Thomas Sowell: Užasna rasistička povijest minimalca u Americi

24.12.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Thomas Sowell: Užasna rasistička povijest minimalca u Americi


PIŠE Mario Nakić

Iako je prva minimalna plaća uvedena u Novom Zelandu 1894. godine, Sjedinjene Američke Države nisu imale takav zakon na federalnom nivou do 1938. godine kad ga je uveo Franklin Delano Roosevelt. Prije toga, prve državne intervencije u visinu plaće u realnom sektoru dogodile su se još 1931. godine kad je predsjednik Herbert Hoover, boreći se protiv Velike depresije, uvodio subvencioniranje poslova na infrastrukturnim radovima.

Kako piše američki Nacionalni centar za političke analize, zakon Davis-Bacon iz 1931. je tražio "prevladavajuću" plaću koju su morali isplaćivati izvođači radova kako bi spriječili zapošljavanje "jeftine crne radne snage" i pomogli zapošljavanje isključivo bijelaca tijekom krize. Slično je učinio kasnije Apartheid u Južnoj Africi kad je uveo minimalnu plaću za posebno odabrane poslove kako bi zadržao jeftiniju, crnačku radnu snagu izvan bogatijeg gospodarstva i onemogućio im legalno zapošljavanje na boljim poslovima.

Isti taj motiv - sprječavanje jeftinije i neobrazovane radne snage u mogućnosti sudjelovanja na tržištu rada - zadržao se u Americi i do danas, a to je najbolje opisao Thomas Sowell, ekonomist i profesor sa Stanforda, u komentaru objavljenom 2013. u New York Postu:

Anketa među američkim ekonomistima pokazala je da ih 90 posto smatra da zakon o minimalnoj plaći povećava stopu nezaposlenosti među niskokvalificiranim radnicima. Neiskustvo je često problem: samo oko 2 posto Amerikanaca starijih od 24 godine radilo je za minimalnu plaću.

Zagovornici zakona o minimalnoj plaći obično temelje svoju potporu takvim zakonima prema njihovim vlastitim procjenama koliko radnik "treba" kako bi imao "za dostojan život" - ili po nekom drugom kriteriju koji daje malo ili nimalo pozornosti na razinu vještine radnika, iskustvo ili opću produktivnost. Stoga ne čudi da zakon o minimalnoj plaći postavlja plaće koje mnogi mladi radnici ne mogu zaraditi pa ostaju bez posla.

Iznenađujuće je da, unatoč gomilanju dokaza tijekom godina poražavajućih učinaka zakona o minimalnoj plaći na stopu nezaposlenosti među mladim crncima, crni članovi Kongresa i dalje glasuju za takve zakone.

Jednom, prije mnogo godina, tijekom povjerljivih razgovora s članovima kongresnog crnog kluba, pitao sam kako mogu glasati za zakone o minimalnoj plaći. Odgovor koji sam dobio bio je da su članovi Crnog kluba bili dio političke koalicije i kao takvi su trebali glasati za stvari koje su tražili drugi članovi te koalicije, kao što su zakoni o minimalnoj plaći, kako bi drugi članovi koalicije glasali za stvari koje je tražio Crni klub.

Kad sam pitao što bi crni članovi Kongresa mogli dobiti zauzvrat za podupiranje zakona o minimalnoj plaći koji znači žrtvovanje čitavih naraštaja mladih crnaca i ogromne stope nezaposlenosti, rasprava je završila. Možda sam bio prežestok postavivši to pitanje.

Isto pitanje moglo bi se postaviti crnim javnim dužnosnicima općenito, uključujući i predsjednika Obamu, koji su se pridružili sindikatima učitelja koji se protive vaučerizaciji školstva, a koja bi omogućila crnim roditeljima (među ostalima) da izaberu školu koju će njihova djeca pohađati po svome izboru i tako bi ih spasila lošeg državnog školstva.

Zakoni o minimalnoj plaći mogu čak utjecati na razinu rasne diskriminacije. U ranijem razdoblju, kada je rasna diskriminacija bila pravno i društveno prihvaćena, zakoni o minimalnoj plaći često su se koristili za izbacivanje manjina iz tržišta rada. Godine 1925. u kanadskoj pokrajini Britanska Kolumbija donijet je zakon o minimalnoj plaći s namjerom i učinkom izbacivanja japanskih useljenika iz njihovih radnih mjesta u industriji.

Tadašnji profesor s Harvarda pozvao se na australski zakon o minimalnoj plaći kao sredstvo "da zaštiti bijeli australski životni standard od prljavog natjecanja obojenih rasa, osobito azijske", koje su bile spremne raditi za manje.

U Južnoj Africi tijekom ere apartheida, bijeli sindikati pozvali su na primjenu zakona o minimalnoj plaći za sve rase, kako bi crni radnici ostali bez posla zbog bijelih sindikalnih radnika, radeći za manje od visine plaće sindikata. Neki pristaše prvog saveznog zakona o minimalnoj plaći u Sjedinjenim Američkim Državama - Zakona Davis-Bacon iz 1931. - iskoristili su upravo isto obrazloženje, navodeći činjenicu da su južne građevinske tvrtke koje su koristile crne radnike koji nisu članovi sindikata mogli doći na sjever i preuzeti radna mjesta u građevinskim tvrtkama koje koriste sindikalnu bijelu radnu snagu.

Ovi pristaše zakona o minimalnoj plaći već su davno razumjeli nešto što se danas čini. Ljudi čija je plaća podignuta po zakonu ne moraju nužno imati koristi, jer često je manje vjerojatno da će biti angažirani za nametnutu minimalnu plaću. Sindikati su pristaše zakona o minimalnoj plaći u zemljama širom svijeta, budući da ti zakoni ne dozvoljavaju novim radnicima ulazak na tržište, ostavljajući više radnih mjesta članovima sindikata.

Ljudi koji imaju zadovoljstvo zagovarati politiku koja zvuči dobro, bilo zbog političkih razloga ili samo da se dobro osjećaju prema sebi, često se ne brinu za prethodno navedene posljedice ili za provjeru rezultata nakon svojih odluka. Ako su mislili na te stvari, kako su mogli zamisliti da će velik broj neaktivnih dječaka koji se druže na ulicama biti dobar za bilo koju zajednicu - osobito u mjestima gdje su većinu njih podizale samohrane majke? Je li to još jedna neželjena posljedica, u ovom slučaju, dobrohotnih politika socijalne skrbi?


VIŠE IZ RUBRIKE:
ZANIMLJIVOSTI
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U nekim ekstremno lijevim krugovima ponavlja se citat iz Misesove knjige po kojemu ispada da je Mises hvalio i slavio fašizam. Je li to točno?

Ovako je Mises pisao o fašizmu 1927.

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Milorad Pupovac ponekad zna ovako izaći iz skrovišta ugroženog manjinca i pokazati svoje pravo bahato lice.

Pupovac odbrusio novinaru na pitanje zašto štiti Plenkovića: ʼNije vaš posao da ispravljate meneʼ

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kvote na uvoz radnika primjer su loše, prekomjerne i iznimno štetne regulacije zbog koje bi mogla propasti cijela turistička sezona.

4 razloga zašto Vlada treba odmah ukinuti kvote na uvoz radnika

Ekonomija

PIŠE: LIBERAL.HR

Najbogatiji ljudi svijeta teško da mogu imati bolji mobitel od vas, a riječ je možda o najvažnijem uređaju za većinu ljudi danas.

Bakić objasnio kako tehnologija smanjuje ekonomsku nejednakost

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Skandalozno je da ravnatelj u državnoj školi ne zna ni Ustav države koja ga je zaposlila.

Hrvatska nije katolička nego sekularna država

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo će ražalostiti mnoge, ali naša civilizacija NEĆE biti uništena još jako dugo.

Smrtnost od ekstremnih klimatskih uvjeta na povijesno najnižoj razini

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Na ovoj stranici jučer navečer nenamjerno smo objavili pogrešnu informaciju i tako moguće doveli čitatelje u zabludu. Ispričavamo se.

Isprika čitateljima zbog dezinformacije

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Bio je to uvjet francuskog predsjednika Macrona da njegova stranka stupi u tu grupaciju.

Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Homoseksualnost je i dalje kazneno djelo u više od 40 afričkih država. Bocvana je još jednom dokazala da želi biti predvodnik u razvoju.

Bocvana dekriminalizirala homoseksualnost: ʼDruštvene norme nisu iznad prava na privatnostʼ

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Postoji nešto što država po tom pitanju može učiniti. Mogla bi, recimo, proglasiti nultu stopu tolerancije za nasilje.

Mržnja prema Srbima je skroz besmislena i štetna za Hrvatsku

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Situacija na tržištu se mijenja u korist fizičkog rada. Neki i u tome vide problem i nepravdu...

Čistačice na moru zarađuju više od mnogih ʼintelektualnihʼ radnika - po nekima, to je problem...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mediji su od nje napravili heroinu. Razlog? Zabranila je održavanje nogometnog turnira u svome gradu.

Ne, reakcija gradonačelnice Supetra nije za pohvalu, ali je, nažalost, za Hrvatsku sasvim normalna

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: