Sud ih kaznio zbog izrabljivanja radnica iako radnice tvrde da nisu izrabljene

Zakon koji kažnjava ljude za djela u kojima nitko nije oštećen služi samo za iživljavanje birokratskog aparata države nad njenim građanima. U Hrvatskoj takvih zakona i propisa ne nedostaje, a njihove efekte osjeća cijelo društvo. Zakon o radu, koji regulira odnose između poslodavca i radnika čak i protiv njihove volje, ozbiljno šteti gospodarstvu i sputava ljude u radu.

Prekršajni sud u Zadru kaznio je biogradski bistro i 50-godišnju vlasnicu kaznom od 33.800 kuna nakon što je inspekcija ljetos utvrdila "niz nepravilnosti u radu tri sezonske djelatnice u ugostiteljskom objektu". Među prekršajima se navodi da im nije omogućeno korištenje tjednog odmora na način propisan Zakonom, radile su više od 50 sati, a obračuni njihovih plaća ne sadrže podatke o ostvarenim satima rada. Nedostatci su otvrđeni i u načinu vođenja evidencije o radnicima, objavio je zadarski portal 057info.

Rad preko 50 sati tjedno, nije im omogućeno korištenje tjednog odmora kako je Zakonom propisano...Zvuči kao izrabljivanje, mnogi će reći. Međutim, radnice se s tim ne slažu.

"Ja sam svjesna da u uvjetima povećanog obima posla moram raditi i da ne možeš koristiti slobodne dane kao u državnoj službi. Međutim, s poslodavcem sam se dogovorila da će mi za toliko dana koliko nisam koristila tjedni odmor biti produljen ugovor. Nisam se na to žalila, sve sam to svojom voljom prihvatila. Koliko ja znam, nisu se žalili ni drugi radnici. Nisam se osjećala izrabljeno jer za ono što sam radila bila sam plaćena. Ne bih radila tri godine da se osjećam da me netko izrabljujuje."

Tako je rekla glavna kuharica koja je treću sezonu prihvatila raditi u tom bistrou. Sve su djelatnice stale u obranu poslodavca, tako da ne može biti riječi o izrabljivanju. Vlasnica se dogovorila s njima da će zbog nemogućnosti korištenja tjednog odmora nakon sezone produljiti radni odnos za onoliko dana koliko im pripada po osnovi neiskorištenog tjednog odmora i one su na to pristale. U evidenciji o radnom vremenu uredno su evidentirani sati ostvarenog rada, ali u obračun plaće upisivano je 40 sati tjedno zato što su plaće unaprijed dogovorene.

Jasno je da u ovom slučaju žrtva ne postoji. Riječ je o dogovoru između odraslih osoba na koji su sve strane pristale i koji su sve strane ispoštivale. Naravno da tjeranje na prekovremeni rad, protiv volje radnika, treba biti kažnjeno, ali u tom bi slučaju radnice podigle privatnu tužbu protiv poslodavca i tražile odštetu. To se nije dogodilo. Ovdje imamo slučaj u kojem se svi pridržavaju dogovora, nitko nije oštećen, pa čak ni država. Usprkos svemu, država je kaznila tvrtku i vlasnicu visokom novčanom kaznom koju će vjerojatno na svojim primanjima osjetiti i radnici jer tvrtka nije samo poslodavac, od njenih prihoda žive njeni zaposlenici.