Tko je kriv što Hrvatska ne može postati središte EMA-e?

20.11.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
3

Tko je kriv što Hrvatska ne može postati središte EMA-e?

Žalosno, ali istinito - neuspjeh i luzerstvo je postalo jedno od glavnih obilježja države Hrvatske. Osim sporta (povremeno) i turizma (sezonski), ne postoji područje gdje se može reći da Hrvatskoj ide odlično ili barem dobro, sve je jedan veliki niz neuspjeha, zaostajanja, loših odluka i još gorih donositelja tih odluka. Posljednji u nizu takvih neuspjeha, ovaj put i sa zavidnom razinom polučene sramote, je odustajanje od kandidature za sjedište Europske agencija za lijekove (EMA) koja nakon selidbe iz Londona traži novo sjedište.

Zašto sramotan neuspjeh? Samo po sebi, nije sramota ući u natjecanje, dati najbolje od sebe i izgubiti, stekneš nekakvo iskustvo, nešto naučiš i kreneš dalje. Međutim, ovaj cirkus spada u onu poznatu pojavu – kada hrvatske institucije krenu raditi svoj posao i spektakularno zajebu i šefa i stanicu i sto metra pruge.

U obratnoj kronologiji, odustanak je došao par sati prije donošenja odluke, a objavljen je u patetičnom, pasivno-agresivnom dopisu Ministarstva vanjskih poslova. Oni kažu da je takva odluka donesena "nakon naše ocjene postupka koji prethodi donošenju odluke" i drže kako "...taj postupak ne osigurava vrednovanje svih kriterija na isti način, te da je bio podložan sugestivnim ocjenama same Europske agencije za lijekove" te na kraju daju mudru preporuku "...da bi temelj svih budućih odluka trebao biti načelo jednakosti među državama članicama, što ponajprije uključuje i ravnomjernu distribuciju sjedišta agencija i tijela Europske unije".

Čitaš i ne vjeruješ. Kao isprika studenta koji po deseti put pada ispit pa mu je kriv postupak ispitivanja i kriteriji. Jer inače je sasvim normalno da kriterije postavljaju aplikanti, a ne institucija koja raspisuje natječaj. I ta se institucija još usuđuje davati sugestivne ocjene, ma zamisli ti čuda, agencija o kojoj se radi je dala svoju ocjenu prijava. I za kraj, loš student se ohrabri i dati preporuku za buduće ispite, svima jednako, ravnomjerna distribucija, tko zna, zna, tko ne zna dva. Što je razumljivo na brdovitom Balkanu, ali baš ne impresionira nekoga tko nije zaražen egalitarnim sindromom i ravnomjernim podjelama bez ikakvih zasluga.

A sve je krenulo u lipnju tako romantično i idealistički kad je premijer obećao da će Hrvatska napraviti kvalitetnu ponudu i naglasio kako nam u prilog ide činjenica kako kao nova članica još nemamo nijednu EU agenciju sa sjedištem u Hrvatskoj (tu je već dao naslutiti da nam je glavni adut samo taj "pravedne" raspodjele). I onda institucije kreću raditi svoj posao, ali kao za vraga to je srpanj i kolovoz, taman pred godišnje odmore, tada se u pravilu ne radi ništa ozbiljno. U rujnu europska komisija ocjenjuje da je prijava manjkava i da nedostaje mnogo važnih informacija, a sami zaposlenici agencije Zagreb rangiraju pri samom dnu poželjnosti mogućih odredišta.

I kao da sve to nije bilo dovoljno da kandidatura propadne, na prezentaciju u Bruxelles su poslani ministar zdravlja Milan Kujundžić i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. Što reći o ministru kojem je na prezentaciji kandidature za međunarodnu agenciju prva rečenica da je on hrvatski ministar i da će govoriti hrvatski, a što manje kažemo o Bandićevom istupu, to bolje. I time je kandidatura praktički dotučena i propala uz najviše ocjene za umjetnički dojam. Sve što je ostalo za napraviti u očajničkom pokušaju spašavanja malo obraza je odustati sam dok te ne izbace i napisati onako glupav dopis u kojem se prikriveno žališ na taj Bruxelles i njegove kriterije.

Što zapravo stoji iza ove neslavne epizode? Prvo, hrvatsku političku elitu zapravo nije briga za te europske institucije i agencije – očito je da imaju nekakve kriterije i odgovor na mitsko pitanje "Imal' mene tute?" je jasan – nema. Može li se tu nekog našega zaposliti? – Ne može. A daj, onda napiši nešto reda radi, kad se vratiš s godišnjeg.

Drugo, predstavljeni smo u Bruxellesu na visokoj razini ministra i gradonačelnika, ali uzalud je to kad su osobe na toj razini funkcionalno nepismen čovjek i provincijski mutikaša koji je bio i u zatvoru. Ne bi li bilo pametnije da nas je u predstavila, recimo, Iva Tolić, znanstvenica s Ruđera koja se bavi medicinskim istraživanjima za koje je dobila i veliku europsku stipendiju? Ona bi, kao mlada i uspješna znanstvenica koja radi u Zagrebu, valjda bolje dočarala što je privlačno u tom gradu za rad i svakodnevni život. Zapravo, da su poslali bilo koga osim ove dvojice, rezultat bi sigurno bio bolji. Treće, kad ništa ne upali, onda se postavi kao uvrijeđena frajla, pokupi svoje krpice i viči kako svi moramo biti jednaki, uspješni i neuspješni, pametni i glupi, vrijedni i lijeni. Europa može biti sto loših stvari, ali još uvijek ne pada na ovako glupe pothvate i balkanska posla.

Na kraju, sramota je samo u očima promatrača – ja ne mislim da se Hrvatska nešto posebno osramotila iz jednostavnog razloga jer na međunarodnoj sceni od Hrvatske nitko ništa pametno ni ne očekuje. Hrvatski političari su po tko zna koji put dobili jasnu potvrdu gdje im je u širim razmjerima mjesto – nigdje i kome su van Hrvatske važni – nikome. Ima i manjih zemalja, s manje komparativnih prednosti, koje mogu samo sanjati prednosti Zagreba kao ugodnog grada za život, ali te zemlje ne predstavljaju beskorisni političari. I te zemlje će ići dalje, preskočit će nas i ovaj put, a kriv nije nitko drugi nego ona većina koja bira Milana jednog i Milana drugog. Jebiga, s ovakvim Milanima, još nam je i dobro, ali bolje biti neće.

Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Skandinavske zemlje djeluju poput lanca. Kada jedna vlada učini nešto smjelo i obećavajuće, onda odmah i druge susjedne države učine isto. To je konkurentnost i ona rezultira prosperitetom.

Kako je Švedska postala centar startupa i predvodnica pro-business politike za cijelu Europu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dejan Kovač je doktor ekonomije, jedini Hrvat zaposlen na sveučilištu Princeton i k tome klasični liberal, rekao nam je bjelovarski gradonačelnik.

Hrebak otkrio HSLS-ovog kandidata za predsjednika RH: Što mislite, hoće li imati šanse?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Isti ljudi koji se najviše kunu u Ustav i američke vrijednosti, prvi su koji će pljunuti na njih.

Što se zapravo krije iza izjava ʼOni mrze ovu zemljuʼ i ʼNeka odu ako im se tu ne sviđaʼ?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Sutra će Konzervativna stranka birati novog predsjednika, a u srijedu će ta osoba postati premijer. Ovo je najvjerojatniji nasljednik Therese May.

Tko je Boris Johnson, vjerojatno novi britanski premijer?

Društvo

PIŠE: DAVOR NAĐI

Valja istaknuti pozitivne pomake iako još ima dosta prostora za poboljšanje.

[ANKETA] Kako ocjenjujete ministricu Divjak i promjene u obrazovnom sustavu?

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Od nacionalizacije gospodarskih divova i ulaganja u masivne socijalne programe do redova za kruh i života u konstantnom strahu razlika je samo u nekoliko godina.

Propast politike ʼdobrih namjeraʼ: Neimaština i očaj u Venezueli kao u ratnim zonama

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Bosanskohercegovački novinar je iznio niz neistina i nebuloza o hrvatskom i turskom turizmu.

Zašto mediji prenose dezinformacije o hrvatskom i turskom turizmu koje je proširio Erdoganov fan?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najveći pobornik povećanja minimalne plaće u SAD-u na 15 dolara po satu, svoje radnike plaća manje od toga.

Pobuna radnika u Sandersovom stožeru: Traže veće plaće i tvrde da su izrabljivani

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Oni koji se najviše kunu u poštenje, često nisu takvi kako se predstavljaju u javnosti. Pogledajte kako izgledaju postupci Povjerenstva za sukob interesa protiv nekih članova Mosta i Živog zida.

Treći putevi, poštenje i sukob interesa

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nakon Islanda i Švedske, lijevu vladu dobile su ove godine Finska i Danska. Još je samo Norveška ostala kao posljednji bastion konzervativno-liberalne uprave.

Skandinavija je ozbiljno skrenula ulijevo, ali najzanimljivija je nova premijerka Danske

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dennis Prager svjedočio je pred američkim Senatom gdje je ponovio svoje optužbe da Youtube cenzurira 20 posto njegovog sadržaja, i to 'samo zato što je konzervativac'.

Konzervativni youtuber, koji optužuje Google za cenzuru, manje je ʼcenzuriranʼ od ljevičara

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Primijetio sam da jako puno ljudi ne razumije kako funkcionira ovaj temeljni zakon tržišne ekonomije pa je potrebno objasniti na najjednostavniji način.

Ekonomija za neznalice (1): Zakon ponude i potražnje

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: