Ako još nekome nije jasno u kojem smjeru ide Trumpov pokret u Americi, komentar Foxovog novinara Tuckera Carlsona bi trebao odstraniti svaku nedoumicu. Carlson je htio odgovoriti republikanci Mittu Romneyu i njegovoj kritici politike predsjednika Donalda Trumpa, ali njegov poduži komentar se pretvorio u gunđanje i cvilež protiv libertarijanaca, tržišne ekonomije i kapitalizma.

Mitt Romney je bio republikanski kandidat za predsjednika 2012. godine kad je izgubio od Baracka Obame, a odnedavno je senator. Novu godinu je započeo otvorenom kritikom Trumpove vanjske politike, konkretno odluke da se američka vojska povuče iz Sirije. Zašto je Carlson odabrao za metu baš libertarijance budući da Mitt Romney nema previše veze s libertarijanstvom, pomalo je nejasno, ali zato je potpuno jasno da njegov odgovor Romneyu i obrana Donalda Trumpa pojačava retoriku kojom je Trump pobijedio na prošlim izborima. Ovo su neki dijelovi iz Carlsonovog monologa:

"...Najviši cilj za Ameriku je povećanje prosperiteta, što znači jeftinija dobra za potrošače. Ali, je li to istina? Vjeruje li još itko da nas jeftiniji iPhonei i više plastičnog smeća koje nam Amazon dostavlja iz Kine čine sretnima? Zasad to nije slučaj. Mnogi Amerikanci se guše u stvarima, a u isto vrijeme ovisnost o drogama i samoubojstva smanjuju stanovništvo u većem dijelu zemlje. Svatko tko misli da se zdravlje nacije može sumirati u BDP-u je idiot..."

Ovakva retorika je postala univerzalna za protivnike liberalizma diljem svijeta. Odjednom slobodno međunarodno trgovanje se predstavlja kao nešto loše i zlo, a mogućnost da kupimo dobra i usluge koje želimo po jeftinijim cijenama je nešto što nas čini nesretnima. Okrivite trgovinu za sve! Ali globalizacija i slobodno međunarodno trgovanje učinili su lakšu i nikad jeftiniju komunikaciju među ljudima, u čemu su ponajviše profitirali upravo Amerikanci i njihov srednji sloj.

Više od 85 milijuna Amerikanaca sada posjeduje iPhone, a većina ostalih neki drugi model pametnog telefona, i koriste ih ne samo za zabavu ili privatnu komunikaciju, nego često i kao sredstvo rada koje im olakšava posao i donosi hranu na stol. Osim toga, Carlson koji je u ovom monologu cvilio nad problemima američke obitelji, zaboravlja da upravo taj omraženi iPhone pomaže Amerikancima da lakše budu u kontaktu s članovima obitelji i onda kada nisu fizički blizu.

I dok Amazon možda dostavlja i "plastično smeće iz Kine", on također dostavlja jeftine šprice za dijabetičare, igračke za djecu s posebnim potrebama i čak protetske udove za osobe s invaliditetom. Slobodnija tržišta i povoljniji uvoz učinili su prosječnog Amerikanca današnjice bogatijim od Rockefellera i 90 puta bogatijim od prosječnog stanovnika svijeta, odgovorio je Timothy Sandefur na Reasonu.

Carlson je nastavio svoj rant protiv libertarijanstva i slobodnog tržišta koje po njemu uništava američku obitelj:

"...Jedna od najvećih laži koju nam naši vođe govore je ona o odvajanju gospodarstva od svega ostalog što vrijedi. Ekonomija je tema za javnu debatu. Obitelj, vjera i kultura, to su osobne stvari. Obje stranke u to vjeruju. Članovi naše educirane više srednje klase, koji su sada glavni dio Demokratske stranke, obično sebe opisuju kao fiskalno odgovorne i društveno otvorene. Drugim riječima, praktični libertarijanci. Njih nije briga kako živite dok god plaćate račune i tržišta funkcioniraju. Nekako ne vide poveznicu između privatnih života i zdravlja naše ekonomije. Za njih su to dvije potpuno odvojene kategorije.

Socijalni konzervativci, s druge strane, ulaze u debatu iz suprotne perspektive, ali dolaze do vrlo sličnog zaključka. Pravi problem, oni će reći, jest kolaps američke obitelji. Ništa se ne može popraviti dok to ne popravimo. Ali baš poput libertarijanaca, i mnogi socijalni konzervativci također smatraju tržište svetim. Ideja da su obitelji uništene zbog tržišnih sila im ne pada na pamet. Propitkivanje tržišta se čini kao hereza..."

Nije zaboravio iskritizirati političare, poglavito republikance, koji podržavaju dekriminalizaciju i legalizaciju marihuane jer ona je glavna prijetnja očuvanju obitelji. "Probajte sjesti za večerom s napušenim klincem. Ali njih jednostavno nije briga!"

Podsjetio je i kako zatvaranje tvornica diljem SAD-a dovodi do veće nezaposlenosti muškaraca, a žene koje više zarađuju ne žele se udati za muškarca koji zarađuje manje. Brak je ugrožen, obitelj nestaje jer tehnologija napreduje, a s njom napreduje i društvo. To je sve grozno iz perspektive Trumpovih glasača, a Carlson je u svome monologu predstavio tu perspektivu.

Zaključio je na kraju riječima da političari trebaju prestati vjerovati da je tržišni kapitalizam religija.

"Tržišni kapitalizam je oruđe, poput klamerice ili tostera. Morao bi biti budala da ga obožavaš. Naš sustav su stvorila ljudska bića za dobrobit ljudi. Mi ne postojimo da bismo služili tržištima. Upravo suprotno. Svaki ekonomski sustav koji slabi i uništava obitelji ne vrijedi imati. Takav sustav je neprijatelj zdravog društva."

Carlson je u pravu da je tržišni kapitalizam oruđe koje treba biti u službi građana. On kardinalno griješi kad okrivljuje tržišni kapitalizam za društvene i obiteljske probleme kao što su ovisnost ili razvodi braka. Iako Carlson s druge strane odbija socijalizam, on nije dao svoj prijedlog što onda izabrati. Jer osim kapitalizma postoji još samo socijalizam, nema treće mogućnosti. Sredstva proizvodnje mogu biti ili u privatnom ili u državnom vlasništvu. Cijene se mogu kreirati ili tržišnim zakonom ponude i potražnje ili državnim odlukama. Još uvijek nije izumljena treća mogućnost.

Mnogi dijelovi njegova monologa mogli bi se lako usporediti s jugonostalgičarima u Hrvatskoj. Znate ono, "gdje su nestale tvornice, uvoz nas ubija, kapital je zao, slobodna trgovina ide na ruku samo najbogatijima" itd. Ima jako puno dodirnih točaka između retorike s kojom je Donald Trump dobio izbore i onoga što možete pročitati kod Radničke fronte. To je zato što je moderni populizam uzeo ono najgore od ljevice i desnice, zato je pogrešno kad se u medijima kaže "desni populizam". On je desno samo po pitanjima imigracije, obiteljskih vrijednosti, tretmana prema manjinama i nacionalizma, ali otprilike pola njihovog programa, poglavito ekonomska pitanja, preuzeta su od ljevice i konkretno iz marksizma.

Takav politički pravac zapravo nije ništa novo, on je postojao i u prvoj polovini prošlog stoljeća. Tada se zvao fašizam. Ako pročitate Mussolinijeve govore i fašističke manifeste, pronaći ćete gotovo istu retoriku današnjih populista. Ona se bazira na antikapitalizmu i protiv slobodnog tržišta, ali je u isto vrijeme suprotstavljena i komunizmu prvenstveno zbog njegovog internacionalnog predznaka. Ljevica ima gotovo sve što treba za osvajanje srca i umova ljudi koji su dovedeni u zabludu ili koji su dopustili da budu izmanipulirani lažnim vijestima: priču o pravednosti koja će doći kad se kazni one "bogate", stvaranje ekonomske jednakosti i "zaštita naše proizvodnje", ali joj nedostaje povezivanje s onim što je ljudima ipak najbitnije. To je obitelj. Ništa ne može čovjeka navesti na konkretnu akciju kao osjećaj da mu je ugrožen identitet; kulturni, nacionalni, vjerski; ili obitelj.

Sasvim je normalno da su ljudi osjetljivi na obitelj jer ona je temeljna jedinica modernog društva. Stoga je dovoljno uvjeriti građane da postoji neka realna prijetnja koja želi uništiti obitelj ili neki drugi dio njihovog identiteta i oni će se sami mobilizirati. To ljevica ne može, ali zato ulijeću populisti. Oni imaju sve; marksističku antikapitalističku retoriku plus zaštitu obiteljskog, kulturnog, nacionalnog i vjerskog identiteta. Potrebno je samo uvjeriti ljude da im opasnost prijeti. Zato vole ukazivati na "opasnosti" LGBT udruga, feministica, a sada i slobodnog tržišta te velikih korporacija koje "žele uništiti naš identitet". Oni su "prijetnja obitelji" i slušajući Carlsonov govor čovjek se stvarno može uplašiti za opstanak obitelji u Americi.

Njihove tvrdnje, naravno, nemaju mnogo veze s istinom. Obitelj nije pod udarom nikakvih gejeva, feminista i sličnih manjinskih skupina. Čak i kad bi navedeni htjeli na neki način "ukinuti obitelj", to im ne bi nikada pošlo za rukom; nemaju toliku moć i nikada je neće imati. Ali kada zaprijetite ljudima da će moćni ekonomski sistem koji vlada u svijetu - slobodna međunarodna trgovina - dovesti do upropaštavanja svega što vam je sveto, e onda stvar već postaje ozbiljna. I opet, nije kapitalizam kriv za razvode i ovisnosti, nije međunarodna trgovina do toga dovela. Ali recite to očajnim ljudima koji su se uvalili u dugove ili misle da zaslužuju veću plaću dok netko drugi zarađuje više od njih. Takvima treba samo nekakav poticaj i opravdanje, a ono dolazi u obliku populizma.

Populizam se širi poput kolere nekada, osvaja cijeli svijet. Zaboravite ljevicu, Alexandriju Ocasio-Cortez i Bernija Sandersa, oni su mila majka prema ovakvima. Od današnjih samozvanih socijalista ne prijeti prava opasnost, daleko su opasniji oni koji na prvi pogled dolaze s desna i suprotstavljeni su socijalizmu baš kao što su fašisti bili. Antikapitalizam je u prošlom stoljeću bio uzrok svih najvećih zala na planetu. Izgleda da je prošlo već dosta vremena pa smo zaboravili.