"Neki su stučnjaci odlučili da je prijeko potrebno oporezivati ljude do bola. Ne slažem se s takvim sadistima."
- Ludwig von Mises, "Obrana, kontrola i inflacija"

Neću vas nagovarati da ne plaćate svoje poreze, to neka vam ne padne na pamet jer država je opaka i završili biste u zatvoru, ali trebamo se ponekad zapitati nad načinima kako funkcionira naše društvo.

Ako bi vam netko upao u kuću s pištoljem i tražio od vas da mu date trećinu svoje plaće uz objašnjenje: "Ne brini, ja ću to pametno raspodijeliti. Neću sve uzeti sebi, nešto ću od toga dati i siromašnima", kako biste to tretirali? Biste li kasnije zvali policiju i prijavili pljačku ili biste prešli preko toga kao da je to OK jer lopov ipak neće sve potrošiti samo na sebe (rekao je!)?

Ako je to pljačka, a je, onda je svaki porez - pljačka. Jer tehnički, riječ je o otimanju tuđeg novca bez pitanja, bez ikakve dobre volje vlasnika. I onda se taj novac raspoređuje drugima. Čak i ako pljačkaš banke sav svoj plijen pokloni u dobrotvorne svrhe (što država nikada ne radi), opet bi on bio pljačkaš banke i odgovarao bi za pljačku, zar ne? Porezi su ozakonjeni, ali to ne znači da su moralno opravdani.

Ne vjerujete još uvijek? Dopustite da pobliže objasnim kroz nekoliko ključnih točaka.

1. Poštivanje privatnog vlasništva

Pravo na privatno vlasništvo je jedno od osnovnih ljudskih prava i ključni je dio ustava svake demokratske zemlje koja svoju ekonomiju temelji na tržišnom kapitalizmu (to bi i RH trebala biti, barem na papiru). Međutim, sve države kroz oporezivanje krše to pravo. Stvar je u tome da se čovjek može odreći svoje imovine samo dobrovoljno, samo ako je nekome drugome pokloni ili proda. Može je i uništiti ako želi, on ima apsolutno pravo raspolaganja svojom imovinom, ali nitko mu je nema pravo protiv njegove volje oštetiti ili otuđiti.

Kad su najavljivali nedavno da će uvesti porez na nekretnine, onda se iz pojedinih lijevih krugova čuo zanimljiv argument: "To će značiti da niste više vlasnici svojih nekretnina, država postaje vlasnik jer ako ne platite porez, imat će pravo da vam je oduzme." To je istina, ali pitam se zašto isti ti krugovi onda podupiru porez na dohodak, porez na dobit itd? Jer po istoj toj logici, koja je totalno ispravna, ispada da mi nismo vlasnici ni svoga rada ni svojih poduzeća. Kad ti država uzme porez na dohodak, koji uzima svim radnicima prije negoli dobiju plaću, to znači da država polaže pravo na naš rad, a ne mi. I pazite, osim tog poreza na dohodak, tu su i drugi, još veći nameti na plaću - zdravstveno, mirovinsko, zaštita na radu, prirez, HZZ...To je sve novac koji nam uzima država i ne, nema veze sa zdravstvom ni s mirovinom. Taj je novac država već potrošila.

Porez na dobit je kažnjavanje uspjeha, zapošljavanja. To je porez na radna mjesta. Jer dobit je glavni razlog zašto će ljudi uopće pokretati nove poslove koji onda dovode do većeg zapošljavanja radnika. Što je veći porez na dobit, manja je motivacija za pokretanje biznisa i otvaranje radnih mjesta. Poduzetnik ulaže vlastito vrijeme, trud i novac da bi riskirao na tržištu. Ako mu posao uspije, dobit je nagrada za njegov rizik i za sve što je uložio. Oporezivanjem dobiti država daje do znanja da je ona zaslužna za taj uspjeh, što je apsurd jer ona je učinila sve da do uspjeha ne dođe.

2. Potrošnja

Iako se svake godine donosi proračun i oni moraju nešto objaviti o potrošnji državnog novca, političari imaju jako puno prostora za manipulacije. Mislite da se vaš novac od poreza troši na škole, bolnice, ceste, sirotinju? Razmislite opet. Više dobiju velike tvrtke kroz poticaje, crkvene organizacije, raznorazne udruge (od štovatelja oltara do štovatelja chemtrailsa i Marxa), uglavnom najmanje novca odlazi tamo gdje bi trebalo.

Čak i onda kad se troši na nešto korisno, npr. ceste, tunele, mostove - znate kako to izgleda. Ako kilometar košta 2,5 milijuna kuna, oni će ga zaokružiti na 3. U najboljem slučaju. Tako se to normalno radi kad se radi s tuđim novcem i kad nemaš apsolutno nikakvu odgovornost.

3. Prisila

Da je porez u redu i da imalo služi svrsi, ne bi se morao prikupljati prisilno i uz prijetnju zatvorske kazne. To je najnormalnija logika, znate kakve ideje se mogu ostvariti samo prisilno? Loše. Jer za dobre ideje nikada ti neće trebati prisila.

Netko će reći: "Ali ja volim plaćati poreze! Ja to želim". To je sjajno. Možeš platiti i više ako želiš, mislim da se nitko u državnom uredu neće ljutiti. Problem je što takvi ljudi misle, ako oni nešto vole, da to moraju voljeti i drugi. To jednostavno nije dovoljan razlog zašto bi se nečija volja nametala svima ostalima.

Netko će reći: "OK, ali porezi su i dalje jedino rješenje da društvo normalno funkcionira". To je prilično diskutabilno, ali o tome ću drugom prilikom. Čak i da to je jedini način, čak i da oni moraju postojati, to svejedno ne umanjuje nemoral čina oporezivanja. Jer čak i ako imaš neko super opravdanje da provališ u tuđu kuću i nešto iz nje ukradeš, to ne umanjuje činjenicu da si počinio provalu i krađu.

Krađa je nemoralna čak i kad je po zakonu. Nemojte zaboraviti što je sve kod nas bilo odrađeno striktno po zakonu; pretvorba 90-ih, pa nedavne predstečajne nagodbe, i još mnoge nemoralne stvari su se kod nas provodile i još uvijek se provode po zakonu (mnogi nevini mladi životi su uništeni striktno po Zakonu o opojnim drogama)...

"Kad zakon postane nemoralan, onda se građanin nađe pred nezavidnim izborom: ili će pogaziti svoja moralna načela ili će izgubiti poštovanje prema zakonu."
Frederic Bastiat, "Zakon"