Gabrijela Galić, novinarka Novog lista me svojim urnebesnim komentarom inspirirala za ovaj članak. Naprosto je nevjerojatno koliko su prosječni građani neuki kad je riječ o poduzetništvu i još uvijek imaju u glavi viziju čovjeka sa skupim automobilom koji okreće milijarde i zajebava radnike za plaću.

Naravno, ima i takvih, ali njih najavljene Marićeve antipoduzetničke mjere, vjerujte, neće ni taknuti. Takvima je 50.000 kuna godišnje sića. Najavljene mjere opalit će njegovu potencijalnu konkurenciju, ljude koji ulaze u biznis i kojima u tom trenutku 50.000 kuna godišnje znači jako, jako puno - praktički život ili smrt.

Pogledajmo kako je bunt protiv Marićeve mjere novinarka Novog lista opisala:

"Činjenica da će direktori ili direktorice u malim firmama reći da si nisu dvije godine isplatili plaću (a radnicima su isplaćivali), dovoljno govori o sustavu čija se pravila igre mogu zaobilaziti. Tko nekog pri zdravoj plameti može uvjeriti da direktor može dvije godine preživjeti i voditi tvrtku bez kune u džepu i na računu. Da, nije si isplatio plaću, ali zasigurno je iz firme izvukao keš od kojeg je živio. I to je ključni moment velike pobune protiv najavljenog podizanja osnovice za obračun doprinosa, od koje vjerojatno neće biti ništa. Jer u ovoj zemlji i oni koji se kunu da su za uvođenje reda, padaju na licemjerna zapomaganja."

Kako to osnivač tvrtke može preživjeti, a da sebi ne isplaćuje plaću? Mora da vara državu, nema druge! To je samo jedna od "direktorskih privilegija" u Hrvatskoj.

1. Direktor si može ne isplaćivati plaću.

Poduzetnici imaju tu privilegiju koju bi drugi Hrvati sigurno rado iskoristili da mogu, ali nisu direktori pa ne mogu. Mogu si uopće ne isplaćivati plaću! Državi trebaju isplaćivati samo doprinose i poreze, ajde zamislite to! Što biste dali da možete i vi tako, poput direktora, živjeti bez plaće?

Ali on je direktor, mora imati novca, koga on vara da nema? Nekako izvlači keš iz firme...Da, dobit. I onda plati dvaput porez na tu dobit. Radite cijelu godinu, isplaćujete radnicima plaću, sebi ne, i nadate se da ćete poslovati u dobitku tako da na kraju godine možete platiti dvostruki porez i "izvući neki keš". Tko to ne bi poželio?

2. Direktor može sebi "namjestiti minimalac".

Još jedna poželjna privilegija. Može si namjestiti da živi na minimalcu! Zamislite to, san svakog Hrvata.

3. Direktor može zlorabiti blagodati našeg mirovinskog i zdravstvenog sustava

Po tko zna koji put moram ponoviti: ne, mirovinski sustav se ne može zlorabiti. Ako ste prijavljeni na pola radnog vremena, ide vam pola staža, tako da te priče kako direktori prijavljeni na nepuno radno vrijeme nekako "iskorištavaju blagodati mirovinskog sustava" nemaju veze s istinom.

Što se tiče zdravstvenog sustava, to je već druga priča. Direktor može, recimo, živjeti na minimalcu ili si uopće ne isplaćivati plaću, a uplaćivati minimalni doprinos za zdravstvo i tako besramno zlorabiti blagodati našeg bogatog zdravstvenog sustava. Zaboravimo na trenutak da isti ti ljudi uplaćuju porez na dobit, ako je ostvare, dvaput, da su stvorili uvjete i osigurali plaću i doprinose svojim radnicima, ali hej - oni sigurno zlorabe naše zdravstvo. Koliko? Sigurno su stalno na bolovanju i vuku se po bolnicama da iskoriste blagodati našeg državnog zdravstvenog sustava.

Pogodili ste, ljudi otvaraju firme, zapošljavaju radnike i sebi ne isplaćuju plaće samo da bi mogli uživati u blagodatima državnog zdravstva.