Tko ima prava i na što: Kad zakon postane nemoralan, otpor postaje dužnost

23.9.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
3

Tko ima prava i na što: Kad zakon postane nemoralan, otpor postaje dužnost

Potaknut kritikom upućenom liberalima da ne poštuju vladavinu prava, ali i nedavnom smrću mladog Splićanina koji je umro zbog besmislenog rata protiv droga, primijetio sam da ljudi prihvaćaju stvari koje su evidentno nemoralne i neispravne samo zato što su zakonite.

Okosnica takvog stava nalazi se u zabludi o nepogrešivosti zakonodavca i uvjerenju da je vladavina prava apsolutna, običnim rječnikom rečeno - zakoni koje je Sabor donio su dobri i moraju se poštivati.

No, je li zakonito uvijek ispravno? Zakonito znači da je neko tijelo, koje ima legitimitet, donijelo normu (zakon). Vladavina prava znači da se takva norma poštuje i da za one koji je ne poštuju slijedi sankcija (kazna). S jasno postavljenim osnovnim pojmovima, vrijeme je da razmislimo o zabludama.

O nepogrešivom zakonodavcu

Kada ljudi gledaju zakone koji se donose, ako su optimisti i smatraju naš Sabor i odbore koji rade unutar njega kompetentnima, vjeruju da su zakoni doneseni u dobroj vjeri, s dobrim namjerama i radi pomaganja najslabijim članovima društva.

To nažalost nije slučaj. Da biste to shvatili morate ući u glavu prosječnog političara. On ima samo jedan cilj: biti ponovno izabran. Da bi bio ponovno izabran, takav političar će raditi isključivo stvari koje su popularne. Prosječan građanin nema vremena proučavati sve učinke svih zakona. On ima posao, obitelj, hobi, prijatelje...Zato se oslanja na političara da to prouči za njega. Ali političar će radije izreći slatku laž nego neugodnu istinu. Istina ga rijetko ponovno izabire.

Zato je zakonodavac rijetko u dobroj vjeri. On zna da će vam ono što vi želite štetiti, ali nije ga briga jer to donosi glasove.

Takav političar također rijetko ide na ruku slabijima. Osim standardnih zakona za one slabije pojedince, koji ih drže u neimaštini kroz stroga pravila o primanju socijalne pomoći umjesto da ih uzdižu iz iste, tu je i česta koluzija s velikim igračima. Takozvana “sprega velikog kapitala i visoke politike”. Važno je razumjeti da veliki igrači, velike korporacije, često zagovaraju dodatne zakone. Oni tada tvrde da je to radi kontrole kvalitete i poštene utakmice. No, što je nepošteno u slobodnom tržištu? Svi su slobodni natjecati se kako žele dokle god aktivno ne uništavaju imovinu onog drugog.

Ono što dušebrižnici ne razumiju kada podržavaju ovakve mjere je činjenica da veliki mogu platiti političko lobiranje da se zakoni koji se donose kroje po njima (lex Agrokor na primjer), ali i odvjetničke timove da im osiguraju sukladnost s tim navodno ograničavajućim zakonima. Mali i srednji poduzetnici to ne mogu. Zato takva utakmica završava s malima i srednjima koji moraju poštovati pravila koja su u relativnom odnosu daleko teža i kompleksnija za probaviti. Mali i srednji propadaju, a veliki jedini ostaju.

Zato je svako zagovaranje reguliranja tržišta naivno. Veliki uvijek isplivaju na leđima malih i srednjih.

Čak i kada bi našli najčasniju, najpošteniju i najbrižniju osobu i postavili je za dobronamjernog diktatora, bi li ta osoba činila dobro? Kroz povijest imamo čitav niz zakona koji su se donosili s “dobrim namjerama”, a donijeli su katastrofu). U Americi je prohibicija alkohola uzrokovala neviđeni rast bandi, kartela, smrti i patnje. Socijalna pomoć kojoj je namjera pomoći zapravo drži slabe na tom položaju jer im onemogućava financijski i osobni rast. Zakon o minimalnoj plaći kojem je (navodno) cilj pomoći radniku u stvarnosti stvara nezaposlenost. Da se sami anđeli spuste s neba i počnu nam pisati zakone, oni ne bi mogli znati što je dobro, a što loše, u smislu nevidljivih posljedica. S razlogom se kaže da je put u pakao popločan dobrim namjerama.

Iz gore navedenih razloga možemo zaključiti da zakonito nikako ne mora biti moralno.

O apsolutnoj vladavini prava

Liberali, barem oni pravi i originalni, vjeruju u vladavinu prava. Za to je potrebno razumjeti što su ta “prava”. Općenito govoreći, prava se dijele na dvije skupine: negativna i pozitivna prava. Njihova imena ne ukazuju na to koja su “dobra”, a koja “loša”, nego ukazuju na način kako djeluju između nositelja prava i predmeta nad kojim se pravo primjenjuje.

Jednostavan primjer pozitivnih i negativnih prava se može prikazati kao odlazak na pivo s prijateljima. Kada sjedite za stolom, svaki od vas ima pivo pred sobom. Vaše pivo je vaše i vi odlučujete kako i koliko ćete ga popiti. Nitko vam ne smije doći i uzeti vaše pivo. To je negativno pravo - pravo odbiti svaku treću osobu od svojih stvari. Primjeri negativnih prava su pravo na vlasništvo, pravo na život, pravo na slobodu govora. Negativna prava vam kažu da imate pravo “imati” i da vam to nitko ne smije uzeti, ali vam ne govore kako ćete do toga doći.

Ako sada vaš prijatelj ima pravo na pivo, a ostao je bez svog, on grabi prema vašem pivu i pije ga. Nije bitno što je to pivo vaše jer on ima pravo na pivo i on ga smije ostvariti. To je pozitivno pravo. Ono grabi prema drugome. Očekuje da nešto dobije neovisno o trudu koji je unijet. Primjeri pozitivnih prava su pravo na zdravstvo, pravo na obrazovanje, razne subvencije. Dakle, pozitivna prava su ona koja se garantiraju čak i kada nismo za njih ništa napravili.

I tu je glavna razlika u primjeni građanskog neposluha od strane liberala i slobodoumnih naspram onih koji silom žele uvesti svoje sustave. Građanski neposluh liberala sličan je pasivnom otporu kojim su Gandhijeve pristaše uspjele osloboditi Indiju od kolonizatora. U tom slučaju, ugrubo govoreći, možemo reći da je Gandhi tražio negativna prava, na zemlju u kojoj živi, a Britansko carstvo pozitivna, na zemlju koju smatraju svojom kroz osvajanje i kolonizaciju. Gdje liberali odbijaju sudjelovati u glupostima, ljevičarske skupine poput one u Hamburgu za vrijeme G20 pale i razbijaju.

Ne zagovaram revoluciju jer su većinom krvave i neuspješne. Ali isto tako slobodu Indiji nije donijelo glasanje u parlamentu. Briga o svom poslu i puštanje drugih da se brinu o svojem je temelj razvitka svake zdrave države, naroda, civilizacije.

Za one koji žele znati više:
Frederic Bastiat: Essays on political economy
Veil of Ignorance
Schools of Thought: Classical Liberalism




Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HSLS je imao stotinu dobrih razloga da raskine ljubavnu vezu s korupcijom. Kosoru to nisu bili dovoljni razlozi...

HSLS napušta koaliciju s HDZ-om jer HDZ-u više nije potreban. Pupovac je samo izgovor, i to loš!

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska je po ekonomskim slobodama i poštivanju privatne imovine uz bok sa zemljama trećeg svijeta, a u to se možemo svakodnevno uvjeriti.

Sprdnja od pravne države - inspektori će vas kazniti zbog korištenja vlastite imovine

Društvo

PIŠE: DENIS VLAŠIĆ

Prvi dan škole u Hrvatskoj nije mogao započeti gore, ali na ovakva natezanja sindikata i političara već smo navikli.

Nova školska godina, stari problemi

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Uvijek se pred predsjedničke izbore vode rasprave o tome jesu li ovlasti predsjednika RH dovoljne i treba li ih proširiti, ali ni dosadašnji predsjednici nisu koristili ovlasti koje su im na raspolaganju.

Predsjednički izbori će biti bitka između stare i nove garde hrvatskih političara

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Njihovo reagiranje na optužbe zaposlenice protiv šefa zapravo je groteskno jer pokazuje kako će, bez obzira na sve, stati uz funkciju do kraja.

AK Siget: ʼNije nas briga za zaposlenicu, samo za šefaʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dejan Kovač je na pitanje o Bleiburgu i Jasenovcu dao fenomenalan odgovor, ali naša javnost to još nije u stanju detektirati.

Još jedni izbori o ustašama i partizanima. Dokad, drugovi?

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Da biste se penjali na hijerarhijskoj ljestvici u funkcionerskom društvu, uopće nije bitan način. Bitno je samo da dođete do funkcije.

Hrvatska je funkcionersko društvo. Ovdje ni fizički rad ni intelekt nisu na cijeni, bitna je samo funkcija...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nakon što je ulupala milijarde eura u Uljanik i 3. maj te najavila da će nastaviti to raditi i ubuduće, ova vlada nema nijedan argument da može odbiti zahtjeve sindikata.

Zašto vlada mora pristati na svaki zahtjev sindikata državnih i javnih službenika

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Komentar novinara Neila Cavuta trebao bi ući u udžbenike i učiti se na studiju novinarstva. Pogledajte!

Novinar Fox Newsa epski odgovorio na Trumpove napade: ʼPredsjedniče, ja ne radim za Vas!ʼ

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kad je Thomas Bauer na Liberalu predlagao liberalizaciju dječjeg rada, privukao je hrpu hejtera. Evo, sad Hrvat iz Danske priča kako je tamo normalno da djeca rade...

Hoće li Grbin sada prosvjedovati danskom veleposlanstvu? U Danskoj klinci rade od 13. godine...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Boris Johnson je iskoristio mogućnost koju mu daje zakon. Suspenzijom parlamenta nije učinio ništa protuzakonito. Na kraju dana, to je ipak monarhija.

Britanska demokracija je slomljena i nema nikoga tko bi je mogao popraviti

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Skandalozna presuda hrvatskog suda otvorit će Pandorinu kutiju cenzure i progona umjetnika i novinara.

Visoki prekršajni sud RH: ʼSloboda umjetničkog izražavanja prestaje kad se netko osjeti uvrijeđenʼ

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: