Tko ima prava na manjinska prava?

21.9.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5
Preporučeno za vas
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Dubrovačka Republika - dragulj srednjovjekovne Europe
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Tko je Hayek?
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
Vaclav Klaus: Kako smo reformirali češko gospodarstvo
Europska unija - gospodarski div između SAD-a i Kine
The Economist: Što su liberali učinili za nas?
Venezuela će nacionalizirati tvornicu žitarica koja želi prekinuti proizvodnju

Tko ima prava na manjinska prava?

Nacionalna manjinska vijeća krovna su tijela koja bi trebala zastupati interese nacionalnih manjina. To je ne samo uloga, nego i svrha njihova postojanja (Srpskog narodnog vijeća u Republici Hrvatskoj i Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji) što je definirano zakonskim procedurama u objema zemljama. Zadaća je nacionalnih vijeća baviti se uređenjem etnoprostora koji su određeni društveno-povijesnim, ekonomskim, demografskim, ali i kulturnim i civilizacijskim čimbenicima. Ono što je trebalo biti uspostavljeno kao prostor slobode za pripadnike manjina pretvorilo se u prostor tiranije i autokracije. Nacionalna manjinska vijeća, koja su na određeni način trebala pridonijeti egalitarizmu, postala su platformom ostvarivanja interesa njihovih vodstava s vidljivim odsustvom konsenzusa oko bilo kojeg pitanja s članovima nacionalne zajednice koje predstavljaju.

Legitimitet političkih predstavnika manjinskih zajednica

Radom dvaju nacionalnih vijeća, srpskog u Hrvatskoj i hrvatskog u Srbiji, upravljaju Pupovčeva Samostalna demokratska srpska stranka i Žigmanovljev Demokratski saveza Hrvata u Vojvodini. To, naravno, ne bi bilo problematično da prema statistikama izbornih rezultata ove stranke nemaju gotovo nikakvu potporu u manjinskim zajednicama kojima su nametnute kao politički čimbenik i arbitar. Istraživanja u Republici Hrvatskoj su pokazala da građani srpske nacionalnosti uglavnom glasuju vođeni nekim drugim kriterijima u odnosu na kriterij nacionalne pripadnosti. Podsjetit ću i da je na izborima za predsjednika Demokratske stranke Hrvata u Vojvodini, listopada 2015. godine, gospodin Žigmanov izabran kao jedini kandidat sa 166 glasova članova Izborne skupštine od ukupno 174 delegata. Podsjetit ću i da u Srbiji prema posljednjem popisu stanovništva živi 57.900 Hrvata. Osim što je riječ o tek 0,28% aktivnih članova stranke u odnosu na ukupan broj Hrvata u Srbiji, činjenica je i da samo jedan kandidat de facto znači da nije bilo stvarnih izbora.

Djelovanje dviju manjinskih stranaka osobito je pogubno po rad nacionalnih vijeća (u koje su instalirani lojalni članovi stranaka) ponajprije zbog utjecaja vijeća na život, rad i odluke koje se tiču (ili bi se trebale ticati) cijele manjinske zajednice. Prije svega treba ukazati na nadzor nad izdašnim proračunskim sredstvima dviju zemalja koja se slijevaju u proračun nacionalnih vijeća koja se onda dodjeljuju, uglavnom, prema kriterijima podobnosti udrugama, pojedincima i njihovim projektima. Osim toga, niz puta je ukazivano na činjenicu da na internetskim stranicama Srpskog narodnog vijeća nema financijskih izvještaja, što je slučaj i s Hrvatskim nacionalnim vijećem. Na ovaj način političko zastupništvo i rad nacionalnih vijeća obesmišljava se što dovodi u pitanje i legitimnost manjinskih institucija. Ovakve statistike nameću zaključak da Hrvati u Republici Srbiji, kao i Srbi u Republici Hrvatskoj ne doživljavaju nominalno svoje stranke i nacionalna vijeća kao važne čimbenike u političkom životu - niti kao kanal rješavanja političkih i društvenih pitanja od njihova interesa, niti kao generatore promjena konkretnih problema.

U čemu je problem?


U Republici Hrvatskoj, kao i u Republici Srbiji, nekoliko su puta predstavnici brojnih manjinskih udruga, stranaka i pojedinci izražavali nezadovoljstvo i zahtijevali od države da osigura uvjete za stvaranje i djelovanje pluralističkih predstavničkih tijela koja bi mogla ukazati na različite političke stavove i interese svih Srba u Hrvatskoj, odnosno svih Hrvata u Srbiji. Uglavnom je u njihovim pritužbama bilo riječi o zlouporabi javnoga prostora, prostora majinskog djelovanja i kriteriju političke podobnosti kao jedinom uvjetu u radu i djelovanju u manjinskim institucijama. Da su uvelike bili u pravu svjedoči popis funkcija predsjednika dviju stranaka. Neke od važnijih funkcija gospodina Žigmanova jesu predsjednik DSHV-a, zastupnik u Skupštini Republike Srbije, zastupnik u Skupštini Grada Subotice, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i predsjednik Nakladničkoga vijeća NIU „Hrvatska riječ“. Gospodin Pupovac je, između ostalog, predsjednik Glavne skupštine i potpredsjednik SDSS-a, zastupnik u Hrvatskome saboru, predsjednik Srpskoga narodnog vijeća, član Glavnoga odbora Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, a prije nekoliko godina novčano je kažnjen zbog sukoba interesa istodobnim obnašanjem dužnosti saborskog zastupnika i šefa Nadzornog odbora Tesla štedne banke. Riječ je o neslavno propalom projektu (većinskoga vlasnika Fonda za razvoj Autonomne pokrajine Vojvodine) oko kojega su se isplele brojne  afere. Uočljivo je u njihovu djelovanju i spajanje političkih funkcija s funkcijama u polju kulture, što nerijetko ima za posljedicu politizaciju kulture manjinskih zajednica umjesto da se kulturi manjina osigura politička zaštita.

Međutim, dva su aspekta osobito problematična u djelovanju ovih dviju stranaka. Prvi se odnosi na politiku koju provode unutar manjinskih zajednica, koja je samodovoljna i getoizirajuća, a drugi na politike izvan kruga manjinskih zajednica, koja je agresivna i ksenofobna. Na politiku unutar zajednica dijelom sam ukazao i tiče se potpune uspostave kontrole nad cijelim etnonacionalnim prostorom. Na drugoj razini, koja ide prema javnom političkom i medijskom prostoru, prepoznatljivo je inzistiranje na negativnoj i antagonizirajućoj politici koja ne ide u korist ni odnosima dvije zemlje, a osobito ne pripadnicima srpskoga naroda u Republici Hrvatskoj i hrvatskoga u Republici Srbiji. Na pitanje kojim tehnologijama uspijevaju održavati ovo stanje, odgovor je - narativom žrtve.

Tko su žrtve?

Dovoljno je navesti samo nekoliko medijskih naslova na temu položaja hrvatskoga naroda u Republici Srbiji koji imaju snažan utjecaj na javno mnijenje o vojvođanskim Hrvatima i u domovini, ali i u Republici Srbiji. Cijeli je niz naslova od vodstva stranke u Subotici sljedećeg tipa: „Hrvati u Srbiji žale se na negativno okruženje”, „Među Hrvatima u Srbiji rastu strah i nesigurnost“, „Hrvati i dalje žive u strahu“, „U Vojvodini brutalno prebijen mladić hrvatske nacionalnosti: na leđima imao ozljede od ugriza“, „Zabranjeno emitiranje TV emisije na hrvatskom“, „Hrvati u Srbiji isključeni iz svih relevantnih procesa odlučivanja“, „Mi, Hrvati u Srbiji, najsiromašniji smo Hrvati u svijet“, „Kalvarija Hrvata u Srbiji: njihova djeca su ismijana, a svećenici napadnuti“, „Genocid nad Hrvatima Vojvodine“... Neupitno je da na pojave govora mržnje, etnički motivirano nasilje i eventualna kršenja manjinskih prava treba reagirati, ali ne na način da se pojedinačni incidenti kolektiviziraju kako bi se od problema stvorili veći i zamršeniji problemi.

No, vratimo se navedenim naslovima i onome što oni zapravo predstavljaju i što podržavaju. Prije svega – narativ žrtve. Sada je pitanje tko je u poziciji žrtve? U stvarnosti, malobrojni preostali Hrvati u Hrtkovcima i Slankamenu gdje su maltretirani i protjerivani od razurlarenih i agresivnih Šešeljevih radikala gotovo cijelo jedno desetljeće. Koliko znamo o njima? Jednako koliko i o egzistencijalnim problemima i životnim uvjetima Srba u Baranji iz pera većine klasno i socijalno osviještenih novinara Novosti.

Takva politika najviše šteti upravo građanima pripadnicima manjina u njihovom okruženju i zemlji u kojoj žive. „Biti žrtvom“, s jedne strane, ne dopušta svestrani profesionalni i osobni razvoj pojedinaca u takvim manjinskim zajednicama. S druge strane, što je i štetnije, jest negativan javni i medijski publicitet o pripadnicima manjinskih naroda. Sve to je problematično jer služi kratkoročnim i partikularnim interesima političkoga vodstva, ali je i pogubno jer se političke i upravljačke pozicije manjinskih vođa održavaju na moralnim, a ne političkim argumentima. To je logično budući da moralni argumenti i narativ žrtve uvelike oslobađaju političke odgovornosti.

I još jedna opaska na kraju. Samostalna srpska demokratska stranka po političkom je habitusu stranka socijaldemokratskih programskih načela. Demokratski savez Hrvata u Vojvodini je demokršćansko konzervativna stranka. No, ni jedna ne uviđa da samo relativno otvorena, ekonomski sigurna i politički integrirana zajednica ima šansu za opstanak. To im, vjerojatno, i nije važno pa ostaje staviti znak jednakosti između dva svjetonazora i viknuti: „Etnobiznismeni dviju zemalja, ujedinite se!“





O autoru
Vladan Čutura je rođen u Somboru (Vojvodina), živi u Zagrebu. Doktorand je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, bavi se istraživačkim radom i radom u privatnom sektoru. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za Katarinu Peović rad u call centru je robovanje, a konobarenje je ispod časti.

Poslovi kojih se drugovi iz Radničke fronte najviše boje

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Spuštanje zastava na pola koplja i paljenje svijeća zbog gašenja jedne firme koja je desetljećima trošila tuđi novac govori dosta o razini opće pismenosti.

Hrvati su previše emotivna bića. Samo kod nas još ovakva patetika može proći.

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska ima, u usporedbi s drugim zemljama Nove Europe, slab izvoz. On je rezultat slabijeg uvoza zbog protekcionističkih državnih politika.

Hrvatska nije deindustrijalizirana. Našoj industriji bi išlo puno bolje da je država ne ʼštitiʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Korupcijska afera u Austriji završila je ekspresno, za hrvatske pojmove iznenađujuće. Kod nas slične stvari završavaju posve drugačije.

Koja je razlika između Hrvatske i civiliziranih država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rekao je da planira preuzeti HSLS, osvojiti 10 posto na izborima i onda mijenjati nacionalnu politiku.

Hrebak pruža ruku Pametnom: ʼTreba nam jedna snažna liberalna opcijaʼ

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za jedne ljubitelje zločinaca tolerancija i ljubav, za druge zatvor. To je Hrvatska po njenoj mjeri.

Anka kaže da je u spotu s Che Guevarom pokazala ʼtolerancijuʼ. Hoće li tako i s ustašofilima?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Justin Amash je na Twitteru objavio da je Trump učinio stvari koje su za impeachment, a 'strančevanje' narušava sustav provjera i ravnoteže vlasti.

Ovo je prvi republikanac u Kongresu koji poziva na Trumpovu smjenu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ideja o odšteti zbog iseljavanja radnika je toliko luda da ju je predlagao i Joseph Stiglitz. Da, on je uvaženi ekonomist, ali i socijaldemokrat.

Mostovac brani Petrova citatom iz knjige ekonomista koji je hvalio Chavezovu ekonomsku politiku

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Sindikati možda to nisu planirali, ali oni će na kraju natjerati Plenkovića da preispita sustav i pokrene ozbiljnu reformu.

Ne slažem se s njihovom inicijativom, ali pozdravljam uspjeh sindikata. Evo zašto...

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Riječ je o retoričkom triku kojim se koriste vladajući kako bi građani pomislili da se država razdužuje.

Provjera istinitosti: Smanjuje li se hrvatski javni dug?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ljudi koji su nekoć vodili političke stranke koje su bile liberalne samo na papiru, sada su se sjetili pričati o marginalizaciji. A tko je do nje doveo?

Kome smeta rebrendiranje HSLS-a?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kad bi protekcionizam vodio u prosperitet, to bi značilo da slobodna trgovina vodi u siromaštvo. Provjerili smo je li to točno.

Razbijanje mita: Protekcionizam vodi u prosperitet

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: