Čelnici vlasti i mediji u Hrvatskoj započeli su kampanju zastrašivanja o proizvoljno određenim ciljevima cijepljenja koji nisu i neće biti ispunjeni. Postoji li stvarna opasnost da će turizam ovisiti o postotku cijepljenosti stanovništva u odredišnim državama? Tema ukidanja svih mjera i restrikcija s dostupnošću cjepiva je nestala iz javnog diskursa dok je glavni fokus prebačen na to da će neostvarivanje ciljeva cijepljenja imate katastrofične posljedice.

S porastom udjela takozvanog delta soja u ukupnom udjelu svih zaraženih, čelnici država ponovno govore o uvođenju strožih mjera usprkos tome što su uspjeli nametnuti Covid putovnice za olakšanje putovanja. Kada je nizak broj zaraženih i ne predstavlja dovoljno opravdanje za uvođenje i održavanje restrikcija, metrika za restrikcije se lako promijeni u udio delta soja u sada zanemarivom broju zaraženih.

Diplomatski ratovi ovog tipa u području turizma nisu ništa novo u korona krizi. Ove godine se može dodati nova diplomatska kategorija u ograničavanju putovanja, a to je postotak cijepljenih. Taj pritisak možemo dodati na bojanje regija na karti Europske unije. Kako su te boje određene nije poznato, ali izgleda da je otprilike sto aktivnih slučajeva dovoljno da Zadarska županija ne bude sigurna regija prema Institutu Robert Koch. Što se tiče turista, njihove destinacije mogu biti obojane kakvim god bojama grafički dizajneri smisle. No, to nije nešto čime vlasti žele utjecati direktno na turiste i njihove odabire, nego je to oznaka onoga na čemu će biti moguće temeljiti dodatne restrikcije državama koje imaju tako obojane regije i turistima koji dolaze iz takvih regija.

Prošle godine nam je prekinut vrlo uspješan oporavak sezone jer je najednom uvedenim obveznim karantenama u matičnim državama prosječnim turistima uzet veliki dio godišnjeg odmora. Tjedan ili dva godišnjeg odmora na hrvatskoj obali, potrebno je platiti sa tjedan dana ili više kućnog pritvora i testovima za cijelu obitelji. Uz mjere koje su na snazi, čak ni cijepljenje nije uspjelo smanjiti broj prepreka koje je potrebno zaobići.

Kao pravi dokaz ovakvog diplomatskog rata je odnos između Europske unije i Velike Britanije. Velika Britanije je jedna od zemalja s najvišom procijepljenošću i najbržom isporukom cjepiva stanovništvu, gdje je 84,4 posto odraslih primilo barem jednu dozu cjepiva. Čelnici Velike Britanije i Europe se unatoč tome trude što više otežati putovanja potencijalnim engleskim turistima. Dosad je pomaknuto svako zacrtano obećanje za ukidanje mjera pa bi naivno bilo očekivati da će se išta promijeniti s određenim postotkom procijepljenosti.

U ovom slučaju javlja se i raskol između država koje se oslanjaju na ljetni i onih koje se oslanjaju na zimski turizam. Kako stvari trenutno stoje, ljetni turizam će uvijek biti teža stvar za ograničiti zbog sezonalnosti virusa i ljudske psihologije. Zemlje koje se oslanjaju na zimski turizam potencijalno imaju veće gubitke zbog manjeg obujma u zimskim mjesecima kada su virusne bolesti jače raširene te je moguće da imaju koristi od toga da se građani tijekom ljetnih odmora zadržavaju u svojim državama.

Zanimljiva je i situacija u državama koje velikim dijelom ovise o turizmu kao što je i Hrvatska. Države poput Hrvatske gube potencijalno ogromnu zaradu zbog održavanja određenih restrikcija tijekom ljeta. U ovom kontekstu zanimljive su i države poput Tajlanda koje su imale mogućnosti pozicionirati se kao područja za udaljeni rad i turizam. Unatoč tome oni su odlučili u potpunosti uništiti svoje potencijale u zamjenu za upitnu borbu protiv virusa.

Ova situacija je možda povezana sa sadašnjom ekonomskom politikom printanja novca. Iz perspektive Hrvatske, bolje je biti na izvoru investicija i provoditi agendu Europske unije i pritom uzeti ono što se može od turizma, jer u svakom trenutku europski birokrati mogu efektivno zabraniti turizam i proizvoljno smanjiti dodjeljivanje i printanje različitih potpora.

Ovakav razvoj događaja je izrazito nepovoljan za Hrvatsku. Sada generator zarade hrvatskog turizma više nije ljepota obale, pristupačne cijene, lokacija i sigurnost zemlje, nego hirovi europskih birokrata s kojima se treba boriti loša hrvatska diplomacija koja predstavlja malu zemlju i pitanje je ima li što konkretno ponuditi zauzvrat. Najstrašniji aspekt ovoga je samo postojanje ovakvih situacija, odnosno pretvaranje nezavisnih izvora prihoda u direktno ovisne o interesima birokrata.