ČITATELJI OCIJENILI
5

Što je uopće neoliberalizam?


IZVOR: FEE
14.8.2017.

Preporučeno za vas
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Tko je Hayek?
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...
Vaclav Klaus: Kako smo reformirali češko gospodarstvo
The Economist: Što su liberali učinili za nas?
Europska unija - gospodarski div između SAD-a i Kine
Venezuela će nacionalizirati tvornicu žitarica koja želi prekinuti proizvodnju

Što je uopće neoliberalizam?


IZVOR: FEE

Pojam "neoliberalizam" se već neko vrijeme pojavljuje svagdje, obično bez ikakvog objašnjenja kao da svi znamo što znači. Znamo li zaista? Možda Vi mislite da znate, ali svi ostali će se teško složiti s tim, piše Jeffrey A. Tucker, direktor Zaklade za ekonomsku edukaciju (FEE).

Taj pojam na Google trendovima daje zanimljive rezultate. Pretraga za riječi "neoliberalizam" je ponovno skočila od prošle godine i više se traži nego "libertarijanizam". Najčešće fraze u tražilici, vezane za neoliberalizam, jesu "definicija neoliberalizma" i "što je neoliberalizam".

Konfuzija je potpuno razumljiva. Ponekad se pojam neoliberalizam koristi kao nešto pozitivno u medijima, kao što je bio slučaj kod izbora novog francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, kojeg se opisivalo kao "umjerenog neoliberala", prema tome daleko bolji izbor od svoje "krajnje desne" protivnice. Međutim, puno češće se pojam "neoliberal" koristi u negativnom smislu i to od strane onih na krajnjoj ljevici i krajnjoj desnici. Oni ga koriste kao sinonim za kapitalizam, globalizam, vladajuću elitu, privilegije, pa čak i za administrativnu državu.

Bilo tko u Latinskoj Americi, tko je ikada favorizirao privatizaciju, deregulaciju ili rezanje poreza, sigurno se suočio (ili suočila) s optužbom da je neoliberal, uz još dodano kako je ta osoba sigurno plaćena od strane CIA-e ili State Departmenta. U ovom slučaju, ta riječ se koristi kao sinonim za američki kolonijalizam.

Trebamo točno značenje te riječi. Postoji li neki mislilac, knjiga ili događaj otkud ona potječe?

Odgovor je DA. Taj je mislilac bio američki novinar Walter Lippmann (1889-1974). Često ga nazivaju i osnivačem modernog američkog novinarstva. Ako bi se ikoji pisac/mislilac mogao nazvati ocem neoliberalizma, onda je to on. Proveo je život u vremenu Ludwiga von Misesa i F.A. Hayeka, dvojice najprominentnijih mislioca klasičnog liberalizma u 20. stoljeću. Za razliku od Lippmanna, kod njih dvojice nije bilo ničega "neo".

Zapravo, Mises je napisao knjigu s definitivnim skupom liberalnih ideja u klasičnoj formi još 1927. godine, no tada je bila objavljena u Austriji i na njemačkom jeziku (engleski prijevod je izašao tek nakon 2. svjetskog rata), tako da Lippmann u New Yorku tu knjigu nije ni vidio.

Za razliku od Misesa i Hayeka, Lippmann nije bio profesor iako je imao elitnu edukaciju. Bio je jedan od najpoznatijih intelektualaca svoga vremena i uzor onoga što se nazivalo liberalizmom u vrijeme progresivizma i tijekom New Deala. Kao osnivač i urednik novina "New Republic", bio je branitelj osobnih sloboda i zalagao se za mir dok se protivio socijalizmu i fašizmu. Nitko ga nije nazivao intelektualnim disidentom, ali se opirao totalitarnim vjetrovima svoga vremena.

U periodu između dva svjetska rata ova se klasa intelektualaca ozbiljno brinula za čuvanje svih postignuća borbe za slobodu u prošlosti te je tražila načine kako ih zaštititi u budućnosti. Situacija s kojom su se suočavali je bila gadna i u Europi i u SAD-u. Dvije glavne ekstremističke frakcije su se borile da preuzmu kontrolu: komunistička/socijalistička i fašistička/nacistička. Lippmann je shvaćao da je riječ o dvije strane iste autoritarne kovanice. New Deal se činio kao da posuđuje ponešto i od jednih i od drugih dok se pokušava držati za određene liberalne ideale. Bio je to vrlo nestabilan mix.

Gdje je bila oporba? U Velikoj Britaniji rasli su konzervativci. To nije bio previše pozitivan program, više reakcionarski. Diljem Europe postojala je nostalgija za starim danima monarhija i s njom želja da se vrate postignuća liberalizma iz 19. stoljeća. Rasle su potrebe stanovništva u isto vrijeme.

Lippman je znao da je put naprijed moguć samo kroz neki oblik liberalizma. Ali ne tradicionalni, za koji je mislio da je propao uslijed Velike depresije. Njegov je cilj bio renovirani, obnovljeni liberalizam. Nikada nije koristio pojam "neoliberalizam" (koji je izmislio njegov kolega), ali tako je kasnije njegova vizija nazvana.

Lippmanova velika knjiga - a uistinu je velika i vrijedna čitanja - objavljena je 1937. godine i zove se "Dobro društvo" (The Good Society). Knjiga je slavila liberalizam i odbacivala socijalizam, fašizam i konzervatizam. Međutim, knjiga je isto tako odbacivala laissez faire (slobodno tržište) s jednakim žarom, iako se mora zbilja pročitati dobar dio knjige da bi se to otkrilo. Lippmann je hladno prihvatio keynezijansku kritiku slobodnog tržišta. Pokušao je spojiti nemoguće: protivljenje etatizmu, ljubav za slobodom i ono što je nazivao liberalnim ciljem kroz kvazi-etatistička sredstva.

Knjiga je bila toliko utjecajna da je inspirirala organiziranje vrlo važne konferencije liberalnih škola ekonomije koja će se održati u Parizu u ljetu 1938. godine, usred jačanja tenzija u Europi i svijetu. Šest mjeseci kasnije Njemačka je anektirala Austriju, a ubrzo nakon toga nacisti su izvršili invaziju na Poljsku. To je bilo ekstremno opasno vrijeme te su intelektualci vjerovali da imaju odgovornost učiniti nešto kako bi pokušali spasiti svijet od katastrofe.

Sastanak je poznat po imenu "Walter Lippmann kolokvij", organizirao ga je francuski liberalni filozof Louis Rougier. Osim njega sudjelovali su još neki vodeći francuski mislioci uključujući monetarnog teoretičara Jacquesa Rueffa. Tu je bilo Engleza i Nijemaca, ali za ovu priču najvažniji - Hayek je stigao iz Londona, a Mises iz Ženeve gdje se našao da bi izbjegao nacističku okupaciju Beča.

Ukratko, tadašnja intelektualna elita ekonomije na jednom mjestu. Na tom je sastanku njemački sociolog i ekonomist Alexander Rustow skovao pojam neoliberalizam kako bi opisao ono o čemu su razgovarali. To je zapravo bio opis Lippmannove vizije.

Bio je to novi način gledanja na liberalizam. Demokracija koja tolerira širok pojas regulacije, socijalna država, javna edukacija, državno zdravstvo...Ali zadržao je srž kompetitivnog procesa tržišne ekonomije. Ideja je bila osmisliti stabilnu mješavinu politika koja bi dovela do prosperiteta i donijela svakome ono nužno pa bi narodi odbacili fašizam i socijalizam. Ubrzani napredak i potreba za novim tehnologijama također bi nadjačala konzervativne sentimente na političkom tržištu ideja.

U svakom slučaju, tako su se oni nadali. Ne znamo što se točno sve događalo na tom sastanku, ali možemo zamisliti da Mises i Hayek nisu bili presretni takvim idejama. Hayek je već postao glavni oponent Johnu Maynardu Keynesu dok su ostali sudionici sastanka bili pomireni s Keynesom. Što se tiče Misesa, on je čvrsto držao da bilo kakva mješavina državnog upravljanja i uplitanja u tržište može samo oduzeti slobodu izbora građanima, usporiti ekonomski rast i stvoriti nove probleme koji će se kasnije morati rješavati po jako skupoj cijeni.

Neoliberalizam opisan u knjizi "Dobro društvo" zapravo je ono što danas ima veći dio Europe: državna edukacija obavezna za sve, državna zdravstvena zaštita, državna zaštita okoliša, državna regulacija financijskog tržišta, upravljanje fiskalnom politikom, državna monetarna kontrola...Kako piše u knjizi, "svrha liberalne reforme je da omogući društvenom poretku novu ekonomiju".

Lippmann je htio novi ustav za "slobodnu državu". Odbacivao je državu koja ne brine za socijalni rezultat u kakvu su vjerovali stari liberali. Dok su originalni liberali htjeli da zakon bude generalan, minimalan i stabilan, neoliberalna vizija države je da ona bude aktivni dio očuvanja i promoviranja slobode. Drugim riječima, pretpostavlja da je sloboda čovjeka toliko važna da je državi primarni cilj da je zaštiti. Država bi trebala "pomagati ljudima da budu slobodniji". U praksi, nema granica kako daleko to može otići.

Ta je vizija imala puno problema u samoj svojoj pretpostavci i to su Hayek i Mises nekoliko puta naglašavali tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Mises nikada nije prestao ukazivati da slobodno tržište ne znači "pustite da bezdušnici rade što hoće" kao što je Lippmann u svojoj knjizi sugerirao, već da znači dopuštanje građanima da imaju slobodan izbor o tome kakav život žele živjeti i da njihovi izbori vode naprijed putem društvene evolucije. Misesova knjiga "Ljudska akcija" (Human Action) bila je odgovor Lippmannu ništa manje nego Keynesu, Marx-u i ostalim antiliberalima.

Mogli bismo reći da je Lippmannov neoliberalizam prepun dobrih namjera. Oslobodit ćemo sve ljude! U najboljem slučaju, neoliberalizam nam je dao postratno ekonomsko čudo u Njemačkoj. Ali isto tako može dovesti i od Pinochetovog Čilea, koje je često bilo opisivano kao neoliberalna država. U vanjskoj politici neoliberalizam može inspirirati prekrasne reforme (Japan poslije rata) ili kreirati teror i ratove (vidi Libiju, Irak i Afganistan).

Možemo reći da neoliberalna država može vrlo lako postati antiliberalna država. Ne postoji razlog zapravo zašto se to ne bi dogodilo. Država sa socijalnim mandatom je skitajuća zvijer: možeš se nadati da neće činiti grozne stvari, ali ne želiš ostati sam s njom u mračnoj uličici.

Da budemo iskreni, svijet duguje neoliberalizmu. On je formulirao i inspirirao mnoge zemlje da liberaliziraju ekonomiju, pa čak i neka olakšanja za ekonomiju SAD-a. Neoliberalizam je doveo do reformi u Latinskoj Americi, Kini, pa čak i u istočnoj Europi nakon propasti socijalizma. Neoliberalna ideologija, iako loša, djelomično je zaslužna za izvlačenje milijardi ljudi iz patnje, siromaštva i tiranije.

Negativne strane neoliberalizma su također prisutne: nastavak kolonijalizma drugim sredstvima, širenje svjetske birokracije, povećavanje socijalne države, povećavanje državne kontrole nad kulturom, društvom i gospodarstvom. Sve navedene pojave dovode do gnjeva stanovništva i hrane populistički ekstremizam, a to je sušta suprotnost od onoga što je Lippmann sa svojom vizijom htio postići.




Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Po čemu je Duhaček vrjedniji od Čolakovića i zašto u Hrvatskoj nećemo još dugo imati lijepe stvari

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novinar Indexa, koji je podržavao kažnjavanje Slavonca zbog pjevanja nepodobnog bećarca pred policajkom, kažnjen je zbog vrijeđanja policije i moralnih osjećaja građana.

Novinar Indexa uhićen i kažnjen po zakonu koji je sam podržavao

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najznačajnije i najopsežnije djelo u karijeri velikog klasičnoliberalnog mislioca, koje je jednako aktualno i dan-danas.

Prije 70 godina objavljena je Misesova ʼLjudska akcijaʼ: ʼSamo pojedinac misli. Samo pojedinac razumije...ʼ

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Sindikati koriste svake izbore za reketarenje vlasti kako bi poboljšali materijalne uvjete svojih štićenika. Pritom najviše nastradaju upravo njihovi štićenici.

Demokratski ciklusi reketarenja

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Samo Irska i Novi Zeland bitno su smanjili udio poreznih prihoda u BDP-u, ostatak razvijenog svijeta je povećao, tako da su priče o divljem kapitalizmu neutemeljene.

Mit o izumiranju socijalne države, 2. dio: Razvijene države povećavaju poreznu presiju

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HSLS je imao stotinu dobrih razloga da raskine ljubavnu vezu s korupcijom. Kosoru to nisu bili dovoljni razlozi...

HSLS napušta koaliciju s HDZ-om jer HDZ-u više nije potreban. Pupovac je samo izgovor, i to loš!

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska je po ekonomskim slobodama i poštivanju privatne imovine uz bok sa zemljama trećeg svijeta, a u to se možemo svakodnevno uvjeriti.

Sprdnja od pravne države - inspektori će vas kazniti zbog korištenja vlastite imovine

Društvo

PIŠE: DENIS VLAŠIĆ

Prvi dan škole u Hrvatskoj nije mogao započeti gore, ali na ovakva natezanja sindikata i političara već smo navikli.

Nova školska godina, stari problemi

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Uvijek se pred predsjedničke izbore vode rasprave o tome jesu li ovlasti predsjednika RH dovoljne i treba li ih proširiti, ali ni dosadašnji predsjednici nisu koristili ovlasti koje su im na raspolaganju.

Predsjednički izbori će biti bitka između stare i nove garde hrvatskih političara

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Njihovo reagiranje na optužbe zaposlenice protiv šefa zapravo je groteskno jer pokazuje kako će, bez obzira na sve, stati uz funkciju do kraja.

AK Siget: ʼNije nas briga za zaposlenicu, samo za šefaʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dejan Kovač je na pitanje o Bleiburgu i Jasenovcu dao fenomenalan odgovor, ali naša javnost to još nije u stanju detektirati.

Još jedni izbori o ustašama i partizanima. Dokad, drugovi?

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Da biste se penjali na hijerarhijskoj ljestvici u funkcionerskom društvu, uopće nije bitan način. Bitno je samo da dođete do funkcije.

Hrvatska je funkcionersko društvo. Ovdje ni fizički rad ni intelekt nisu na cijeni, bitna je samo funkcija...

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: