Što znači pojam 'laissez-faire' i kako je nastao

3.9.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
4


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više od istog autora
Dobra strana socijalizma: Top 13 viceva iz vremena sovjetskog režima
Orešković bi mogla puno naučiti od Kolakušića
Pasivno pušenje je stvar slobode izbora
Hrvate karantena nije obeshrabrila: U ožujku i travnju 15 posto manje samoubojstava nego lani
Kako su lijevi i desni ekstremisti uspjeli radikalizirati cijeli narod
Provjera istinitosti: ʼHrvatska nema dovoljno policajaca, oni su potplaćeni i sve ih je manjeʼ
Kako je Liberal potaknuo državne institucije da zaštite transrodnu ženu od prijetnji
Manipulacija: U naslovu kažu da građani podržavaju Kujundžićeve poreze, a pitali su samo troje ljudi
Je li vrijeme za novu političku opciju na hrvatskoj sceni?
'Pobačaj je smrtni grijeh, ali nema tog grijeha koji Bog ne može oprostiti'
Provedena deregulacija autoškola: Ukinute kvote i omogućeno tržišno natjecanje
Ne, Hrvati ne mrze 'drukčije'. Mrze nepravdu!
Rand Paul se opet usprotivio Trumpu: ʼNeću podržati pro-war i pro-torture nominacijeʼ
Freedom House: Hrvatska dijeli 52. mjesto s SAD-om i Belizeom
Kuba ukida socijalizam, uvodi tržišnu ekonomiju i privatno vlasništvo
Milanović je o ratu u Afganistanu rekao ono što Amerikanci govore već godinama. Zašto je onda to toliki problem?
Trgovina ne poznaje ʼnašeʼ i ʼnjihoveʼ
Neka se Plenković i Grmoja fizički obračunaju, inače ljudi neće znati za koga da glasaju
Ako Kajtazi stvarno želi dobro Romima, pozdravit će uvođenje socijalne pomoći u vaučerima
PISA i Nova Europa: 7 grafova koji nam pokazuju koliko su učitelji cijenjeni u Hrvatskoj

Što znači pojam 'laissez-faire' i kako je nastao


PIŠE Mario Nakić

Laissez-faire je pojam koji predstavlja prvu teoriju u modernoj ekonomiji. Doslovno prevedeno s francuskog jezika znači "pusti neka radi" i označava temelj slobodnog tržišta, odnosno ekonomsku politiku koja se ne miješa u tržišne razmjene između pojedinaca.

Legenda kaže da je pojam nastao 1681. godine na sastanku tadašnjeg francuskog ministra financija Jean-Baptiste Colberta sa skupinom poduzetnika koje je predvodio izvjesni M. Le Gendre. Kad ih je Colbert pitao kako im država može pomoći, Gendre mu je odgovorio jednostavno "Laissez-nous faire" (pusti nas da radimo).

Ova se anegdota prvi put našla u tisku 1751. godine, u članku lista Journal economique. Potom su je preuzeli francuski fiziokrati koji su propagirali ekonomsku politiku koja se oslanja na prirodnom pravu građana i ravnopravnosti te ne smije nikoga posebno štititi na tržištu. Pojam je koristio 1776. škotski teoretičar Adam Smith u knjizi "Bogatstvo naroda", koja se smatra prvom značajnom literaturom za modernu ekonomiju.

Laissez-faire teorija bila je prihvaćena diljem svijeta u 19. stoljeću, kad je i zabilježen najveći napredak i povećanje bogatstva, tijekom industrijske revolucije. Kad je nastupila Velika depresija u prvoj polovini 20. stoljeća, iako je već prije toga američka vlada naveliko regulirala ekonomiju i povećavala poreze i restrikcije, mnogi su ekonomisti i političari prvo okrivili laissez faire. Kasnije je to opovrgnuto, ali ostao je bauk od slobodnog tržišta.

U 20. stoljeću pojavili su se brojni kritičari koji su pokušavali dokazati kako država ne smije pustiti gospodarstvo da ide svojim tokom. Najveći kritičar ove teorije bio je engleski ekonomist John Maynard Keynes koji je 1926. godine napisao knjigu "Kraj Laissez-fairea", a potom još niz djela gdje je naglašavao potrebu državne intervencije u nekim slučajevima. Keynes je tvrdio da se na slobodnom tržištu treba dobro vagati od slučaja do slučaja i onda odlučiti treba li država intervenirati ili ne. S druge strane bio je Ludwig von Mises i njegova "vojska" ekonomista Austrijske škole koji su čvrsto branili laissez-faire odgovarajući na svako Keynesovo djelo raskrinkavanjem njegovih teorija.

Keynes je, ukratko, promovirao trošenje nezarađenog novca da bi se spašavali gubitaši. Kasnije bi država namaknula taj novac zaduživanjem ili povećanjem poreza. Ne treba ni objašnjavati kako su austrijski ekonomisti puno puta dokazali u ekonomskoj teoriji suludost njegovih ideja. Međutim, političarima je Keynesova ideja državne kontrole nad gospodarstvom zvučala vrlo privlačno, pogotovo zato što su sad imali i znanstvena djela iza kojih mogu stati kad prodaju narodu priče o svojim dobrim namjerama. Mnoge vlade zapadnog svijeta prihvatile su nakon 2. svjetskog rata i Keynesove smrti njegove preporuke, što je dovelo do pojačanog državnog protekcionizma i raznih ograničenja u međunarodnom trgovanju. Da bi države mogle namaknuti potreban novac za intervencije, podizale su poreze.

Takvu je politiku uspio ublažiti 1970-ih nobelovac Milton Friedman, no ni njegova Čikaška škola više nije mogla potpuno podržavati laissez-faire ekonomiju. Stvari su jednostavno otišle toliko daleko, da je danas praktički nemoguće zamisliti državu koja ne daje subvencije, uopće ne regulira ekonomiju, nema minimalac i nema protekcionizma niti prema jednom proizvođaču. Tako da je laissez-faire danas samo pojam za nešto čemu mi, istinski liberali i drugi ljubitelji slobodnog tržišta, samo možemo težiti.

Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Najtraženije na Liberalu
Zanima vas nešto drugo? Tu unesite pojam koji želite pretražiti:
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | OGLAŠAVANJE | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: