Uvoz jeftine radne snage - dobra ili loša ideja?

5.7.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
3


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Uvoz jeftine radne snage - dobra ili loša ideja?


PIŠE Mario Nakić

U vrijeme dok se Europska unija počela širiti na zemlje nekadašnjeg Istočnog bloka i bivše Jugoslavije, mnogi su predviđali da će to biti kraj EU zbog mentaliteta i drukčijih vrednovanja, pristupa radu itd. Međutim, zapadne su zemlje dobro znale što rade i na kraju su upravo one najviše profitirale (i to mislim u pozitivnom smislu, što moram naglasiti budući da je u Hrvatskoj riječ "profit" iz nekog bolesnog razloga demonizirana).

Što su države poput Njemačke, Velike Britanije, Irske, Švedske i drugih razvijenih zemalja zapada i sjevera Europe dobile pripajanjem Poljske, Slovenije, Mađarske, Hrvatske, pitate se? Jeftinu radnu snagu koja im je poslužila kao dodatni "boost" njihovim nacionalnim gospodarstvima.

Računica je jednostavna. Kad je standard života visok i nezaposlenost niska, a uz to imate i bogatu socijalnu državu poput Njemačke, Danske ili Švedske, onda će građani pažljivo birati poslove. Ne zbog kompleksa uslijed lošeg odgoja i indoktrinacije kao kod nas, nego čisto zato što mogu. To dovodi do povišenja cijene rada, a kad je cijena rada visoka, onda rastu i cijene roba i usluga. To smanjuje kupovnu moć stanovništva i standard pada. Takav problem može se riješiti samo otvaranjem granice i masovnim uvozom radne snage izvana.

Ljudi kad emigriraju, naravno da idu u bolje, znači da se migracija stanovništva uvijek odvija iz ekonomski slabije razvijene zemlje u ekonomski bolje razvijenu, nikad obratno. Imigrant će u novoj zemlji, svjestan da je samo "stranac" koji kreće opet od nule, zaboraviti na sve povlastice koje je imao u svojoj rodnoj zemlji i pritom mislim prvenstveno na one mentalne povlastice.

Znate ono kad ovdje kažu (a sigurno ste to čuli masu puta): "Zar sam završila fakultet da bih sad radila za 2.500 kuna?" ili "Zar sam zato studirao da bih sad konobario na moru za 5.000 kn?". Dakle, sve to zaboravljaju kad dođu u novu zemlju, znaju da poslodavce ne zanima puno ni njihov stupanj obrazovanja ni njihov status u matičnoj zemlji. Radit će prvo što im se ponudi s nadom da će s vremenom doći u situaciju da promijene radno mjesto ili ostvare poslovni napredak (što se obično i dogodi).


To je klasična win-win situacija na slobodnom tržištu. Poslodavac je dobio jeftinu radnu snagu koja pristaje raditi koliko god je potrebno, imigrant je dobio posao i priliku da se dokaže te nadu da će s vremenom moći lijepo živjeti u razvijenoj zemlji, a cijelo društvo dobiva posljedično uslugu i robu po povoljnim cijenama zahvaljujući upravo toj, jeftinoj radnoj snazi iz uvoza. Stoga ne čudi da je Irska poticala uvoz radne snage. Misli li itko da su to radili zato što vole Hrvate i Poljake i zato što bi im baš dobro došlo nekoliko stotina tisuća Balkanaca? Ne, to su sve radili zato što razumiju ekonomiju i kako tržište funkcionira te im je upravo takav pristup omogućio ekonomski rast.

U Hrvatskoj danas imamo situaciju da kronično nedostaje radne snage, pogotovo za rad na moru. Procjenjuje se da čak 100.000 registriranih nezaposlenih nije zapošljivo te ne iskazuju interes za rad. Mnogi kažu da je to zato što poslodavci ne nude veće plaće i bolje uvjete. Vjerojatno je i to djelomično točno, no ostaje ona činjenica da Hrvati, baš poput drugih naroda, ne pristaju u vlastitoj zemlji raditi bilo što. Postoji cijeli niz zanimanja i poslova koje domicilno stanovništvo smatra manje vrijednim i te poslove neće raditi za bilo kakav novac, a pogotovo ne za onoliko koliko bi prosječni poslodavac za njega mogao izdvojiti.

Nas u Hrvatskoj posebno guše porezna opterećenja na plaću i enormno visok PDV koji čini naš turizam manje konkurentnim u startu u odnosu na sve obližnje zemlje. Taj problem naša država očito još ne želi rješavati pa je Vlada priskočila drugoj opciji koja bi privremeno možda mogla pomoći, a to je povišenje kvota za uvoz radne snage iz zemalja koje nisu članice EU.

S obzirom da u Europskoj uniji realno nema zemlje koja je ekonomski slabije razvijena od Hrvatske (osim možda Bugarske, ali i ona će nas prestići), mi ne možemo očekivati doseljavanje radne snage iz drugih EU zemalja. Moramo se otvoriti i trebalo bi potpisati sporazume o slobodnom radu sa susjednim i obližnjim zemljama, prvenstveno BiH, Srbijom, Albanijom, Kosovom, Makedonijom itd. I onda se nadati da će naš standard i naše plaće biti za njihove građane privlačne, a to baš nije sigurno.

Neki tvrde da će takav uvoz jeftinije radne snage loše utjecati na naše gospodarstvo jer će spustiti cijene rada. To je potpuno pogrešno tumačenje ekonomskih zakona, a u praksi je pobijeno nebrojeno puta. Irski radnici nisu izgubili na vrijednosti svoga rada kad su pustili masovno useljavanje. Imigranti nisu konkurentni s domicilnim stanovništvom, osim s onim domicilnim stanovništvom koje nema baš nikakvih vještina i znanja. Uvoz radnika neće ugroziti nikoga, ali će nam omogućiti povoljnije cijene na tržištu, a samim time i bolji životni standard. Osim toga, oni će privređivati ovdje i trošiti dio svoje zarade u Hrvatskoj. Uvoz radne snage uvijek, baš uvijek ostavlja vrlo pozitivan utjecaj na gospodarstvo zemlje u koju se uvozi.

Velike ekonomske sile, poput SAD-a, Australije, Velike Britanije, Njemačke i danas Irske, ne bi nikada bile toliko bogate da nisu barem u jednom periodu masovno uvozili jeftinu radnu snagu iz slabije razvijenog svijeta. Amerikanci i dan-danas, usprkos populističkoj retorici nekih političara, i dalje toleriraju desetak milijuna ilegalnih imigranata u svojoj zemlji. Oni imaju jake i dobro organizirane službe koje bi mogle, da žele, vrlo lako locirati i automatski deportirati svakoga od njih. Što mislite, zašto to ne čine? Ne zbog toga što su "dobri", nego iz istog razloga iz kojeg je irska država nedavno poticala zapošljavanje imigranata. Zato što znaju da od toga imaju koristi.

Stoga svi strahovi od "jeftine radne snage iz uvoza" padaju u vodu pred jasnim zakonima ekonomije i brojnim primjerima iz prakse. Od uvoza jeftine radne snage Hrvatska može samo profitirati, ali je pitanje hoće li kod nas uopće doći do masovnog useljavanja iz bilo koje zemlje budući da svi ti emigranti imaju i druge opcije, odnosno bogatije države koje također trebaju radnu snagu. Dok se ne napravi temeljita porezna reforma koja bi uključivala ogromnu sječu nameta, bojim se da će ovaj problem samo rasti.





VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
HRVATSKA
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Igor Rudan se, poput mnogih drugih svojih kolega znanstvenika u prošlosti, upustio u priču o ograničenim resursima i neodrživom ekonomskom sustavu.

Uz dužno poštovanje, gospodine Rudan, ovaj put niste u pravu.

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usporedila je putnički željeznički promet u Hrvatskoj i Japanu. Pogodite koja je glavna početna razlika...

Je li Holy upravo pozvala na privatizaciju HŽ-a?

Škola

PIŠE: LIBERAL.HR

Prema Bastiatu, svaka vlada ima samo tri izbora: 1) nekolicina pljačka većinu, 2) svatko pljačka svakoga i 3) nitko ne pljačka nikoga. Koju od te tri vlade žele Žuti prsluci?

Žuti prsluci su na teži način naučili da je Bastiat bio u pravu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Teško je nabrojati sve populističke izjave i obećanja u ovoj kampanji pa ću izdvojiti samo one najgore.

Top lista populista (izdanje EU izbori 2019.)

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

83-godišnjak je pucao kroz ulazna vrata kad je shvatio da netko pokušava provaliti. Ubio je 25-godišnjeg mladića. Sad ga žele poslati u zatvor.

Mediji provode javni linč nad nevinim čovjekom i pomažu državi da ga dokrajči. Njegov grijeh? Branio se od provalnika.

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Smatraju li SDP-ovci u Odboru za nagrade da gradonačelnik nije to zaslužio, da su proračuni za koje su i sami glasali - zajebancija?

Nominirala sam Obersnela za nagradu grada Rijeke zbog manjka u proračunu. Njegov odbor je odbio nominaciju...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za Katarinu Peović rad u call centru je robovanje, a konobarenje je ispod časti.

Poslovi kojih se drugovi iz Radničke fronte najviše boje

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Spuštanje zastava na pola koplja i paljenje svijeća zbog gašenja jedne firme koja je desetljećima trošila tuđi novac govori dosta o razini opće pismenosti.

Hrvati su previše emotivna bića. Samo kod nas još ovakva patetika može proći.

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska ima, u usporedbi s drugim zemljama Nove Europe, slab izvoz. On je rezultat slabijeg uvoza zbog protekcionističkih državnih politika.

Hrvatska nije deindustrijalizirana. Našoj industriji bi išlo puno bolje da je država ne ʼštitiʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Korupcijska afera u Austriji završila je ekspresno, za hrvatske pojmove iznenađujuće. Kod nas slične stvari završavaju posve drugačije.

Koja je razlika između Hrvatske i civiliziranih država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rekao je da planira preuzeti HSLS, osvojiti 10 posto na izborima i onda mijenjati nacionalnu politiku.

Hrebak pruža ruku Pametnom: ʼTreba nam jedna snažna liberalna opcijaʼ

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Za jedne ljubitelje zločinaca tolerancija i ljubav, za druge zatvor. To je Hrvatska po njenoj mjeri.

Anka kaže da je u spotu s Che Guevarom pokazala ʼtolerancijuʼ. Hoće li tako i s ustašofilima?

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: