Trulež draži od kreativne destrukcije

4.9.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Trulež draži od kreativne destrukcije

Promatrajući cjelokupni socio-ekonomski razvitak Hrvatske od samostalnosti do danas teško je izbjeći dojam da se radi o državi koja se sporo mijenja. Ne može se reći da određeni pomaci nisu napravljeni, ali svaka promjena je bila teško implementirana i prihvaćena. Čak nije ni problem u tome što stanovništvo nije svjesno potrebe za promjenom, dapače malo tko je zadovoljan trenutnim stanjem, ali problem je što ta želja za promjenom nikada ne nalazi put do implementacije, ili bar pokušaja implementacije. Svijest o promjeni je tu, ali želja da se ta svijest o promjeni pretoči u konkretnu akciju uvijek izostane.

Najočitiji primjer za to je ekonomija i relativno gospodarsko zaostajanje Hrvatske u odnosu na zemlje koje su se 90-ih nalazile u sličnoj situaciji, ali su se puno brže mijenjale i time postigle bolje stope gospodarskog rasta, blagostanja, obrazovanosti itd. Ključne ekonomske reforme koje su napravljene uvijek su bile prisilne, u smislu da nitko nije zaista planirao njihovu implementaciju nego su zbog određenih okolnosti postale nužnost oko koje nije bilo izbora. Stabilizacijski program i uvođenje kune ranih 90-ih, privatizacija bankarskog sektora i set reformi koje su bile uvjet za ulazak u EU su bile najznačajnije promjene u ekonomskoj politici, i na sve tri je Hrvatska bila prisiljena reagirati. Stabilizacijski program je bio nužan zbog naslijeđene visoke inflacije iz Jugoslavije, privatizacija bankarskog sektora jer država nije mogla više plaćati redovite sanacije banaka u državnom vlasništvu, set reformi za ulazak u EU zbog pritiska iz Bruxellesa.

Ostale stvari, kao privatizacija, reforme javne uprave i teritorijalnog ustroja, reforme zdravstva, obrazovanja i mirovinskog sustava, debirokratizacija i liberalizacija su se odvijale relativno sporo i neplanirano. Iako sporost inače podrazumijeva planiranje i oprez, u Hrvatskoj je usporedno sa sporosti uvijek išao kaos. Sporost i neorganiziranost u kombinaciji su idealna podloga za korupciju, jer sama sporost daje dojam da se ništa radikalno ne događa i djeluje umirujuće na stanovništvo. Kada se ništa ne mijenja, onda ljudi i nemaju potrebu za burnim reakcijama. Samim time svaka korupcija, privatizacijska pljačka, nepotizam te ilegalno izvlačenje novaca je manje vidljivo. I tu se može upotrijebiti paralela sa žabom koja će se skuhati živa u loncu punom vode ako se temperatura podiže polako, a kada bi se žabu odjednom ubacilo u kipuću vodu, odmah bi iskočila. Ali sama sporost podizanja temperature u vodi daje žabi vremena da se privikne, sve do temperature u kojoj umire, a da nije ni svjesna opasnosti.

Na isti način se diljem Hrvatske moglo sijati sjeme političkog nepotizma, pljačke i korupcije, a bez da je stanovništvo ikada ozbiljnije reagiralo na sve te pojave.

Istinabog, građani RH su tražili tu sporost. Strah od promjena je tradicionalno nasljeđe socijalizma koji je ne samo kao totalitaran sustav odgajao ljude da budu poslušni i zaziru od promjena, preziru one koji traže promjene i sumnjičavo gledaju na svako javno prokazivanje potrebe za promjenom, nego i sam od sebe kao sustav ljude čini pasivnima i inertnima. Euforiju oko stjecanja nezavisnosti i oslobađanje goleme energije optimizma o budućnosti su mnoge bivše komunističke države iskoristile da provedu nužne gospodarske reforme koje će im omogućiti da hvataju korak s razvijenim zemljama EU. Isti nalet energije je postojao i u Hrvatskoj, ali je on morao biti iskorišten u obrani zemlje. Jednostavno ga nije ostalo dovoljno da se iskoristi za ekonomske reforme, energija se do kraja rata sasvim potrošila na puku obranu.

Rat je bio traumatično iskustvo i ma koliko naštetio zemlji u smislu materijalnih i ljudskih troškova, najveća dugoročna šteta leži u tome što je zbog njega Hrvatska propustila svoj "val" koji bi očistio ono staro te stvorio prostor za novo. Rat je naravno prebacio fokus i energiju s potrebe za socio-ekonomskim promjenama na potrebu za pukim preživljavanjem. Kada ljudima prijeti neprijateljska vojska s nekoliko desetaka ili nekoliko stotina kilometara, teško da će se usredotočiti na dugoročne stvari. Tko čita analizu gospodarske situacije u zemlji kada je na naslovnici prizor ratnog razaranja u području odaljenom svega nekoliko desetaka kilometara od mjesta stanovanja?

To je drastično usporilo bilo kakve promjene u načinu socio-ekonomskog funkcioniranja te olakšalo onima koji žele iskoristiti novonastalu situaciju za pljačku, nepotizam i korupciju da rade što žele.

Nasljeđe društvene tromosti, prebacivanje fokusa s potrebe za promjenama na potrebe za samoodržanjem te trošenje "vala" energije na obranu umjesto razvitak su ljude još više ukopali u potrebu za stabilnošću.

A gospodarstvo koje se ne mijenja postupno trune. Upravo je nepostojanje mehanizma kreativne destrukcije, procesa u kojem stare industrije, proizvodni procesi, upravljačke strukture te staro znanje polako odumire da bi ga zamijenile nove industrije, proizvodni procesi, upravljačke strukture i znanje, dovelo do razvojnog zaostajanja komunističkih zemalja za kapitalističkim državama.

Hrvatska je zbog gore navedenih problema nastavila s komunističkom praksom umjetnog održavanja na životu onih elemenata koje bi u kapitalističkim gospodarstvu djelovanjem kreativne destrukcije bile zamijenjene modernijim industrijama i metodama. A takvo održavanje zastarjelog i trulog ne može popraviti oštećenja koja nastaju truljenjem, samo sprječavati da ti elementi gospodarstva odumru do kraja i time stvore prostor za novo, svježe i vitalno. Što je još gore, održavanje takvih trulih dijelova zahtijeva da se u tu svrhu crpi energija iz mladih i zdravih dijelova gospodarstva što usporava njihov rast. Klasična priča o tome kako država oporezivanjem oduzima jednima da bi subvencijama, poticajima i jamstvima poklonila drugima. A ti drugi, već truli i pred raspadom, ne mogu nikako postati mladi i vitalni. Ti dijelovi gospodarstva će odumrijeti kad-tad, jedino pitanje je koliko dugo će ih se umjetno održavati na životu na račun drugih.

Brodogradilišta predstavljaju upravo taj truli element - star, neefikasan i osuđen na propast. Ali zbog straha od kreativne destrukcije država i društvo radije biraju trulež, iako su istodobno svjesni da na kraju ti dijelovi moraju odumrijeti. Država je do sada oduzela 30 milijardi kuna od stabilnih, vitalnih i perspektivnih grana gospodarstva da bi održala na životu brodograđevni trulež. A brodogradilišta su samo djelić priče o održavanju truleži zbog straha od kreativne destrukcije. Postoje i mnoga druga, kao npr. Petrokemija, čiji su sindikati baš kao i sindikati Uljanika odbili ponude od privatnih subjekata jer su htjeli ostati trulež kojeg će država umjetno održavati.

Rat, strah i nasljeđe su loša opravdanja, koja se previše koriste kao argumenti za nastavak socio-ekonomskog truljenja. Ali to što su loša opravdanja ne znači da nisu istiniti razlozi. Bit će potreban ogroman napor da se ta opravdanja nadvladaju i ostave u prošlosti da bi društvo napredovalo. Osim ako sve "zdravo" ne napusti Hrvatsku i ostane samo "trulo", koje će ionako umrijeti jer neće više biti "zdravog" koje bi ga umjetno održavalo na životu.

 


VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
HRVATSKA
O autoru
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kako Trumpove carine utječu na poduzetnike najbolje pokazuje podatak da je mišljenje voditelja trgovine u SAD-u trenutno najpesimističnije u zadnjih 25 godina.

Amerikanci su svjesni da gube u trgovinskom ratu. Samo Trump još nije...

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Naslov koji polazi od pretpostavke da osoba ne može biti sekularist i vjernik u isto vrijeme, krajnje je pogrešan i manipulativan.

N1 televizija obmanjuje javnost: Sekularizam i ateizam nisu jedno te isto

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Analiza intervjua s kandidatom HSLS-a za predsjednika RH. Moram priznati da me u mnogim stvarima razočarao...

Kovač je po pitanju osobnih sloboda kao Dalija Orešković. Srećom, u ekonomiji je puno bolji

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Međunarodne korporacije imaju zaštitu LGBT prava u svome kodeksu, što je s tržišne strane posve razumljivo. To je razveselilo lijeve udruge koje posve nesvjesno slave kapitalizam.

Privatna korporacija kao posljednja linija obrane LGBT prava u Mađarskoj

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska ima najviši PDV na putnički prijevoz među zemljama članicama EU, a možda i u cijelom svijetu.

Većina zemalja EU ukinula PDV na putnički željeznički prijevoz, Hrvatska nije među njima

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Porezna uprava je u 'ofenzivi' na ugostiteljske objekte na moru kaznila skoro dvije trećine ugostiteljskih objekata u koje je ušla. Što nam to govori o zakonima i porezima?

Jesu li lopovi ugostitelji ili je lopovska država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pročitajte što će prvo napraviti ako osvoji vlast, što misli o sadašnjoj Vladi, hoće li pomilovati osuđenike koji trunu u zatvoru zbog marihuane...

Intervju s Dejanom Kovačem, kandidatom koji će predstavljati liberalnu Hrvatsku na ovim izborima

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Otkud tolika strastvena želja za porezima koji će 'opaliti po džepu' druge ljude, one s kojima ne dijelimo neku karakteristiku?

Neka susjedu crknu dvije!

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Prošlo je 5 godina kako je pokrenuo filantropsku inicijativu za poboljšanje uvjeta i bolju informatičku naobrazbu u hrvatskim školama...

Bakić obilježava 5. godišnjicu IRIM-a: ʼEdukacija je najveći izjednačavač prilikaʼ

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo je jedan od najočitijih primjera uredničke manipulacije kako se neki hrvatski mediji trude ulizati vladajućima.

Manipulacija: U naslovu kažu da građani podržavaju Kujundžićeve poreze, a pitali su samo troje ljudi

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

A samo je rekao da su za cijenu Thompsonovog koncerta tri grada mogla postati transparentna.

Kovač prima prijeteće i uvredljive poruke od Thompsonovih fanova: ʼTi si četnik i jugokomunist!ʼ

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nakon napada novinara Fox Newsa i predsjednika Trumpa, Universal je otkazao izlazak filma The Hunt.

Američki konzervativci dokazali da su pahuljice: Zbog njihovih osjećaja otkazan film

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: