Uhljebničkoj praksi bliži se game over

FOTO: Thinkstock
3.9.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Uhljebničkoj praksi bliži se game over

Kad je onomad Plenković iz briselske zavjetrine dočekao svojih 5 minuta, sve se odvilo prema već viđenom HDZ scenariju – van sa starim predsjednikom i njegovom klikom, živio novi Vođa. Sklepala se većina s manjinama, razdijelio se plijen, položaji, agencije, a za one koji su kasnije stigle se dodalo i pokoje ministarstvo. Ukratko, sve kako već ide desetljećima – jedan model gdje je važno očuvati partijsku vlast i to na način da se prvo namiri članstvo, a onda i sve ovisne kmetove stupnjevanom koristi od vrha prema nižim ešalonima. Moglo bi se to čak nazvati i nekom vrstom „trickle-down“ uhljeb ekonomije – premijer i ministri dobivaju najveći dio kolača na upravljanje, a onda se to lagano spušta podobnim u županije, općine, gradove, sve do komunalnih poduzeća, nacionalnih parkova, naplaćivanja parkinga...budući da država sve kontrolira, država sve to može i podijeliti svojima na upravljanje.

Model je prilično snažan jer ide od samog dna i drži mnoge u ovisnosti i pokornosti, a ako vam se čini poznatim, to je zato jer se ne razlikuje previše od modela jedne druge partije koja se zvala SKH. Ova modernija verzija je samo prilagođena kontekstu demokracije i slobodnog tržišta gdje nijedna od te dvije stavke ne funkcionira baš najbolje. Eto, imamo više stranaka, ali sve guraju isti model, a imamo i slobodno tržište i ekonomiju koju se stalno guši suludom regulacijom i abnormalno visokim porezima. Država prije svega, a država to su stranke i pridružena masa ovisnih o njima.

No, unatoč svemu, nekako mi se čini da je Plenković zadnji premijer koji je mogao mirne duše preuzeti kormilo i nastaviti po starom. Svaka fešta dođe svome kraju, ako već ne aktivnim otporom protiv iste, onda se prije ili kasnije okolnosti poslože tako. Ipak barem i formalni kontekst demokracije, otvorenog tržišta i EU članstva dovodi do toga da sve veći broj ljudi glasa nogama i odlazi iz takve države. Kad se to poveže i s već dugotrajnim demografskim problemom i većom svijesti ljudi da ovako neće moći zauvijek, stvari se krenu lagano rasplitati. Pogledajte samo stanje po većim strankama:

HDZ – već zadnje tri vlade su na vlasti u koalicijama, a ova se drži na Sauchi i još ponekoj ruci. Milinovićev pohod na centar Zagreba iz Like je uglavnom viđen kao nekakav cirkus i unutarstranačka borba, ali zapravo je prvi pogled na to kako će izgledati borba pečatima između uhljeba kojima nestane „radnih“ mjesta. Kad jednom bude više guzica nego stolica, cijela ta Ponzi shema stranačke veleuprave će se rušiti ovakvim igrokazima. HDZ ionako uvijek pleše na rubu raspada, samo ga kupovanje odanosti članstva drži na životu.

SDP je uredno gurao istu priču, iritantno je zavijajući u nekakav celofan socijaldemokracije, ljudskih i radničkih prava, a raspadom ovog modela će se naći dosta arheoloških slojeva upravo socijaldemokratskih uhljeba koje će trebati ukloniti. Oni su se pod Berinim vodstvom krenuli raspadati sami od sebe, a još veće se osipanje očekuje kad na sljedećim izborima osvoje još manje potencijala da članstvo drže sretnim.


HNS, ovo što je ostalo od njega pod tim imenom, je već hodajući mrtvac, samo se čeka formalnost pogreba na sljedećim izborima – dosadašnji partner SDP ionako hropće, a HDZ ih ionako drži samo do prve okuke. Teško je zamisliti da će HNS ikad više biti ona stranka koja je od ovakvog modela i najviše profitirala, imajući indeks uhljebljivosti daleko iznad realne političke snage.

IDS se trese od Uljanika, izaći će još takvih afera koje će pokazati i najnaivnijima da su oni ništa više nego lokalna verzija HDZ-a. Čak i da se još neko vrijeme održe, to će biti strogo lokalno, a za nacionalnu razinu već nemaju partnera, jer kao što rekosmo, SDP-u je dosta i vlastite muke, a Pametno je pametno pobjeglo na vrijeme od te ekipe, uključujući i HNS-ov otpadak, GLAS.

Eto, izgleda da je partitokracija lagano na aparatima ili taj proces neminovno kreće, ali ne bih se zakleo da su to isključivo dobre vijesti. Alternative su još slabe ili nikakve. Recimo, Most je napravio kardinalnu grešku što se s HDZ-om išao tući na njihovom terenu. Ušli u dvije vlade, to se razdijelila ministarstva, državni tajnici, Petrov bio predsjednik Sabora, kao krenimo po starom, pa ćemo riješiti nešto putem. I to je bio kraj Mosta. Ako ne kreneš mijenjati sam sustav, on će te progutati i tu je HDZ na vrhu svoje igre. S druge strane, Živi zid sa svojom suludom destrukcijom i nepoštivanjem ustaljenih pravila igre više unosi nervozu u stare partije. Kad nisu na svom terenu, HDZ postaje slab, dezorijentiran i ono što zapravo jest – heterogena skupina ljudi kojima je jedini interes dobro živjeti od stalne prikačenosti na državu i naše novce.

Ovdje je glavna šteta u cijeloj priči što ne postoji još politička snaga koja bi unijela kreativnu destrukciju u sadašnji sustav. Ona koja bi od prvog dana skresala moć države i stranaka i odbila raditi po starom. I koliko vidim, ne nazire se još. Svi bi nešto petljali sitnim, parcijalnim rješenjima, jel PDV ovoliko ili onoliko, umjesto da se krene od samog početka, sad sve ponovo i po mogućnosti sve suprotno od onog što je do sad bilo.

Treba naći novi model upravljanja državom, za početak, novi izborni sustav, novi teritorijalni ustroj, rezanje svega što nije apsolutno potrebno i okretanje prema jakoj ekonomiji, obrazovanju i jačanju osobne odgovornosti građana da takve promjene stalno traže, a ne samo onda kad sve ode kvragu.

Inače, mogu propasti partije i to će nam donijeti nemalu radost, ali to je tek početak.

 



VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
HRVATSKA
O autoru
Jerko Markovina je psiholog s posebnim interesom za bihevioralnu ekonomiju i ponašanje potrošača na tržištu. Trenutno radi na projektima financiranja znanosti. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ideja o odšteti zbog iseljavanja radnika je toliko luda da ju je predlagao i Joseph Stiglitz. Da, on je uvaženi ekonomist, ali i socijaldemokrat.

Mostovac brani Petrova citatom iz knjige ekonomista koji je hvalio Chavezovu ekonomsku politiku

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Sindikati možda to nisu planirali, ali oni će na kraju natjerati Plenkovića da preispita sustav i pokrene ozbiljnu reformu.

Ne slažem se s njihovom inicijativom, ali pozdravljam uspjeh sindikata. Evo zašto...

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Riječ je o retoričkom triku kojim se koriste vladajući kako bi građani pomislili da se država razdužuje.

Provjera istinitosti: Smanjuje li se hrvatski javni dug?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ljudi koji su nekoć vodili političke stranke koje su bile liberalne samo na papiru, sada su se sjetili pričati o marginalizaciji. A tko je do nje doveo?

Kome smeta rebrendiranje HSLS-a?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kad bi protekcionizam vodio u prosperitet, to bi značilo da slobodna trgovina vodi u siromaštvo. Provjerili smo je li to točno.

Razbijanje mita: Protekcionizam vodi u prosperitet

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HDZ-ov kandidat za EU parlament obećava bolju edukaciju, veće plaće i stambeno zbrinjavanje. A lijepo vrijeme?

Resslerova obećanja su kao da ih je prepisao od Marasa ili Tomaševića

Društvo

PIŠE: PREDRAG RAJŠIĆ

Pitanje je ima li država pravo upotrijebiti silu da bi zabranila nekom stranom proizvođaču prodaju svoga proizvoda kupcu u Hrvatskoj.

Treba li Hrvatska zabraniti uvoz genetski modificirane hrane? (pogled iz klasično-liberalne teorije prava)

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo bi trebalo postati standard, pa čak i obaveza, za sve jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj.

Najtransparentniji grad u RH: Građani Bjelovara će imati uvid u svaku kunu koja ode iz gradske blagajne

Politika

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Kao što nemaju svi građani iste države jednake financijske navike, tako se međusobno razlikuju i države.

I SDP kapitulirao pred populizmom: Zašto banke ne nude kredite s istom kamatom u Njemačkoj i Hrvatskoj?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Iako je Senat većinom glasova donio zakon, on će završiti na sudu pa će to automatski zakočiti njegovo uvođenje.

Do zabrane pobačaja u Alabami neće doći još jako dugo, a možda i nikada

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najbolje u Europi kotira Malta, a na dnu su Azerbajdžan, Turska, Armenija i Rusija. Hrvatska je u sredini EU zemalja.

LGBT prava: Hrvatska u tri godine pala za čak 6 pozicija, ali i dalje je vodeća u istočnoj Europi

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Posljednjih 30-ak godina oni se uspješno igraju s nama. Možda je došlo vrijeme da se i mi malo poigramo s njima.

Zaslužuju li političke stranke u Hrvatskoj vaš novac?

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: