Nikad ne biste pogodili čime se samozatajna Iva, supruga zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, inače bavi, kako i gdje su se upoznali, gdje su bili na medenom mjesecu. Sve ove vruće informacije možete saznati ekskluzivno na Večernjem listu - otprilike dvaput godišnje.

Toliko često, naime, Večernji list objavljuje jedan te isti članak. Od 2021. godine do danas članak o "samozatajnoj Ivi" i njenom malo manje samozatajnom suprugu objavljen je devet puta u samo malo izmijenjenim varijantama, a do kraja godine s pravom možemo očekivati i jubilarno 10. izdanje.






Članak pun topline, romantike, ukratko - topla ljudska priča. Kad to vidim, meni bude neugodno zbog njih. Pod "njih" mislim na sve aktere (aktivne i pasivne) - od "golupčića", preko uredništva tog lista koje sebe ozbiljno smatra ozbiljnim novinarstvom, pa do samih Zagrepčana koji sve to skupo plaćaju.

Nemam ništa protiv PR sadržaja, mediji moraju od nečeg živjeti (iako bi bilo dobro da to ne bude baš uvijek javni novac, kao što je ovdje vrlo vjerojatno slučaj). Ali krajnje je pokvareno, prevarantski, pa i budalasto takav očiti PR sadržaj ne označiti kao PR. Mislim da je to čak i kršenje nekog zakona (npr. Zakona o medijima koji izričito zabranjuje prikriveno oglašavanje), ali kad si u talu s državom, onda ti je sve dopušteno.

Netko bi mogao reći da pišem gluposti, da to uopće ne mora biti plaćeno. Iako ne mogu zamisliti osobu koja bi pod punom zdravom pameću objavljivala dvaput godišnje isti članak, pa čak i da je od zlata, a pogotovo kad je riječ o ovako patetičnoj bljuvotini, moram priznati da je sve moguće. Ne smijemo podcijeniti potrebu novinara da se uližu političarima na vlasti.

Tako da - moguće je i jedno i drugo. Moguće je da Zagrepčani skupo plaćaju Tomaševićeve patetične proljeve u Večernjem listu, ali i da novinari to rade iz vlastite potrebe ulizivanja vlasti. U bilo kojem slučaju, trebalo bi im biti neugodno.