Kuba se suočava s najvećim padom broja stanovnika u svojoj povijesti. Prema službenoj državnoj statistici, na otoku sada živi
manje od 10 milijuna stanovnika, što je 10 posto manje nego početkom 2021. godine. Vlada tvrdi da je smanjenje populacije na otoku rezultat prvenstveno pada nataliteta. Međutim, službena statistika Kube je varljiva i ne otkriva što se stvarno događa.
Vlada ne objavljuje broj emigranata jer dok ne prođu dvije godine otkad je netko napustio otok, i dalje se smatra stanovnikom Kube. Zato istraživači moraju dolaziti do pravih brojki tako da ih traže od država koje primaju kubanske emigrante. Demograf i ekonomist Juan Carlos Albizu-Campos s njujorškog sveučilišta Columbia je tako došao do
zaključka da Kuba u stvarnosti sada ima 8,62 milijuna stanovnika, što je pad od 25 posto u odnosu na 2021. godinu. Više od milijun Kubanaca napustilo je zemlju tijekom protekle tri godine.
Većina emigranata traži azil u SAD-u, ali neki idu i u druge zemlje. Inače se popis stanovništva na Kubi provodi svakih 10 godina, ali onaj koji je trebao biti napravljen prošle godine je odgođen.
U istraživačkom
članku objavljenom na stranicama španjolskog Sveučilišta u Navari, usporedili su sve emigracijske valove kubanske populacije od uspostave komunističkog režima do danas i došli do zaključka da je ovaj aktualni val, u 2020-ima, uvjerljivo najveći dosad. On je posljedica teške ekonomske situacije u kojoj se zemlja nalazi.
Aktualni predsjednik Miguel Díaz-Canel
ulaže napore da ublaži ekonomsku krizu. Ukinuo je zakon koji jamči hranu svakom stanovniku i dozvolio američkom dolaru da bude ravnopravna valuta plaćanja, što je uvelike olakšalo život stanovništvu koje je već na crnom tržištu otprije sve kupovalo dolarima. Zahvaljujući rezovima i čvršćoj fiskalnoj politici, službena stopa inflacije je smanjena na 15 posto godišnje. Međutim, to nije dovoljno.
Ministrica rada Marta Elena Feito Cabrera je podnijela
ostavku prošlog tjedna nakon što je izjavom o tome kako na Kubi "nema prosjaka" izazvala gnjev javnosti. Rekla je da na otoku "nije problem glad ni siromaštvo, već oni koji glume prosjake". Kubancima je zakonom zabranjeno prosvjedovati protiv vlasti, ali mnogi su svejedno na društvenim mrežama kritizirali tu izjavu, a vlada nije reagirala onako kako je režim ranije to činio kad se netko pobunio protiv vlasti (zatvaranjem pobunjenika) nego je objavila da je Cabrera podnijela ostavku. To je značajan pomak u demokratizaciji društva.
Posljednji val emigracije nije slučajno započeo 2021. godine - bila je to godina kad je vlada uvela restriktivne kontrole cijena u pokušaju da ukroti inflaciju. Službena stopa inflacije je doista srezana, ali se zbog nedostatka lijekova i osnovnih namirnica stvorilo paralelno crno tržište na kojem je procijenjena inflacija bila preko 150 posto na godišnjoj razini.
Vlada je posljednje dvije godine ukinula niz socijalističkih politika i liberalizirala gospodarstvo do određene razine, čak pristala i na američki dolar kao drugu službenu valutu, sve kako bi smanjila siromaštvo u zemlji i spriječila iseljavanje. Ne pomažu ni američke sankcije koje je predsjednik Donald Trump u prvom mandatu postrožio, a Joe Biden to nije mijenjao.
Pobornici kubanskog režima i simpatizeri socijalizma na Zapadu sve nedaće na otoku svaljuju na zločesti SAD. Iako bi slobodna trgovina s SAD-om sigurno poboljšala uvjete života na Kubi, ona ne bi riješila unutarnje probleme koji su prvenstveno posljedica lošeg upravljanja i samog socijalističkog sustava koji nigdje ne donosi prosperitet.
