Tko je odgovoran za Uljanikove gubitke?

FOTO: Twitter
13.9.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Tko je odgovoran za Uljanikove gubitke?

Hrvati se sjete odgovornosti tek kada nastanu problemi. Ostatak vremena im nedostatak odgovornosti uopće ne smeta, dapače odobravaju ga u nadi da će takav nedostatak odgovornosti i njima olakšati život. Korupcija je loša, nepotizam je loš, krađa je loša, iskorištavanja sustava je loše, neodgovornost je loša...ali sve je to loše samo kada drugi to radi, i to onaj koji nam se ne sviđa zbog bilo kojeg razloga, najčešće političkog.

Sve te stvari su sasvim OK kada koriste nama i "našima". "Neka su lopovi, glavno da su naši" nije izraz gluposti nego spremnosti da se neodgovornost opravdava sve dok postoji mogućnost da se osobno može njom okoristiti. Tek kada se "njihovi" ponašaju neodgovorno, onda to postaje problem.

Uljanik je samo još jedan primjer takvog društvenog mentaliteta. Sindikati krive Upravu za neodgovorno upravljanje, radnici krive IDS za neodgovorno uhljebljivanje, IDS krivi državu za neodgovorno lošu podršku Uljaniku, država krivi EU zbog toga što joj ne dopušta da prihvati odgovornost i pokloni novac Uljaniku. Ukratko, svima je odgovoran onaj drugi.

Standardna situacija, taj folklor prebacivanja odgovornosti od "mojih" do "njihovih" se odvija kontinuirano u društvenom, političkom i ekonomskom životu RH. Ali ono što komplicira cijelu situaciju oko Uljanika je činjenica da sadašnji i prošli radnici posjeduju 47 posto dionica Uljanika, tj. sistem radničkog dioničarstva.

Država je još 2012. prodala radnicima dionice Uljanika i to po 20 posto nižoj cijeni plus jedan posto dodatnog popusta za svaku godinu radnog staža u Uljaniku. To znači da je radnik s 13 godina iskustva mogao kupiti dionicu za trećinu manju cijenu od tržišne. Iz toga proizlazi da su radnici postali dioničari po povlaštenim uvjetima. Kupnjom dionica su postali istodobno i vlasnici.

U velikim kompanijama postoji podjela odgovornosti i prava između vlasnika, managementa i radnika. Radnici imaju odgovornost prema managementu da dobro obavljaju posao za koji su zaposleni, a u zamjenu ostvaruju pravo na plaću. Management je odgovoran vlasnicima za dobro poslovanje kompanije, a zauzvrat ostvaruje pravo na plaću i druge oblike kompenzacije (najčešće bonuse ili dionice), vlasnici su odgovorni za postavljanje dobrog managementa i preuzimanje rizika poslovanja za što su kompenzirani rastom vrijednosti kompanije, svog udjela u kompaniji, dividendom i slično. Propašću kompanije vlasnici gube svoje vlasništvo, a radnici i menadžeri svoje poslove.

Modelom radničkog dioničarstva su radnici (i to po povlaštenim uvjetima) postali vlasnici kompanije za koju su radili. Tako je nastala paraliza upravljanja jer je menadžment trebao kontrolirati radnike, ali su radnici bili ujedno i vlasnici pa su trebali kontrolirati menadžment. Takva podjela kontrole može funkcionirati u malim i srednjim kompanijama, ali u kompaniji s oko 4.400 zaposlenika taj lanac je jednostavno bio previše kompliciran, što je dovelo do paralize upravljanja, kontrole i odlučivanja.

Već je 2013. bilo očito da će se Uljanik grupa naći u problemima jer iako je te godine poslovao s dobiti od 102 milijuna kn, u bilanci se jasno moglo vidjeti da je kompanija prezadužena s 630 milijuna dugoročnih (dospijeće duže od godinu dana) i 1,3 milijarde kn kratkoročnih (one koje treba platiti unutar 12 mjeseci) obveza. Ali nitko na to nije reagirao, već se nastavilo poslovati kao da se ništa neće dogoditi te je još kompanija pokušala napraviti ulazak u tržišnu nišu gradnje luksuznih i specijaliziranih brodova bez da je prije toga pripremilo plan održivosti, nabavu know-how, doškolovanje i izmjena radne snage itd. Ubrzo su stare obveze došle na naplatu, a morali su biti plaćani i penali za kašnjenja isporuke brodova jer bi kašnjenje isporuke jednog broda izazvalo zastoj u proizvodnji te dovelo i do kašnjenja drugog broda.

Ukratko, problemi su se znali, ali se nisu rješavali nego su se samo nagomilavali. Razlog tog nagomilavanja je bila upravo struktura odnosa između vlasnika, uprave i radnika koja je stvarala paralizu odlučivanja. Dodaju li se još i politički utjecaji, postaje sasvim jasno zašto je Uljanik propao. Svi su se ponašali neodgovorno, i to su znali, stoga su žmirili i na odgovornost onih drugih.

U situacijama kada propada neka kompanija, većinom se krivnja traži u upravi, u vlasnicima, u političarima, u bilo kome osim radnicima. Ali u slučaju Uljanika treba pogledati istini u oči i priznati da su radnici dobrim dijelom kumovali propasti. Jer upravo su radnici bili najveći vlasnici, postali su vlasnici po povlaštenoj cijeni, kontrolirali su sindikate koji su sjedili na svim razinama upravljanja te su mogli malo boljom međusobnom organizacijom kontrolirati kompaniju kako žele. Radnici su bili jednostavno neuključeni u upravljanje vlastitim vlasništvom, a čak nisu uspjeli skupiti dovoljan kvorum za održavanje skupštine dioničara 31. kolovoza iako su u isto vrijeme štrajkali. Zašto se radnici svih ovih godina nisu organizirali u udrugu dioničara, preko koje bi lako mogli imati dominantnu poziciju na glavnim skupštinama i predstavnike u Nadzornom odboru tvrtke?

Možemo samo nagađati, možda se radi o utjecaju sindikata i IDS-a koji nisu htjeli da se njihova kontrola nad Uljanikom dovodi u pitanje pa su aktivno radili na razbijanju radničke dioničarske organizacije. Ali činjenica je da su se radnici pokazali kao sasvim nesposobni vlasnici i nisu obavljali glavnu funkciju vlasnika, a to je odabir kvalitetnog managementa koji će osigurati dobro poslovanje. Na kraju smo dobili situaciju u kojoj radnici štrajkaju protiv samih sebe, jer su vlasnici, a štrajk i je namijenjen pokazivanju nezadovoljstva vlasnicima i menadžmentu.

Treba otvoreno priznati da je ovaj pokušaj radničkog dioničarstva sasvim propao. To ne znači da je nužno radničko vlasništvo loše, dapače i poduzetništvo je jedan oblik radničkog vlasništva jer je poduzetnik istodobno radnik, vlasnik i manager. Ali promjena veličine kompanije iziskuje i promjenu u načinu funkcioniranja.

 

VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
HRVATSKA
O autoru
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Isti ljudi koji se najviše kunu u Ustav i američke vrijednosti, prvi su koji će pljunuti na njih.

Što se zapravo krije iza izjava ʼOni mrze ovu zemljuʼ i ʼNeka odu ako im se tu ne sviđaʼ?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Sutra će Konzervativna stranka birati novog predsjednika, a u srijedu će ta osoba postati premijer. Ovo je najvjerojatniji nasljednik Therese May.

Tko je Boris Johnson, vjerojatno novi britanski premijer?

Društvo

PIŠE: DAVOR NAĐI

Valja istaknuti pozitivne pomake iako još ima dosta prostora za poboljšanje.

[ANKETA] Kako ocjenjujete ministricu Divjak i promjene u obrazovnom sustavu?

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Od nacionalizacije gospodarskih divova i ulaganja u masivne socijalne programe do redova za kruh i života u konstantnom strahu razlika je samo u nekoliko godina.

Propast politike ʼdobrih namjeraʼ: Neimaština i očaj u Venezueli kao u ratnim zonama

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Bosanskohercegovački novinar je iznio niz neistina i nebuloza o hrvatskom i turskom turizmu.

Zašto mediji prenose dezinformacije o hrvatskom i turskom turizmu koje je proširio Erdoganov fan?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najveći pobornik povećanja minimalne plaće u SAD-u na 15 dolara po satu, svoje radnike plaća manje od toga.

Pobuna radnika u Sandersovom stožeru: Traže veće plaće i tvrde da su izrabljivani

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Oni koji se najviše kunu u poštenje, često nisu takvi kako se predstavljaju u javnosti. Pogledajte kako izgledaju postupci Povjerenstva za sukob interesa protiv nekih članova Mosta i Živog zida.

Treći putevi, poštenje i sukob interesa

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nakon Islanda i Švedske, lijevu vladu dobile su ove godine Finska i Danska. Još je samo Norveška ostala kao posljednji bastion konzervativno-liberalne uprave.

Skandinavija je ozbiljno skrenula ulijevo, ali najzanimljivija je nova premijerka Danske

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dennis Prager svjedočio je pred američkim Senatom gdje je ponovio svoje optužbe da Youtube cenzurira 20 posto njegovog sadržaja, i to 'samo zato što je konzervativac'.

Konzervativni youtuber, koji optužuje Google za cenzuru, manje je ʼcenzuriranʼ od ljevičara

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Primijetio sam da jako puno ljudi ne razumije kako funkcionira ovaj temeljni zakon tržišne ekonomije pa je potrebno objasniti na najjednostavniji način.

Ekonomija za neznalice (1): Zakon ponude i potražnje

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Liberalima bi trebalo biti važno samo da svi imamo jednako pravo kandidature i jednake mogućnosti. Ishod ne smije ovisiti o našim urođenim karakteristikama.

Zašto se liberali trebaju suprotstaviti spolnim kvotama

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novi ministar razvoja i investicija najavljuje porezne rezove i ukidanje zakonskih barijera za poslovanje i investiranje.

Nova grčka vlada najavljuje zaokret: ʼGrčka će postati najprivlačnija država za strane investitoreʼ

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: