U Tomaševićevoj državi njegovi neistomišljenici ne bi imali pravo glasa

Po tko zna koji put u zadnje dvije godine političar lijeve koalicije dobio je udarni termin na javnoj televiziji u Stankovićevoj emisiji Nedjeljom u 2. Tomislav Tomašević, saborski zastupnik i predsjednik stranke Možemo, već je najmanje dva puta gostovao u toj emisiji, a osim njega u istom vremenskom razdoblju prostor je dobila i Katarina Peović. Tomašević je u nedjelju opet dobio priliku, ali drago mi je zbog toga jer je napokon pokazao svoje pravo lice.

Govoreći o prosvjedu protiv HDZ-ovog stožera, rekao je da ga on ne bi dozvolio. To znači da bi poslao policiju ili, po potrebi, vojsku na nas koji smo se okupili da bismo izrazili nezadovoljstvo zbog neustavnih i pretjeranih mjera koje ozbiljno ugrožavaju građanska prava i slobodu. Tomašević se s nama ne slaže, kao i u svakom bitnom pitanju on je na strani HDZ-a i podržava represiju. To bi moglo odbiti i mnoge njegove birače, iskrene ljevičare koji su na svojoj koži osjetili "mjere" HDZ-ovog stožera; ostali bez posla ili se ozbiljno razboljeli.

Ali bez obzira što mislio o prosvjedu i njegovim sudionicima, u demokraciji je takav prosvjed nemoguće zabraniti. Prosvjed je bio miran i tako je i najavljen. Državna vlast nema ustavno pravo zabraniti nijedan mirni prosvjed. Tomašević možda nije pročitao Ustav RH.

Na taj način se razotkrio kao totalitarist u lijepom odijelu. Znači da bi on, da dobije vlast, prvo ukinuo Ustav. Jer da bi zabranio mirni prosvjed protiv vlasti, moraš ukinuti Ustav. Ukidanje Ustava znači de facto uspostavu diktature vođe, kao Mussolini.

U Tomaševićevoj državi ne bi bilo prosvjeda protiv vlasti niti bi ikome bilo dozvoljeno govoriti javno nešto s čime se on osobno ne slaže. I to bi mu priječio Ustav, ali, kao što smo već zaključili, njemu Ustav ne znači ništa, on bi ga ukinuo.

Jeste li sada svjesni što se krije iza ljevice u Hrvatskoj? Oni se još uvijek nisu odrekli totalitarnog režima iz kojeg ideološki potječu. Čuo sam neke glasove da bi SDP ili druge lijeve stranke u Hrvatskoj trebale krenuti putem skandinavske socijaldemokracije. To bi bilo sjajno, ali očito nema političara koji su to u stanju. Oni su zaglibili u bivšem totalitarnom režimu i ne mogu iz njega izaći.