Teorije zavjere o liberalizmu - istine i laži

Jasno je da osobama koje Pernara i Sinčića shvaćaju ozbiljno i čak ih smatraju ekonomskim vizionarima baš i nema smisla objašnjavati da nisu u pravu. Živozidaško isključivo deklarativno protivljenje duopolu HDZSDP-a, kaotičnu idejnu papazjaniju, primitivni populizam i gospodarski program pogubniji od hodanja Damaskom zaogrnuti izraelskom zastavom možda može oduševiti priproste dušice, nusprodukt propadajućeg hrvatskog školstva, ali svi mi što smo imali sreću završiti više od dva razreda srednje, a genetika nas je obdarila troznamenkastim IQ-om, jednostavno nismo oduševljeni.

Razmišljao sam dugo treba li ulaziti u polemiku s tim lošim putujućim cirkusom, pa odustao. Ono o čemu želim pisati svakako jest tvrdnja koju nisu lansirali oni, jer njihov kapacitet je eventualno loša reprodukcija. Prema toj tezi, koja naravno postoji davno prije popularnosti portala Liberal.hr, a uvezena je od zapadnjačke ljevice, istinski liberalne ideje tobože odgovaraju visokoj politici, korporativnom biznisu, bankama, a onda, ovisno o tome jeste li samo politički slijepac ili ste i totalni crackpot, raznim tajnim organizacijama što upravljaju svijetom.

Prava istina je da je navodna renesansa liberalizma i kapitalizma nažalost samo privid. Već desetljećima svjedočimo globalnom trendu povećanja udjela javne potrošnje u BDP-u koja je u nekim zemljama dosegla i strahovito visoke brojke. Dakle, budalaštine o neoliberalizmu oborive su čak i površnim pogledom na grafikon. Liberalizacija mnogih gospodarstava poput kineskog i indijskog nije plod ljubavi prema kapitalizmu, a posebno ideji liberalizma, to su i dalje vrlo neliberalna društva i države.



Bila je naprosto riječ o nuždi jer su se socijalističke i polusocijalističke vlade bojale narodnog bunta i svrgavanja s vlasti kakvo se nakon propasti komunizma dogodilo u istočnoj Europi. S druge strane na Zapadu, u nekada zdravim kapitalističkim zemljama, uz određene razumne izuzetke mahnito raste oporezivanje, javna potrošnja, a posebno regulacija i socijalna država. Svijet doista jest postao globaliziran i s više međunarodne slobodne trgovine nego prije 30 godina, ali ne zato što su moćnici sretni s vašom slobodom, nego zato što su u određenom trenutku morali popustiti.

Svi pokreti i ideologije koje vas teže porobiti najčešće vlastite krivice i poroke pokušavaju prikazati kao mane onih drugih protiv kojih se bore. Nekada je ta propaganda primitivna, a nekad i malo finija. Sjevernokorejska propaganda svoje južne susjede i Ameriku nastoji prikazati kao nesigurna društva prepuna kriminala u kojima je opasno iz doma promoliti nos. Prava istina je da je pojedinac puno nesigurniji u Sjevernoj Koreji u kojoj možda nema klasične mafije i kriminalaca, ali je zato čitava država jedan bolesni stroj državnog terora u kojem nitko nije siguran.

Tako vam je i s probnim balonima poput priča o enormnom porastu nejednakosti, točnije lažima o tome kako je nejednakost plod kapitalizma, a ne upravo te sumanute preregulacije i etatističkog miješanja u biznis koja odgovara korporacijama i velikim sustavima, a kolje male i srednje biznise. (Što mislite što rade silne vojske korporativnih lobista u Washingtonu? Lobiraju za Jacka koji ima jednu benzinsku crpku u Kentuckyju ili za državno titranje korporativnih interesa Shella i ExxonMobila?)

Nemojte slušati budale. Budite sigurni da je ideja slobodnog pojedinca koja je u samoj srži liberalizma i dalje najotrovnija ideja za razne političke i gospodarske moćnike. Baš zato što je tako zdravorazumska i bazična, što se radi o jednom od temelja zapadne civilizacije koji se danas mnogi trude zaboraviti i baciti u koš. I ono što je važnije, za razliku od marksizma i raznih protoideoloških rašomona poput učenja Ivana Pernara, lika koji nam tumači ekonomiju, a ne zna računati PDV, liberalizam i pravi kapitalizam funkcioniraju i u teoriji i u praksi.

A Hrvatska? Hrvatska je zemlja gdje većinu financijskih tokova i dalje kontrolira država, gdje su plaće u javnom sektoru više nego u realnom, gdje je država mama i tata čak i vodećim nominalno privatnim tvrtkama, gdje državna potrošnja i porezi rastu bez obzira na stanje BDP-a. Tvrditi da liberalna ideja ovdje korespondira s interesima oligarhije, nomenklature i uvriježenim politikama, doista je teško luđaštvo ili pak ljudska pokvarenost. Čak i uz patološku intelektualnu lijenost koja ti omogućuje da donosiš zaključke da iza Liberala stoji HDZ (ili bilo tko drugi) bez da si makar na brzinu skrolao kroz naslove, previše je.