Kako je pukla ljubav između ljevice i HDZ-ovog stožera

OGLAŠAVANJE

Još prije mjesec dana sve je bilo idilično. Događao se "narod", što bi rekli komšije, ili "zajedništvo", kako bi rekli HDZ-ovci. Maltene cijela nacija disala je isto. HDZ je preko "stručnog stožera" provodio jednoumlje, svi smo osuđeni na pritvor, 90 posto stanovništva živi na račun državnog proračuna, skoro nitko ne radi, policija ispituje ljude što rade i kamo su krenuli, optimizam raste, svi ponavljaju #ostanidoma i jako se ljute na svakoga tko izađe van.

Oporba je nekim čudom nestala. Bivši ministri iz SDP-ove vlade hvalili su poteze HDZ-ovog stožera, a redovite presice su izgledale kao aktualni sat gradskog vijeća kada na red dođu naručena pitanja vijećnika iz vladajuće stranke. Sasvim razumljivo, ipak su svi novinari na državnom proračunu pa su ljudi morali odraditi svoju plaću. Novinari su objavljivali fotografije stožeraša dok su bili klinci, članke o ministru Berošu kao macho liku u kojeg se žene masovno zaljubljuju, nazivali su ih spasiteljima. Umjesto da ganjaju političare i njihove afere, novinari su ganjali građane koji su izašli iz kuće, snimali ih i drukali policiji. Objavljivali su naručene dezinformacije o Švedskoj i utjerivali ljudima strah u kosti. Travanj 2020. će ostati zapisan crnim slovima u povijesti hrvatskog novinarstva kao vrijeme kad su novinari dotakli dno.

Totalitaristi svih boja - od konzervativnih nacionalista preko ljevice do latentnih etatista koji sebi iz nekog razloga vole tepati da su liberali - konačno su se ujedinili. Ratne sjekire su privremeno zakopali, mjesec dana nismo slušali ništa o ustašama, partizanima, jugokomunistima i katolibanima. Svi oni su se ujedinili po prvi put u povijesti i vidjeli smo kako to izgleda - prestrašno.

Nas nekolicinu, točnije 4 posto populacije, koji smo vidjeli da tu nešto ne štima, nazivali su teoretičarima zavjere, ekstremistima i radikalima. Kako je to prošlo, drugovi?

Govorio sam tada da se nadam da se partizani i ustaše vrate u modu jer u suprotnom ćemo skroz odsklizati u gadnu diktaturu. Samo međusobni ideološki sukob između lijevih i desnih totalitarista je jedini način da se očuva kakva-takva demokracija i vladavina prava u Hrvatskoj. Jer kada se lijevi i desni totalitaristi nađu na istoj strani, stradaju demokracija i Ustav.

Nisam sklon teorijama zavjere pa ne vjerujem da je to namjerno napravljeno radi nečijih materijalnih interesa. Prije sam sklon vjerovati da su oni iskreno to tražili jer njihova ideologija im nalaže da je država svemoguća i da se državnom represijom spašavaju od straha. U tom trenutku njima je potpuno svejedno tko je na vlasti, i da je Pavelić tražili bi isto.

Hvala Bogu, njihovo zajedništvo je stvar prošlosti. Sada je opet došlo vrijeme dobrih starih ustaša i partizana te dobropoznatih svjetonazorskih i vjerskih sukoba između dvije etatističke skupine. A sve to zahvaljujući dvjema odlukama svetog Stožera, Bog ga blagoslovio!

Obje odluke vezane su za nešto preko čega ljevičari i latentni etatisti koji sebi vole tepati da su liberali nikako ne mogu prijeći, a to je Katolička crkva. Prvo, crkve se otvaraju prije birtija. To je nedopustivo!

Novinarima je bilo sasvim OK dok smo svi bili u pritvoru, tada su im bile super i propusnice za napuštanje općine, i zabrana rada - ma sve. Samo dok vjernici nisu smjeli u crkvu. Onog trenutka kad je vjernicima dozvoljen odlazak na misu, i to prije nego u birtiju, dogodio se šok. Odjednom su mediji puni pljuvački po njima do jučer presvetom Stožeru. Odjednom su novinari shvatili da su najsvetiji ljudi naše presvete struke - ovo ne biste nikada pogodili - ujedno članovi ili simpatizeri HDZ-a.

Capak da je u HDZ-u? Kako to? A što ste mislili, da je član Pametnog? Kao da od jučer živite u Hrvatskoj, pa zna se da bez stranačke iskaznice HDZ-a, SDP-a ili bar HNS-a ne možeš dobiti ni posao spremačice u nekoj državnoj ustanovi, a kamoli ravnatelja.

Budimo realni, svi smo to znali, ali vas nije bilo briga. Do njihove odluke o otvaranju crkve.

Druga odluka Stožera, zbog koje je pukla ljubav, je ona o zabrani rada nedjeljom. Nije ljevici nimalo do ljudskih prava, što smo vidjeli kad su tražili lockdown. Oni su protiv zabrane rada nedjeljom zato što je Crkva za zabranu, u tome je sva filozofija.

Ljevičari i latentni etatisti koji si iz nekog razloga vole tepati da su liberali ne bi imali ništa protiv takve HDZ-ove diktature i da oni budu u pritvoru doživotno, samo da vjernici ne smiju ući u crkvu. Protiv takve diktature ne bi imali ništa ni da je na vlasti Ante Pavelić, samo neka u isto vrijeme i crkve budu zatvorene. Odluka o otvaranju vjerskih objekata je game changer i ljevica više nije ljubitelj HDZ-ovog stožera.

Zajedništvo je gotovo, dogovor prekršen. Stožer se nije mogao do kraja držati prešućenog dogovora s totalitarističkim drugovima s lijeva i morao je staviti Crkvu na prvo mjesto. Vraćamo se starim sukobima, što je dobro za demokraciju i vladavinu prava. Novinari su sada odjednom shvatili da švedski model možda i nije tako loš jer, jebiga, očito je da se nikakva katastrofa još nije dogodila. Odjednom su shvatili i da splačina s e-propusnicama ne služi ničemu osim špijuniranju poštenih građana i širenju birokracije. Shvatili su i da je presveti stožer možda pretjerao s maltretiranjem ugostitelja, trgovaca i drugih poštenih ljudi koji se trude raditi u ovoj ludnici od države.

Vidjeli smo kako izgleda kad se lijevi i desni totalitaristi slože. Ne ponovilo se!

OGLAŠAVANJE