Ministar uhljeba, pardon, uprave, Lovro Kuščević, stao je sinoć u emisiji Otvoreno po tko zna koji put u obranu uljeba. Kaže, uhljeba nema nigdje. "Primjereniji izraz bi bio neradnici".

Ali opet nije u pravu. Neradnik je, sama riječ kaže, onaj tko ništa ne radi. Uhljebi rade, to je i on sam nedavno potvrdio na sebi svojstven način. Dakle, nisu neradnici. Ali nije svaki rad koristan i nije svaki rad jednako vrijedan. Uhljebi očito rade jer za taj rad primaju plaću, a plaćeni su novcem od prisilnih nameta.

Ministre Kuščeviću, uhljeb je osoba koja radi na radnom mjestu koje ne bi trebalo ni postojati, koja svojim radom čini više štete društvu nego koristi.

Ali nije to sve. Znate kako naš ministar planira riješiti problem s tim, kako ih on naziva, neradnicima? "Potrebna je promjena mentaliteta, oni koji dobro rade neka nastave, a oni koji ne, neka počnu raditi kako treba."

Znači, onaj tko ne radi dobro, neka počne raditi dobro? Bravo! Kako se toga samo nijedan ministar prije njega još nije sjetio? U realnom sektoru, inače, radnik koji ne radi dobro dobiva otkaz. Ne znam što tu nije jasno.

Očito je da se u našoj vladi ministri osjećaju kao zaštitnici ministarstava na čijem su čelu. Pa tako ministar branitelja se zalaže i zapravo se izborio za veće mirovine i povlastice braniteljima povlaštenih mirovina, a ministar uprave se zalaže za bolji društveni i javni status uhljeba u upravi.

U takvom okruženju kronično nedostaje ministarstvo koje će se zalagati za prava poreznih obveznika. Jer ako se ministar uprave bori za bolji položaj djelatnika u upravi, a ministar branitelja za veće povlastice branitelja povlaštenih mirovina, onda nam treba i ministar poreznih obveznika da ih pita: "A tko će to sve platiti, drugovi?".