Hrvatska rukometna reprezentacija osvojila je 3. mjesto na Europskom prvenstvu. Među otprilike pet zemalja u kojima je rukomet bitan, treće mjesto nije loše. I, naravno, povod za novi Thompsonov koncert na Trgu bana Jelačića.

Thompson je pjevač, možemo slobodno reći i najpopularniji pjevač u Hrvatskoj. Ali ono što ne mogu prihvatiti, to je poistovjećivanje cijele nacije i njenog identiteta s tim jednim pjevačem.

Jer nije Hrvatska Thompson niti svi građani RH vole i slušaju Thompsona. Prvo, to je stvar ukusa. Drugo, čak i da većina Hrvatske voli Thompsona (u što se ne bih kladio), opet bi bilo nepravedno i faktički netočno poistovjetiti Hrvatsku s tim pjevačem.

Hrvatski rukometni reprezentativci su od početka dali cijelom svijetu do znanja za koga igraju. Kad su nakon utakmice tražili da se u dvorani pusti pjesma koju Europski rukometni savez nije dozvolio, oni su svjesno stavili Thompsona u prvi plan i svoj uspjeh podredili njemu.

Mogu razumjeti da dečki vole i slušaju tog pjevača. Mogu razumjeti čak i da su toliko zaluđeni njegovim pjesmama, da ne slušaju ništa drugo osim njega. Sve to može se razumjeti i prihvatiti, ali da ne žele doček bez njegovog nastupa - e to već prelazi granicu normalnog ukusa.

To znači da oni ne igraju za Hrvatsku nego za tog jednog pjevača. Neću sad ulaziti u razloge zbog kojih gradska vlast u Zagrebu brani Thompsonove nastupe, u zakonitost ZDS-a i slično. Možemo provodi jako puno loših i čudnih politika. Bez obzira na to, ponašanje rukometne reprezentacije Hrvatske je takvo da su Thompsona stavili ispred sebe, pa i ispred Hrvatske.

Ispada da rukometni uspjesi nisu bitni, bitan je Thompson. Ispada da ova nacija ne može proslaviti ništa bez Thompsona. To je OK što se mene tiče, ali govori jako puno o hrvatskom nacionalizmu koji se, eto, sveo na jednog pjevača.

Rukometaši su to ovaj put sami inicirali. Kada kažu "Ne želimo se miješati u politiku", to znači upravo suprotno - žele se miješati u politiku. I to je legitimno, u slobodnom društvu svi smo pozvani da se miješamo u politiku. Ono što je pomalo žalosno, to je što ste uspjeli svesti sebe i Hrvatsku na jedan nazivnik - Thompson, i tako odgurnuli od sebe sve one Hrvate i druge fanove ove repke, koji nisu fanovi tog pjevača.