Što je društveno odgovorno poduzetništvo?

17.11.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5
Preporučeno za vas
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Tko je Hayek?
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...
Vaclav Klaus: Kako smo reformirali češko gospodarstvo
Europska unija - gospodarski div između SAD-a i Kine
The Economist: Što su liberali učinili za nas?
Venezuela će nacionalizirati tvornicu žitarica koja želi prekinuti proizvodnju

Što je društveno odgovorno poduzetništvo?

Što je to društveno odgovorno poduzetništvo? Koja je uloga poduzeća u društvu? Ova pitanja si postavljaju mnogi poduzetnici, njihovi radnici, okolina poduzeća, no za svakoga su razlozi i argumenti drugačiji.

Ekonomski gledano postojanje poduzeća za cilj ima obavljanje određene djelatnosti te ostvarivanje dobiti što vidimo na primjerima otvaranja poduzeća gdje nas pitaju, osim imena i sličnih tehničkih podataka, čime će se naše poduzeće baviti. Velika je lista djelatnosti i možemo ih izabrati koliko hoćemo, no nigdje na toj listi ne piše "društvena odgovornost". Dakle toga nema na popisu djelatnosti, ali mnogi to od nas pri kretanju u poslovanje očekuju. U marketingu također imamo i pojam društvenog marketinga gdje poduzeće može pod svojim pokroviteljstvom ili vlastitim financijskim sredstvima pokrenuti neki projekt koji će pomoći društvu. Primjerice, gradnja parka, opremanje vrtića i slično, no većina takvih radnji usmjerava se na imidž poduzeća, na svjesnost o marki što, naravno, potrošače navodi na kupnju njihovog proizvoda i ponovno se vraćamo na moguće ostvarivanje dobiti.

Iznošenjem navedenih teza nije cilj umanjiti ili negativno prikazati društvenu odgovornost nego pokušati pokazati očekivanja društva i ostalih interesnih skupina od poduzeća.

Tema je kompleksna i vjerujem kako bi svaki čovjek imao svoje tumačenje. Milton Friedman (1912–2006.), dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, kaže:

"Poslovni ljudi vjeruju da brane slobodno poduzetništvo kada tvrde da se poslovanje ne odnosi samo na profit nego i na unaprjeđenje 'društvenih' ciljeva: da poslovanje ima 'društvenu svijest' i za ozbiljno uzima svoju odgovornost osiguranja zaposlenosti, eliminiranja diskriminacije, izbjegavanja zagađenja i drugih stvari koje se tiču reformi. Ustvari, oni su – ili bi mogli biti, da ih itko shvaća ozbiljno, zagovaratelji socijalizma."

Ovime Friedman pokušava objasniti kako ljudi zagovaraju slobodno poduzetništvo, a s druge strane imaju argumente društvenih normi koje se od tog poduzeća očekuju. Sama poduzeća ne funkcioniraju više na principu slobode ukoliko se od njih očekuje ispunjavanje navedenih društvenih očekivanja.

Friedman također navodi kako korporacije ne mogu imati odgovornost prema društvu jer su umjetne osobe koje imaju svoju zadaću i cilj, a jedino su ljudi ti koji imaju odgovornost. No, ljudi upravljaju poduzećima, zar ne? Tu odgovor daje tako da pojedinac, kao voditelj poduzeća, može imati odgovornost, no ukoliko svoje preferencije prema npr. zaštiti okoliša želi poboljšati preko poduzeća, onda koristi novac poduzeća, što u pravilu znači novac vlasnika poduzeća, novac zaposlenika, novac kupaca, a ne vlastitim uplatama organizacijama koje se time bave.

Samo poduzeće, po Friedmanu, nije to koje mora biti društveno odgovorno jer za takve stvari postoje humanitarne organizacije, neprofitne udruge i slične koje svoja financijska sredstva usmjeravaju u društvene pothvate, a ne zadržavaju dobit.

"Naravno, u praksi doktrina društvene odgovornosti je često maska za akcije koje imaju osnovu na drugim poljima, prije nego što je razlog za takve akcije. Kako bi bolje ilustrirali, dobro bi bilo za dugoročne interese korporacije da se glavni zaposlenik nalazi u maloj zajednici kako bi se resursi posvetili osiguranju zajednice ili unaprjeđenju vlade. Time bi se lakše privukli željeni zaposlenici, smanjili računi za plaće, smanjili gubitci od sabotaža i sitnih krađa te drugi dobri efekti. Ili bi moglo doći do toga da doneseni zakoni o odbitku korporacijskih milosrdnih priloga ulagači mogu priložiti u dobrotvorne svrhe koje sami preferiraju, na način da korporacija napravi poklon koji bi izradili oni osobno, budući da na taj način mogu donirati onaj iznos koji bi inače bio utrošen na korporativne poreze. U svakom od ovih te u drugim sličnim slučajevima, veliko je iskušenje da se takvi pothvati racionaliziraju u akcije koje bi izvršavale 'društvenu odgovornost'."

Kako bismo bolje shvatili problem očekivanja od društvene odgovornosti, prikazat ću konkretan primjer na poduzeću H.B. Fuller koje je proizvodilo ljepilo Resitol u Hondurasu. Poduzeće je 80-ih godina, nakon dolaska na tržište Hondurasa i otvaranja tvornice, naišlo na problem gdje su ga djeca 'snifala', odnosno koristila kao drogu. Poduzeće je imalo velikih problema jer je to postao društveni problem. Ovim kratkim osvrtom na glavni problem poduzeća cilj je pokazati kako društveni problem u kojem poduzeće i njegov proizvod sudjeluju može uzrokovati golemi negativni publicitet, a postavlja se pitanje: tko je odgovoran?

Poduzeće, kao takvo, ima svoju zadaću i ona je proizvoditi ljepilo i prodavati ga te nije nadležno za provjeru na koji način će se proizvod koristiti. Na ljepilu je, pretpostavljamo, bilo naglašeno za što se ne smije upotrebljavati i slično te se time ogradilo. U Hondurasu se navodi problem nepismenosti, ali to također nije u nadležnosti poduzeća. S druge strane, možemo reći da je to poduzeće već svoju društvenu odgovornost ostvarilo time što je uopće otvorilo tvornicu u Hondurasu te podiglo zaposlenost, a prije samog dolaska Elmer Anderson, direktor tvrtke, rekao je: "Vjerovali smo kako bi proizvodnja ljepila u Latinskoj Americi i zapošljavanje lokalnog stanovništva stvorilo nova radna mjesta i podiglo standard života".

Ovo je jedan od mnogo primjera kako možemo gledati na društvenu odgovornost poduzeća. Ono što je bitno kako samo poduzeće u današnjim uvjetima, u pravilu slobodnog tržišta te poštivanja zakonskih propisa nije odgovorno ni za što izvan samog poduzeća. Da se vratimo na priču iz uvoda, jedini i glavni cilj pri otvaranju poduzeća je obavljanje određene djelatnosti te ostvarivanje dobiti. Mnogi ljudi poduzeća doživljavaju kao humanitarne organizacije koje financiraju razne udruge i projekte, zapošljavaju puno ljudi jer "imaju pa moraju". Naravno, mnogo ovisi o karakteru vlasnika i vodstva poduzeća, ali ako govorimo iz kuta samog poduzeća kao gospodarskog subjekta, onda poduzeće zapošljava velik broj ljudi jer zbog opsega posla treba toliko ljudi. Ovime se ne želi društvenu odgovornost prikazati kao nešto nepoželjno i negativno jer poduzeća su jedini subjekti koji imaju dovoljno kapitala koji mogu usmjeriti u rješavanje društvenih i globalnih problema. Društvena odgovornost je poželjna i korisna, a neodgovornost kažnjiva (npr. bacanje otpada u rijeku i sl.).

Problem su očekivanja javnosti i postavljanje normi tim istim poduzećima koja ukoliko ne ispune očekivanja imaju negativan publicitet.

S druge strane, još jednom razmislite zašto se većina poduzeća vole predstavljati kao društveno odgovorna poslovanja. Dio odgovora za većinu poduzeća se sigurno krije u navedenoj komunikaciji poduzeća prema van čiji krajnji cilj znamo, a samu tezu potvrđuje i Friedman:

"U trenutnom ozračju mišljenja, s jako rasprostranjenom averzijom prema 'kapitalizmu', 'profitima' i 'bezdušnim korporacijama', ovo je jedan od načina da korporacija dobije naklonost nusproizvodom izdataka koji su u potpunosti opravdani samo njihovim interesom. Bilo bi od mene nedosljedno da prozivam korporativne voditelje koji se suzdržavaju od ovog licemjernog pretvaranja jer bi to povrijedilo temelje slobodnog društva. To bi značilo da ih prozivam za izvršavanje 'društvene odgovornosti'! Ako naše institucije i ponašanja javnosti skrivaju svoj vlastiti interes na ovaj način, ne mogu pozvati na njihovo nedostojanstvo u toj mjeri da ih se odreknem. U isto vrijeme, mogu izraziti divljenje onim individualnim poduzetnicima, vlasnicima korporacija ili ulagačima koji preziru takve taktike kao koncept prevare."

Ukoliko shvatimo taj koncept, onda postajemo svjesni da poduzeća (čast izuzecima) kroz promicanje društvene odgovornosti gledaju sebe i svoj interes (bolje rangiranje kod kupaca, u javnosti i slično), ali zbog toga ih se ne može optužiti jer kao i u vlastitim životima ljudi kao pojedinci gledaju i svoj interes te uživaju u vlastitom slobodnom izboru.




VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
DRUŠTVO
O autoru
Karlo Balenović je (ne)tipični student Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i aktivni član nekoliko organizacija s kojima sudjeluje u raznim projektima. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Po čemu je Duhaček vrjedniji od Čolakovića i zašto u Hrvatskoj nećemo još dugo imati lijepe stvari

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novinar Indexa, koji je podržavao kažnjavanje Slavonca zbog pjevanja nepodobnog bećarca pred policajkom, kažnjen je zbog vrijeđanja policije i moralnih osjećaja građana.

Novinar Indexa uhićen i kažnjen po zakonu koji je sam podržavao

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najznačajnije i najopsežnije djelo u karijeri velikog klasičnoliberalnog mislioca, koje je jednako aktualno i dan-danas.

Prije 70 godina objavljena je Misesova ʼLjudska akcijaʼ: ʼSamo pojedinac misli. Samo pojedinac razumije...ʼ

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Sindikati koriste svake izbore za reketarenje vlasti kako bi poboljšali materijalne uvjete svojih štićenika. Pritom najviše nastradaju upravo njihovi štićenici.

Demokratski ciklusi reketarenja

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Samo Irska i Novi Zeland bitno su smanjili udio poreznih prihoda u BDP-u, ostatak razvijenog svijeta je povećao, tako da su priče o divljem kapitalizmu neutemeljene.

Mit o izumiranju socijalne države, 2. dio: Razvijene države povećavaju poreznu presiju

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HSLS je imao stotinu dobrih razloga da raskine ljubavnu vezu s korupcijom. Kosoru to nisu bili dovoljni razlozi...

HSLS napušta koaliciju s HDZ-om jer HDZ-u više nije potreban. Pupovac je samo izgovor, i to loš!

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska je po ekonomskim slobodama i poštivanju privatne imovine uz bok sa zemljama trećeg svijeta, a u to se možemo svakodnevno uvjeriti.

Sprdnja od pravne države - inspektori će vas kazniti zbog korištenja vlastite imovine

Društvo

PIŠE: DENIS VLAŠIĆ

Prvi dan škole u Hrvatskoj nije mogao započeti gore, ali na ovakva natezanja sindikata i političara već smo navikli.

Nova školska godina, stari problemi

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Uvijek se pred predsjedničke izbore vode rasprave o tome jesu li ovlasti predsjednika RH dovoljne i treba li ih proširiti, ali ni dosadašnji predsjednici nisu koristili ovlasti koje su im na raspolaganju.

Predsjednički izbori će biti bitka između stare i nove garde hrvatskih političara

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Njihovo reagiranje na optužbe zaposlenice protiv šefa zapravo je groteskno jer pokazuje kako će, bez obzira na sve, stati uz funkciju do kraja.

AK Siget: ʼNije nas briga za zaposlenicu, samo za šefaʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dejan Kovač je na pitanje o Bleiburgu i Jasenovcu dao fenomenalan odgovor, ali naša javnost to još nije u stanju detektirati.

Još jedni izbori o ustašama i partizanima. Dokad, drugovi?

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Da biste se penjali na hijerarhijskoj ljestvici u funkcionerskom društvu, uopće nije bitan način. Bitno je samo da dođete do funkcije.

Hrvatska je funkcionersko društvo. Ovdje ni fizički rad ni intelekt nisu na cijeni, bitna je samo funkcija...

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: