"Mislim da nije moralno uzimati novac od ljudi da bi ih štitili od njihovog izbora."
Tim je riječima ekonomist i nobelovac
Milton Friedman komentirao "Rat protiv droga" koji američka vlada vodi još od 1971. godine i do danas nije dao nikakve rezultate osim tisuća ubijenih, stotina tisuća zatvorenih i povećanja nasilja po cijeloj zemlji.
U Hrvatskoj nije baš takva situacija, ali i naš "rat protiv droga", zahvaljujući
Zakonu o suzbijanju zlouporabe droga, gotovo svakodnevno uzima svoje žrtve. Počevši od onih klinaca koji su se našli s jointom u krivo vrijeme i na krivom mjestu - da bi postali lak plijen za policijske službenike koji trebaju opravdati svoju plaću.
Posjedovanje manje količine marihuane nije kazneno djelo, ali je prekršaj radi kojeg ćete završiti u policiji na cjelodnevnom "informativnom razgovoru", a onda će vam sa sudskim nalogom, koje kod nas prekršajni sudci štancaju kao na traci,
upasti u dom i pretresti ga uzduž i poprijeko. Takvo maltretiranje je u Hrvatskoj svakodnevna pojava, tolika da se velikim medijima to više i ne objavljuje, ali ako upišete u Google "pretres kuće manja količina marihuane", dobit ćete desetke tisuća rezultata s točno takvim vijestima s lokalnih portala diljem zemlje. I sam sam godinama radio na lokalnom news portalu i vjerujte - takve vijesti iz policije su svakodnevica.
To je ono što se dogodi u najboljem slučaju, da vas malo maltretiraju, naprave vam pretres doma i završite s par tisuća kuna novčane kazne. U gorem slučaju, ako su vam našli još nešto, možete lako
završiti i u zatvoru kao potencijalni diler. Takvi su slučajevi zatrpali naše sudove. Mladi životi uništeni su već nakon 20. godine jer s tim ćeš dosjeom kasnije teško naći pošten posao.
Zato se postavlja pitanje - čemu to sve?
Neću vas uvjeravati koliko je marihuana ljekovita ili manje opasna od ostalih droga. Ne želim da se marihuana skine s popisa droga te da se promijeni zakon kako bi se legalizirala, regulirala i oporezivala po nekoj bijesnoj stopi. Ne. To su ljevičarske fore, oni bi samo da država muze pare poštenim ljudima, da se otvaraju nove agencije koje će to regulirati i da se zaposle novi uhljebi na naš račun. Mislim da nema potrebe za tim, dovoljno bi bilo jednostavno ukinuti Zakon o suzbijanju zlouporabe droga. To bi značilo
potpunu dekriminalizaciju svih droga, a ne legalizaciju.
Sad će netko reći: "ali droge su opasne!". Većinom jesu, slažem se. Ali zakoni postoje da bi štitili poštenog građanina od nasilnika, lopova i prevaranata, a ne da bi ga štitili od njega samog. Ako znamo što je opasno, to bi trebalo biti dovoljno da sami napravimo svoj izbor, svatko za sebe. Ja želim da bude moja odluka da se ne drogiram, a ne da to bude odluka države u moje ime. Drugim riječima, zakon je tu da štiti osobu A od osobe B.
Zakon koji štiti osobu A od osobe A je nepotreban i štetan.
Riječ je o ljudskim pravima. Pravo na vlasništvo privatne imovine.
Čovjekovo tijelo je njegova imovina. Samo on ima pravo upravljati svojim tijelom kako želi. To znači, treba imati pravo i unositi u svoje tijelo što želi. Zakoni koji zabranjuju ili reguliraju droge i prostituciju zapravo znače da vlasnik svoga tijela nije građanin nego država. Time država krši ustav i naše pravo privatnog vlasništva, zato se takvi zakoni trebaju ukinuti.
Ista stvar je i kod proizvodnje, odnosno uzgoja droge.
Otkud ikome pravo da vam određuje što smijete saditi u svome vrtu? Postoji li ijedan moralni argument za zabranu sadnje nečega što vi želite na svome posjedu ako tom sadnjom ne ugrožavate svoje susjede? Mislim da ne postoji.
Kad je riječ o preprodaji, ako se radi o odraslim osobama koje to rade svojevoljno i bez prisile, ni to ne bi smio biti nikakav problem. Ja to vidim kao najobičniji business deal ili poslovnu suradnju.
Osoba A želi nešto kupiti, a osoba B to ima i želi prodati. Po čemu je to drukčije od bilo koje druge robnonovčane razmjene? Osim što je trenutnim zakonom zabranjeno i strogo kažnjivo. Ali takav zakon nema moralnog opravdanja. Ja sam za to da se sve droge mogu prodavati kao i cigarete ili alkohol, uz dokaz o punoljetnosti i to je to.
Sad će netko reći: "Ali onda će se svi drogirati!"...Apsolutno netočno.
Portugal je prije 15 godina dekriminalizirao sve droge i otad im je ovisnost opala za 20 posto, a više gotovo da nema slučajeva smrti zbog predoziranja. To znači da bi totalna dekriminalizacija droge bila zapravo najbolji način borbe protiv droge. Krenite od sebe pa se pitajte: da se droga dekriminalizira, biste li vi odmah rekli: "E, sad je legalno, idem se sad odmah ubosti u venu"?...Ja mislim da ne biste. Nitko normalan ne bi. A i onaj tko bi tako reagirao, to bi onda bila prirodna selekcija što i nije tako loše.
Moram priznati da ipak ima jedan dobar argument protiv dekriminalizacije droga, a to je kad kažu da ipak društvo plaća preko HZZO-a liječenje ovisnicima, tako da nije dobro baš sve prepustiti osobnom izboru. Premda to ne vrijedi za marihuanu jer ne postoji taj koji je zbog marihuane završio na liječenju, ali kod težih droga to "drži vodu" - dok god imamo ovakav, socijalistički zdravstveni sustav.
Zato trebamo mijenjati i zdravstveni sustav pa da konačno dobijemo izbor kako da trošimo svoj novac i da svatko plaća cijenu za vlastiti izbor. Ali, izbor moramo imati, pa čak i onaj da možemo reći: "Ja se ne drogiram, ali ne zato što mi to država zabranjuje, već zato što ja tako želim."
