Sve laži stožernog ekonomista klijentelizma

Malo je ljudi koji su aktivno sudjelovali u ekonomskim odlukama dosadašnjih političkih struktura kao Borislav Škegro. Malo je ljudi koji su toliko povezani sa svim klijentelističkim strukturama od stjecanja neovisnosti RH kao Borislav Škegro. Malo je ljudi koji iznose toliko neistina kao Borislav Škegro.

U tekstu "Besprijekorna intervencija: ništa više ne može zaustaviti nastavak ozdravljenja sustava Agrokora" objavljenom u Večernjem listu, Borislav Škegro iznosi potpune neistine zapakirane tako da prosječnom čitatelju izgledaju potpuno validne. Međutim, gotovo sve u tom tekstu je laž. Disecirajmo tekst i utvrdimo istinitost Škegrinih tvrdnji.

Što je besprijekorno kod Lex Agrokora?

Na početku tvrdi da je Vlada izvela besprijekornu intervenciju u gospodarstvu koja se ogleda u Zakonu o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za RH (Lex Agrokor), postavila izvanrednog povjerenika, sačuvala pribranost unatoč mnogim neprincipijelnim kritikama, održala i ojačala političku stabilnost i, kao rezultat svega toga, omogućila uspješno financiranje nastavka poslovanja svih tvrtki unutar sustava Agrokor.

Lex Agrokor ima puno nedostataka i nikako ne može biti dio ničega „besprijekornog“. To je stav koji dijeli puno i pravnih i ekonomskih stručnjaka. Sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić, poznatiji u javnosti kao žestoki kritičar instituta predstečajnih nagodbi, tvrdi: "Temeljna primjedba se odnosi na činjenicu da je nedopustivo donošenje zakona koji se odnosi samo na jednu ili eventualno dvije fizičke ili pravne osobe s obzirom da smo prema Ustavu RH svi jednaki pred zakonom. Takav zakon u suprotnosti je i s odredbom da je država dužna osigurati svim poduzetnicima jednaki pravni položaj na tržištu. Narušava se zaštita prava vlasništva, jer se pojedinim vjerovnicima može otpisati potraživanje u višem postotku nego drugima."

Gospodin Kolušić savršeno dobro opisuje temeljni problem s Lex Agrokorom, a to je da su „jedni postali jednakiji od drugih“. Apsolutno je ispravna teza da to narušava slobodnu tržišnu utakmicu i praktički bira pobjednike, a s pravne strane ruši čak dvije ustavne odredbe: onu da država osigurava svim fizičkim i pravnim osobama jednak zakonski tretman i onu da je država dužna osigurati svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Kako je Ustav temeljni akt koji se po svojoj snazi nalazi iznad zakona, može se dovesti u pitanje i ustavnost Lex Agrokora. Prema Lex Agrokoru, izvanredni povjerenik u slučaju sklapanja nagodbe ima pravo predvidjeti različiti tretman vjerovnika koji pripadaju različitim razredima, što praktički znači da se nekima potraživanje uopće neće otpisivati, a financijski slabijima vjerovnicima s manje društvenog utjecaja otpisivat će se potraživanje skoro u cijelosti.

Znači, problem je ne samo u tome što zakon favorizira Agrokor i uzdiže ga zakonski iznad ostalih subjekata na tržištu te time ruši slobodno tržište, nego što će preko Agrokora na ovaj način biti birani i ostali „pobjednici“, tj. politički podobni kojima će se dugovi vraćati isključivo političkim diktatom, a ne ekonomskim i to je očito biranje onih koji će opstati, a koji ne. A opstat će oni koji su politički podobni. Ukratko, teško da se Lex Agrokor može nazvati dijelom bilo čega besprijekornog.

Politička stabilnost (opet)

U istoj rečenici gdje slavi „besprijekornost“ Lex Agrokora, Škegro hvali i održavanje političke stabilnosti. Kako vjerujem da se radi o vrlo dobrom ekonomistu, siguran sam da mu je sasvim jasno da je gospodarski oporavak počeo upravo početkom političke nestabilnosti i prvi put je javni dug počeo padati za vrijeme vlade premijera Oreškovića. Hvaliti održavanje političke stabilnosti u situaciji kada je prema statističkim pokazateljima sasvim jasno da je upravo politička nestabilnost pratila gospodarski oporavak, je čista manipulacija.

"Nije bilo zastoja ni otpuštanja"

Nadalje, tvrdi kako je sve to ostvareno „bez ijednog zastoja u proizvodnji, bez ijednog kašnjenja plaća, bez ijednog izgubljenog radnog mjesta i bez ijedne kune troška za državni proračun“. Kako već mjesecima Konzum ima probleme s popunjavanjem svojih polica, a Konzum čini većinski dio Agrokora, teško se može reći da nije bilo nikakvih zastoja u „proizvodnji“ (ako pretpostavimo da je u trgovini prodaja ustvari proizvodnja). Oko 80 % Agrokora ustvari otpada na maloprodaju i veleprodaju te je svaki zastoj u prodaji ustvari ekvivalent zastoja u proizvodnji.

Također je najavljeno smanjivanje broja Konzumovih prodavaonica, a to je jako teško zamisliti bez otpuštanja, posebno ako znamo da Konzum ima više zaposlenika po kvadratu prodajnog prostora od svih ostalih trgovačkih lanaca. Na kraju krajeva tezu ruši sama činjenica da je otpušten dobar dio top managementa Agrokora.

Troška za državni proračun direktno nije bilo, međutim mnogi pravni stručnjaci tvrde da se tim zakonom država izložila Agrokoru u smislu da je garantirala za njegove dugove. Na kraju bi teret dugova Agrokora mogli pokriti svi građani RH posredstvom proračuna.

Svi bi se trebali podrediti Agrokoru jer...

Kada Škegro kaže da „oni koji tvrde da se ništa strašno ne bi dogodilo i bez zakona pokazuju da uopće ne poznaju stvarno stanje u hrvatskom gospodarstvu“, on ustvari pokušava diskreditirati sve stručnjake koji su tvrdili da Agrokor ne čini 15% hrvatskog gospodarstva, kako se jedno vrijeme tvrdilo po medijima, te da je poseban zakonodavni okvir u obliku Lex Agrokora nepotreban i štetan, a u te stručnjake se ubrajaju jako cijenjeni ekonomski analitičari kao Nenad Bakić, Milan Račić, Velimir Šonje i drugi. To je tipični pokušaj diskreditacije neistomišljenika koji se ne slažu s vladajućom partijom, a Škegro je oduvijek bio "partijski čovjek". A sama insinuacija da je Agrokor ključan za hrvatsko gospodarstvo je obična laž jer hrvatsko gospodarstvo primarno ovisi o gospodarstvu EU, iz jednostavnog razloga što sa zemljama EU najviše trgujemo i poslujemo budući da smo dio zajedničkog EU tržišta te smo sasvim izloženi njegovim kretanjima. Ako raste gospodarstvo EU, raste i gospodarstvo RH, plain and simple. Agrokor da sutra propadne bi sigurno imao negativne efekte na hrvatsko gospodarstvo, ali svega u iznosu od 2-3 % pada BDP-a, nikako Agrokor nije "glavni i jedini" oslonac cijelog gospodarstvo. S druge strane, ako padne gospodarstvo EU, hrvatsko gospodarstvo pada još i više. Agrokor bi smanjio rast BDP-a u jednoj godini, gospodarska kriza EU na neodređeni rok koliko, bude trajala.

Afera Agrokor je neopravdano preuveličana u smislu važnosti za gospodarstvo, a potencijalno pucanje klijentelističkih struktura, koje su sada spašene Lex Agrokorom, bi dovelo do velikih strukturalnih promjena koje još nijedna vlada u povijesti RH nije provela.

„Sjećate se onih pametnjakovića“, nastavlja Škegro, „koji su odmah blokirali račune Agrokorovih tvrtki ne obazirući se na druge...“. Zaista strašno, ljudi su tražili da im Agrokor vrati ono što im duguje. Kako se samo usude misliti na sebe, svoje kompanije, svoje radnike, a ne na „sistemski važnu“ parapolitičku kompaniju? Jer prema Škegri ispada da svi gospodarstvenici, poduzetnici, obrtnici, OPG-ovi itd. duguju neupitnu lojalnost Agrokoru i trebaju se žrtvovati za spas Agrokora, prije nego za spas samih sebe. Agrokor je prema njemu valjda nešto kao „stožerna tvrtka“, kao i što je HDZ „stožerna stranka“. Svi se trebaju klanjati i žrtvovati za dobrobit Agrokora i HDZ-a. Ovakva razina napada na neistomišljenike je u moderno doba vjerojatno zabilježena jedino u totalitarističkim državama, tipa Sjeverna Koreja.

Najgore ulizivanje ikada

Dalje se u tekstu tvrdi da oni koji su iznijeli najveći teret prve faze zaslužuju sve pohvale i podršku onim redoslijedom kojim ih se napada u političkoj areni. Može li ijedna izjava biti više ulizivačka i više u svrhu obrane struktura direktno uključenih u spašavanje Agrokora, tj. spašavanje klijentelističko-političke mreže oko Agrokora, od ove? Škegro, mogla je ova otvorena obrana 25-godišnjeg klijentelizma biti i malo indirektnija, jer je i onima koji se većinom slažu s iznesenim tezama u tekstu neugodno koliko je to ulizivački izneseno.

Pri kraju i sam autor tvrdi da je cijeli sustav loše postavljen i još gore upravljan. Moram priznati da mi nije jasno, Agrokor je loše postavljen i još gore upravljan, ali ga treba pošto-poto spašavati, i to na štetu same ravnopravnosti na tržištu te ostalih tisuća kompanija, poduzetnika, obrtnika i OPG-ova koji se samim Lex Agrokorom stavljaju u podređen položaj prema Agrokoru i time ih se svrstava u svojevrsne drugorazredne poslovne subjekte koji imaju manje prava od „sistemski važne kompanije“?

Škegro je poticao Agrokor našim novcem

Važno je napomenuti da je 1999. godine Agrokor dobio snažni poticaj od države (jedan u nizu) koja je jamčila za obveznice Agrokora u vrijednosti od čak 31 milijun eura. Jamstvo je potpisao nitko drugo nego tadašnji HDZ-ov ministar Borislav Škegro koji danas to naziva „propustom“. A to jamstvo je bilo jedan od glavnih impulsa za širenje Todorićevog poslovnog carstva. Uz to, tvrdi da to „nije bilo baš u nekoj redovnoj proceduri“ i da se „država nadavala jamstava privatnim tvrtkama svih ovih godina, samo što to nitko ne vidi“ (izvor: Tportal, 16. ožujka 2017.).

Ovo je samo jedan u nizu medijskih pokušaja da se opravda neopravdano i nepošteno, a potencijalno i protuustavno, donošenje Lex Agrokora i spašavanje „sistemski važne kompanije“ nastale uz pomoć politike, koju politika održava i koja vjerojatno ne bi ni postojala da je klijentelističke strukture nisu stvarale zadnjih 20-ak godina.