Tko ima pravo nametati kolektivno sjećanje?

31.7.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
4

Tko ima pravo nametati kolektivno sjećanje?

Čega se i kako sjećati važno je pitanje za svakog pojedinca, za društvo i državu.

Postoje događaji u prošlosti koji su se odigrali i oni su jedinstveni i neponovljivi. Oni među njima koji su bili po nečemu prijelomni ili traumatični postanu važni u sjećanju. Svaki pojedinac ima svoje osobno sjećanje na ljude i važne događaje.

Isto tako, postoji nešto što se zove kolektivno sjećanje i imaju ga sve velike skupine. Kolektivno sjećanje imaju nacije i ono je jedno od bitnih čimbenika svake nacije. Nasuprot fašističkog shvaćanja, nacija nije organska i nema je u krvi ili genima, već je zamišljena zajednica koju konstituira niz čimbenika, pa i kolektivno sjećanje.

Amerikanci imaju rat za neovisnost, Francuzi građansku revoluciju, Englezi svjetske ratove. U kolektivnom sjećanju društvo se sjeća prema određenom narativu koji formiraju elite. Taj narativ često je više ili manje u skladu s činjenicama, ali to nije toliko ni važno.

Problem s kolektivnim sjećanjem počinje kada dođemo u srednju i istočnu Europu. Tu nacije nisu tako jedinstvene oko kolektivnog sjećanja, rijedak je konsezus oko toga kako se i čega sjećati. Autokratski sustavi pokušavali su nametnuti jedinstveno sjećanje i interpretaciju prošlosti. To je u pravilu dovelo do još većih trauma, a službena sjećanja trajala su koliko i autokratski sustavi.

Sjećanjem se i dalje često manipulira. Političke elite koriste ga kao mobilizaciju svojih birača u nedostatku nekih kvalitetnijih politika. Prošlost je često bila traumatična i mnogi nose osobna sjećanja na događaje, ljude i države koja su u suprotnosti s onime što elita pokušava stvoriti. Tako se otvara prostor za manipulaciju.

Čemu priča o ovome? 27. srpnja pokušava se rehabilitirati obljetnica ustanka u Srbu kao tipični obrazac stare komunističke kulture sjećanja. 4. kolovoza 23 su godine od akcije Oluja. Traumatični ili veličanstveni događaji za mnoge od nas.

Kolektivno sjećanje ne mora uvijek postojati kao unificirano. Ono se u istočnoj Europi više ne može izgraditi ni afirmativno kao na Zapadu, a pogotovo nasiljem i dekretima kao nekad na istoku Europe. Naprosto nismo dužni sjećati se svi prošlih događaja na isti način. Svatko mora imati pravo sjećati se prošlosti na način kako želi.

Na primjer, za mene osobno je Oluja jedan od prijelomnih događaja kojega se sjećam po lijepome. Značio je kraj izbjeglištva, skitnje i neizvjesnosti. Sasvim mi je jasno da kolumnistu ovog portala Predragu Rajšiću Oluja nije u lijepom sjećanju. Mi ne moramo jedan drugoga u nešto uvjeravati niti nam politika smije određivati sjećanje. Da je Haški sud presudio drugačije u predmetu Gotovina i drugi, bi li to značilo da se ja trebam odreći svojeg sjećanja? Ili Srbi iz Hrvatske trebaju odreći se svojega?

Svi se trebamo naučiti poštovati druge i tuđe sjećanje, tuđe patnje i iskustva. Koliko god nam politika, kako ona komunistička tako i ova postkomunisticka te partijsko-nacionalni povjesničari to pokušavali prodati, nismo uvijek žrtve, a i ako smo bili to nam ne daje pravo na desetljeća parazitiranja.

Individualizacija sjećanja doprinijet će stabilnijem društvu, upravo suprotno od stare partijske politike koja ga je željela staviti pod kontrolu.

Da se još vratimo kolektivnom sjećanju. Ono postaje sve manje bitan čimbenik nacionalnog identiteta. Liberalizam treba biti rezerviran prema svemu što u sebi nosi naziv kolektivno. Kao ideja koja vjeruje u ljudski razum, treba biti rezerviran i prema "slobodnom tumačenju prošlosti" i prema velikim nacionalnim narativima (Franjo Tuđman i sl.) 19. stoljeća.

I zato - sjećanje pojedincu, prošlost historiografiji, a država i partija neka odstupe.

 

VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
HRVATSKA
O autoru
Dr.sc. Vladimir Filipović, povjesničar i politolog. Radi kao docent na Libertas međunarodnom sveučilištu. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: BORNA BJEDOV

Kako u isto vrijeme pomoći ljudima kada financijski posrnu da ne padnu na dno i motivirati ih da ne ostanu doživotno ovisni o državnoj pomoći?

Negativni porez na dohodak - staro rješenje za vječni problem

Ekonomija

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Često čujemo zahtjeve za nacionalizaciju bankarskog sektora zato što strani vlasnici banaka iznose dobit iz Hrvatske. Kako bi bilo da su te banke u državnom vlasništvu?

Kako bi bilo da su banke u Hrvatskoj državne?

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Frankovićeva izjava da će zabraniti prodaju na gradskoj površini ako netko ponudi više od Grada vrlo je jasna poruka privatnom sektoru koji Grad Dubrovnik vidi kao svoju konkurenciju.

Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Povod je bio Trumpov tvit, a Greenpeace sada tvrdi da Patrick Moore nije bio njihov osnivač iako su još donedavno imali njegovo ime na popisu osnivača.

Greenpeace optužio jednoga od svojih osnivača da je ʼkupljenʼ jer je kritizirao Green New Deal

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Ministrica koja godinama postavlja suluda pravila zbog kojih mnogi poduzetnici nisu mogli povući novac iz EU fondova, sada ne prolazi državna pravila. Fali joj jedan papir.

Ministricu stigla njena karma. Trebamo li stvarno imati razumijevanja za tu isteklu vozačku?

Politika

PIŠE: DAVOR NAĐI

Ministar rada i mirovinskog sustava je dao dvije prilično nesuvisle izjave u kojima pobija sam sebe.

Pavić: Vlada ne može dekretom odrediti plaću od 7.500 kn, ali može od 3.000 kn

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U županiji s tolikom koncentracijom uhljeba, održavanje demokratskih izbora nema smisla.

U Ličko-senjskoj županiji dvije trećine zaposlenih je uhljebljeno u javnom sektoru. Izbori su besmisleni.

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usprkos optužbama nekih bivših zaposlenica kako tvrtka diskriminira žene, istraživanje je pokazalo da su muškarci bili godinama slabije plaćeni od ljepšeg spola.

Seksizam u Googleu: Istražili optužbe da plaćaju žene slabije pa došli do iznenađujućeg zaključka

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska dobrim dijelom živi od turizma, ali u medijima se svake godine ponavljaju isti mitovi o štetnosti koje turizam sa sobom nosi.

Razbijanje standardnih hrvatskih mitova o turizmu

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: