor bio prvim oblicima čovjeka? Revolucija u evoluciji.

Danas se uspješnost bilo koje civilizacije ili države može lako mjeriti po opsegu slobode govora koju imaju njezini građani. Nema demokratskog i zdravog društva bez slobode govora. Nije Voltaire bez razloga rekao: „Ako želiš znati tko tobom vlada, samo pogledaj koga ne smiješ kritizirati.“

Hrvatska je na tom ispitu pala kao brucoš ispit nakon noći pijančevanja. Donedavna narodna heroina, simbol snage i otpora ususret nedaćama, odjednom radi svoj posljednji spust prema preziru u očima javnosti. Takav rasplet se mogao vidjeti od prvog dana njezinog kročenja u javnu sferu. Tu zaista postaje prigodan još jedan citat, onaj izvjesnog Lorda Actona: „Moć kvari, a apsolutna moć kvari apsolutno!“.

Što se treba dogoditi da takav divan izum, temelj zapadne civilizacije, sredstvo spašavanja milijuna života, bude odbačen jer je nekome teško čuti istinu? Možete li zamisliti da netko odbacuje aute i zagovara kaznu za sve vozače jer on sam smatra oblik kotača uvredljivim?

Neki govore da se tako ne ponaša prema ženi. Zaista, sam čin je bio nešto što bi rijetki od nas odabrali napraviti. Ali zar je Janica, čak i kao „samo“ žena, toliko slaba da ne može podnijeti kritiku na svoj račun? Zar heroj nacije koji je u oči gledao opasnosti i prepreke, nasmijao im se u lice i pregazio ih kao običnu travu, ne može podnijeti da se netko s njom ne slaže? Zar su uvredljive pjesmice gore od spuštanja niz strminu na paru obojanih dasaka pri brzinama koje idu debelo preko 100 km/h? Zar činjenica da je ŽENA umanjuje njezinu sposobnost da bude odrasla osoba i podnese kritiku kao svatko drugi? Zar je to naša hrabra heroina?

Neki će tvrditi da je to uvreda za instituciju. Da se napadom (verbalnim!) na nju napada država i dignitet funkcije. Pa je li funkcija nepogrešiva? Trebamo li samo šutjeti i gledati dok se događaju stvari s kojima se ne slažemo jer, eto, to radi institucionalizirana sila? Ako je tako, ne razumijem zašto se ljudi bune oko obrazovne reforme. I nju provode institucije! Europski sud za ljudska prava kaže: „Javne osobe moraju biti spremne na pojačanu kritiku koja uključuje snažan i ponekad neprikladan jezik što je svojstveno demokratskoj kulturi i slobodi govora.“ Koja je sad institucija vrednija?

Neki će reći da to nije način. Da u kritici treba biti pristojan. Da je ovo uvredljivo. Pred 700 godina, da je netko rekao da svi trebaju moći pročitati Bibliju, takva osoba bila bi opisana kao uvredljiva. Upravo je to bilo iskustvo Johna Wycliffea u Oxfordu 1382. Svaka nova ideja dočekana je na nož na identičan način. Uvijek se govorilo: „To je uvredljivo.“ Tko su te moralne vertikale, ti arbitri ljudske pristojnosti koji s toliko vještine propovijedaju što je, a što nije uvredljivo? Nemam li se ja pravu uvrijediti jer se moj novac troši na sumnjive poslove unutar nogometnog saveza i na osobu koja ga podržava, a kritika kojeg se kažnjava zatvorskom kaznom. Ne trebamo li svi biti zgroženi i uvrijeđeni činjenicom da su pojedinci koji su prakticirali svoju slobodu govora po ekspresnom postupku zatvoreni kao zadnji kriminalci i ratni profiteri? Prijeki sud za kmetove, polagana i blaga pravda za gospodu vlastelu.

Ne smatram da je vrijeđati pristojno. Govoreći ružno o drugima više govorimo o sebi. Ali u doba kada možemo vidjeti nebrojene koristi slobode govora, mizantropski, paternalistički stav da se ljude treba kontrolirati u njihovom govoru je identičan srednjevjekovnim despotima koji su na jednak način štitili svoju vlast od kritike i ismijavanja. Snositi kaznu, biti osuđen za verbalni delikt, u društvu koje teži zapadnoj civilizaciji, je čin koji zaslužuje biti opisan najgorim psovkama i uvredama koje su nam poznate. Zaista, tu prestaje priča o slobodi govora, čak slobodi vrijeđanja, a počinje o dužnosti uvrijediti. Svatko tko vjeruje u slobodu i tko vidi napredak koji je verbalno sučeljavanje donijelo mora uvidjeti i svoju građansku, moralnu dužnost propitkivati, izazivati, provocirati, izaći i zone komfora, dužnost ismijati nove zaštitnike čednosti i pristojnosti.

Hrvati bi prvi trebali znati koliko je visoka i teška cijena cenzure. Koliko je bolno biti pod vlašću koja ne dozvoljava kritike i kažnjava ih fizičkim zatvaranjem od društva. Upitajte se, pljujete li u lice onima koji su plakali, znojili se i krvarili kako biste vi uživali u najvećem izumu koji je čovječanstvo ikada otkrilo!

Ovaj tekst je inspiriran nedavnim događajima, ali i govorom Brendana O'Neilla na debatnoj večeri Oxford Union Society, najprestižnijem debatnom društvu:



Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
LJUDSKA PRAVA
O autoru
Ivan Bertović je voditelj prevoditeljskog ureda, student prava i predstavnik europske organizacije 'Studenti za slobodu' ESFL. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kandidat Mosta za EU parlament Ivan Prskalo tvrdi jedno, a njegova kolegica s liste Ines Strenja sasvim drugo.

[ANKETA] Kojem Mostu vjerujete?

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mediji su pet godina ponavljali priču kako pčele izumiru, a cijelo to vrijeme broj pčela u svijetu se povećavao.

Mit o izumiranju pčela (a u zadnje vrijeme i ostalih kukaca)

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

SDP-ov 'James Bond' ukrao je Varteksov slogan bez pitanja i koristi ga u svojoj političkoj kampanji, ali to čak nije najgore u ovoj priči...

Je li Maras zaboravio kako se odnosio prema Bakiću dok je bio ministar?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovi ljudi su najzaslužniji za ovakav uspjeh hrvatske brodogradnje i još traže od države da nastavi s istim modelom kao i dosad.

Radnici Uljanika štrajkaju, nije ih briga za brodove. Neka Amsterdamska koalicija plati brodovlasnika!

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više nije moguće ni izraziti saučešće s obiteljima stradalih u terorističkom napadu, a da vas nakon toga ne napadnu horde SJW-a ove ili one boje - jer niste izabrali najbolju riječ.

Hrvatski konzervativci optužuju Obamu i Clinton za vrijeđanje kršćana. Koliko njihove optužbe imaju smisla?

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Predsjednik popularne američke zaklade za ekonomsku edukaciju posjetio je Dubrovnik i objavio tekst o njegovoj bogatoj povijesti.

Dubrovačka Republika - dragulj srednjovjekovne Europe

Društvo

PIŠE: RONALD BAILEY

Trendovi u planiranju obitelji, rastu realnog dohotka, padu realnih cijena energenata, pošumljavanje i poljoprivreda

Dan planeta Zemlje: 5 razloga za slavlje

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Čitamo o tome kako su kršćani na meti državnih vlasti ili većinske religije u nekim dijelovima svijeta. Bitno je napomenuti da se ne radi o teroru usmjerenom samo prema kršćanima.

Progon kršćana? Da, ali u zemljama gdje se proganjaju i sve ostale manjine...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Desni populisti diljem Europe okupljaju se oko Mattea Salvinija, ali izvan imigracije oni nemaju zajedničkih točaka.

Nova europska politička grupacija, čiji će član vjerojatno biti i Živi zid, ima samo jedan zajednički cilj

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ljevičari su godinama pokušavali pronaći bolji način mjerenja kvalitete života, ali svaki je na kraju savršeno korelirao s BDP-om.

Bilo kuda, BDP svuda

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Odlične vijesti za sve koji planiraju pokrenuti biznis u Hrvatskoj.

Ukida se pečat, pojeftinjuju troškovi, a od jeseni tvrtke će se osnivati online i bez javnog bilježnika!

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Povijesna priča o državi koja je bila decentralizirana s ograničenom središnjom vladom prije osnutka SAD-a i Francuske revolucije.

Zlatno doba Nizozemske Republike: Kako je nastao srednji sloj u Europi

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: