Bijela kuća je objavila dokument nazvan "Strategija nacionalne sigurnosti", nešto što američka administracija objavljuje periodično, svakih nekoliko godina, kao putokaz smjera i ciljeva koje državna administracija zauzima u pogledu unutarnje i vanjske politike. Nacionalna strategija predsjednika Trumpa prilično je kritična prema Europi, ali mediji su to, kao i obično, pogrešno interpretirali. Donosimo cijelo poglavlje o Europi, onako kako je objavljeno u dokumentu:

Američki dužnosnici navikli su razmišljati o europskim problemima u smislu nedovoljne vojne potrošnje i ekonomske stagnacije. U tome ima istine, ali pravi europski problemi još su dublji.

Kontinentalna Europa gubi udio u globalnom BDP-u - s 25 posto 1990. na 14 posto danas - dijelom zbog nacionalnih i transnacionalnih propisa koji potkopavaju kreativnost i marljivost.

Ovaj ekonomski pad zasjenjuje stvarna i ozbiljnija perspektiva civilizacijskog brisanja. Veći problemi s kojima se Europa suočava uključuju aktivnosti Europske unije i drugih transnacionalnih tijela koja potkopavaju političku slobodu i suverenitet, migracijske politike koje transformiraju kontinent i stvaraju sukobe, cenzuru slobode govora i suzbijanje političke oporbe, smanjenje nataliteta te gubitak nacionalnih identiteta i samopouzdanja.

Ako se sadašnji trendovi nastave, kontinent će biti neprepoznatljiv za 20 godina ili manje. Daleko je od očitog hoće li određene europske zemlje imati dovoljno jaka gospodarstva i vojske da ostanu pouzdani saveznici. Mnoge od ovih nacija trenutno udvostručuju tempo na svom sadašnjem putu. Želimo da Europa ostane europska, da povrati svoje civilizacijsko samopouzdanje i da napusti svoj neuspješni fokus na regulatorno gušenje.

Taj nedostatak samopouzdanja najočitiji je u odnosu Europe s Rusijom. Europski saveznici uživaju značajnu prednost tvrde sile nad Rusijom po gotovo svakom mjerilu, osim nuklearnog oružja. Kao rezultat ruskog rata u Ukrajini, europski odnosi s Rusijom sada su duboko oslabljeni, a mnogi Europljani Rusiju smatraju egzistencijalnom prijetnjom. Upravljanje europskim odnosima s Rusijom zahtijevat će značajan diplomatski angažman SAD-a, kako bi se ponovno uspostavili uvjeti strateške stabilnosti diljem euroazijskog kopna, tako i da bi se ublažio rizik od sukoba između Rusije i europskih država.

U temeljnom je interesu Sjedinjenih Američkih Država pregovarati o brzom prekidu neprijateljstava u Ukrajini kako bi se stabilizirala europska gospodarstva, spriječila nenamjerna eskalacija ili širenje rata i ponovno uspostavila strateška stabilnost s Rusijom, kao i omogućiti obnova Ukrajine nakon neprijateljstava kako bi se omogućio njezin opstanak kao održive države.

Rat u Ukrajini imao je izopačen učinak povećanja vanjske ovisnosti Europe, posebno Njemačke. Danas njemačke kemijske tvrtke grade neke od najvećih svjetskih pogona za preradu u Kini, koristeći ruski plin koji ne mogu nabaviti kod kuće. Trumpova administracija nalazi se u sukobu s europskim dužnosnicima koji imaju nerealna očekivanja od rata, a nalaze se u nestabilnim manjinskim vladama, od kojih mnoge gaze osnovne principe demokracije kako bi suzbile oporbu. Velika europska većina želi mir, no ta se želja ne prevodi u politiku, uvelike zbog subverzije demokratskih procesa od strane tih vlada. To je strateški važno za SAD upravo zato što se europske države ne mogu reformirati ako su zarobljene u političkoj krizi. Ipak, Europa ostaje strateški i kulturno vitalna za SAD.

Transatlantska trgovina ostaje jedan od stupova globalnog gospodarstva i američkog prosperiteta. Europski sektori, od proizvodnje do tehnologije i energije, i dalje su među najsnažnijima na svijetu. Europa je dom najsuvremenijih znanstvenih istraživanja i vodećih svjetskih kulturnih institucija. Ne samo da si ne možemo priuštiti otpisati Europu - to bi bilo samoporažavajuće za ono što ova strategija želi postići.

Američka diplomacija trebala bi se nastaviti zalagati za istinsku demokraciju, slobodu izražavanja i beskompromisno slavljenje individualnog karaktera i povijesti europskih naroda. Amerika potiče svoje političke saveznike u Europi da promiču ovaj preporod duha, a rastući utjecaj domoljubnih europskih stranaka doista daje razloga za veliki optimizam.

Naš cilj trebao bi biti pomoći Europi da ispravi svoju trenutnu putanju. Trebat će nam jaka Europa koja će nam pomoći da se uspješno natječemo i da surađuje s nama kako bi spriječila bilo kojeg protivnika da dominira Europom.

Amerika je, razumljivo, sentimentalno vezana za europski kontinent - i, naravno, za Britaniju i Irsku. Karakter ovih zemalja je također strateški važan jer računamo na kreativne, sposobne, samouvjerene, demokratske saveznike kako bismo uspostavili uvjete stabilnosti i sigurnosti. Želimo surađivati ​​s povezanim zemljama koje žele vratiti svoju prijašnju veličinu.

Dugoročno je više nego vjerojatno da će najkasnije u roku od nekoliko desetljeća određene članice NATO-a postati većinom neeuropske. Stoga je otvoreno pitanje hoće li svoje mjesto u svijetu ili svoj savez s SAD-om doživljavati na isti način kao oni koji su potpisali NATO povelju.

Naša široka politika za Europu trebala bi dati prioritet:

- ponovnom uspostavljanju uvjeta stabilnosti unutar Europe i strateške stabilnosti s Rusijom;
- omogućavanju Europi da stane na vlastite noge i djeluje kao skupina usklađenih suverenih nacija, uključujući preuzimanje primarne odgovornosti za vlastitu obranu, bez dominacije bilo koje suparničke sile;
- razvijanju otpora trenutnoj putanji Europe unutar europskih nacija;
- otvaranju europskih tržišta američkoj robi i uslugama te osiguravanju pravednog tretmana prema američkim radnicima i poduzećima;
- izgradnji zdravih nacija srednje, istočne i južne Europe kroz trgovinske veze, prodaju oružja, političku suradnju i kulturne i obrazovne razmjene;
- ukidanje percepcije i sprječavanje stvarnosti NATO-a kao saveza u stalnom širenju; i
- poticanje Europe da poduzme mjere za borbu protiv merkantilističkih prekapaciteta, tehnološke krađe, kibernetičke špijunaže i drugih neprijateljskih ekonomskih praksi.

Kada pročitate tekst u cijelosti, bit će vam jasno koliko su mediji distorzirali poruku Bijele kuće. Istina je da Trumpova administracija kritizira putanju kojom mnoge europske države trenutno idu, ali ona ne priželjkuje "brisanje Europe". Strategija upozorava na stvari koje bi trebale biti nama ovdje još jasnije i iznosi činjenice - europsko gospodarstvo je sve slabije i njegov udio u globalnom BDP-u je značajno smanjen tijekom zadnjih 10 godina. Europljani bi se sami trebali zapitati što radimo pogrešno, a ne ljutiti na dobronamjernu kritiku.

Činjenica je da vlade u ključnim državama (Francuska, Njemačka, Velika Britanija) nemaju potporu većine građana i da su u tim zemljama već dugo pojedinačno najpopularnije stranke "krajnje desnice", one koje mediji i političari na vlasti mrze. To je činjenica, a ona je rezultat loših politika i užasnog medijskog izvještavanja. Europa je nedavno unijela tzv. "govor mržnje" u svoje zakonodavstvo, to je ljevičarski pojam koji ima za cilj suzbiti političku oporbu i kriminalizirati većinu stanovništva. Zapravo je ogromna većina stvari iz ove Trumpove strategije, barem što se tiče Europe, istinita i trebalo bi kritiku uzeti ozbiljno u obzir, a ne odbacivati kao što to sugeriraju mediji.