Prošlo je skoro 9 mjeseci otkako su stupile na snagu prve mjere američkog predsjednika Donalda Trumpa o visokim uvoznim carinama za neke kineske proizvode. Tijekom sljedećih mjeseci, do kraja prošle godine, Trumpova administracija proširivala je popis da bi konačno uvela visoke carine na svu robu iz Kine. Na svaku mjeru SAD-a, komunistička vlast u Kini odgovorila je istom mjerom.

Valja napomenuti da je Kina u prosjeku imala desetak puta veće carine na uvoz robe od SAD-a i ostatka zapadnog svijeta, što je bio i glavni razlog zašto je Trump započeo trgovinski rat, međutim isto tako je činjenica da je Kina te carine postupno smanjivala tijekom zadnjih 10 godina - prvenstveno zbog kupovne moći vlastitog stanovništva, što bi sigurno nastavila činiti da nije došlo do trgovinskog rata. Trump je davao tada pobjedničke izjave kako je trgovinski rat "dobar" i da ga mi (SAD) "možemo samo dobiti", a to je tvrdio samo zato što je SAD uvozio veću vrijednost iz Kine nego izvozio u Kinu.

Njegov glavni cilj ovog rata je promijeniti taj odnos i postići da SAD izvozi u Kinu veću vrijednost nego što iz nje uvozi. Riječ je o pomalo patetičnoj opsesiji koja nema veze sa stvarnošću jer trgovinski deficit ne mora biti nužno ništa loše, što u slučaju SAD-a i nije bilo loše jer su Amerikanci dobivali jeftiniju robu široke potrošnje i sirovine iz Kine, a proizvodili i izvozili uglavnom profitabilnije proizvode.

Ali sada već možemo pričati o prvim realnim rezultatima. Tko dobiva? Sasvim očekivano, obje strane trpe gubitke.

Trumpova nakana da preokrene odnos uvoza i izvoza s Kinom još se nije ostvarila. Dapače, uvoz se povećava, a izvoz smanjuje. Američki izvoz robe u Kinu smanjen je za 26,3 posto od ožujka do rujna, a uvoz iz Kine porastao za čak 36,5 posto, objavljeno je na stranicama Zaklade za ekonomsku edukaciju (FEE).

Američki trgovinski deficit s Kinom povećao se 17 posto, što je veliki fijasko za Trumpa. Također, od Nove godine SAD je bio primoran skoro 1.000 kineskih proizvoda izuzeti s liste carinjenih kako bi spasio vlastitu industriju.

SAD-u ne ide dobro protiv Kine, ali ide odlično na burzi usprkos ratu s Kinom. Američka burza se od početka godine oporavila od lanjskog pada i Dow Jones je opet na stabilnim nogama. Kina, s druge strane, polako tone. Burza u Šangaju imala je najgoru godinu među svim burzama osim turske i godišnji pad trgovanja od preko 30 posto. Ukupni izvoz i uvoz Kine pada, a BDP raste sporije od očekivanja. Kina nije uspjela pridobiti Europsku uniju za saveznika u trgovinskom ratu i Forbes javlja da Kina "gubi rat na svim mogućim poljima".

Jedini kineski uspjeh na svjetskom planu je trgovinski sporazum s Vijetnamom. Sada mnoge kineske tvornice, zbog sve skuplje radne snage u Kini, sele svoju proizvodnju u Vijetnam. To bi moglo spasiti kineske građane od pada životnog standarda zbog slabije trgovinske razmjene, ali bi također moglo povećati nezaposlenost.

Xi Jinping ima jednu veliku prednost jer se ne mora brinuti za izbore. Kina je totalitarna komunistička država pa ima političku stabilnost. Xi može igrati na duge staze i kineska ekonomija može pretrpjeti određene udarce dok god ne dođe do prevelike nezaposlenosti. Xi će možda pokušati izdržati još dvije godine i čekati što će se dogoditi na sljedećim predsjedničkim izborima u SAD-u.

Trump, s druge strane, ne može čekati. Prema sadašnjim anketama, ima manju popularnost od nekih potencijalnih kandidata Demokratske stranke. Od njega se očekuje da što prije riješi situaciju s Kinom, a on je ne može riješiti tako da ne prikaže sebe kao pobjednika. U ovom trenutku njemu se ne isplati stati jer bi ispalo kao poraz. Trgovinski rat će se sigurno nastaviti još neko vrijeme, dok Trump ne dođe do rješenja kako ga zaustaviti, a da ne ispadne poražen. Bit će zanimljivo vidjeti kako će to izgledati. Znajući njega, ništa nas ne može iznenaditi.