Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova i potpredsjednica vlade Zorana Milanovića, dala je posljednjih dana izjave za Večernji list i
Tportal na temu rata između Izraela i Hamasa.
"Mislim da treba odmah priznati Palestinu. O tome sam promijenila mišljenje jer sam nekad mislila da prvo treba provesti projekt dvije države (Izrael i Palestina) na terenu, pa onda tu državu i priznati i da se time vrši pritisak u korist realizacije tog projekta. No danas, nakon genocida koji Netanyahuov režim vrši nad Palestincima u Gazi, smatram da iz simboličnih razloga treba priznati Palestinu. Ne znam hoćemo li se zbog toga manje sramiti pred budućnosti koja će se pitati kako smo mogli šutke gledati ono što se događa u Gazi, ali ta simbolička gesta bila bi bar neka poruka otpora politici Netanyahua, Ben Gvira i Smotricha. Iako je danas projekt dvije države dalji od realizacije nego ikad."Primijetit ćete da nijednom riječju nije spomenula Hamas ni terorizam. Po Vesni Pusić problem je isključivo u Izraelu. Izraelska užasna vlast se jednog jutra probudila i rekla "Idemo počiniti genocid nad Palestincima u Gazi".
Kao da Izrael nije
prepustio Gazu Palestincima još 2005. godine u nadi da će se tako stanje normalizirati. Kao da im nije dozvolio slobodniji prelazak granice i rad u Izraelu. Kao da oni nisu odgovorili na ove geste dobre volje izborom ekstremista koji u statutu imaju džihad i uništenje Države Izrael. Kao da nisu proveli godine kujući planove i pripremajući najmasovniji teroristički napad u zadnjih 20 godina. Kao da se
7.10. nikad nije dogodio.
Za Vesnu Pusić, ništa od navedenog nije se dogodilo. Ali zato se sigurno događa "genocid" groznog Izraela nad Palestincima. U izjavi za Večernji list je čak rekla da bi hrvatsko priznanje Palestine dovelo do kraja rata. Kako? Kako bi priznanje države koju
podržava 15 posto Palestinaca dovelo do kraja rata Izraela s terorističkom organizacijom koja nema nikakve veze s tom državom?
Novinari su izgleda zaboravili, a očito je zaboravila i sama Vesna Pusić, da je ona već bila na poziciji odlučivanja o priznanju Palestine. I tada je najavila
da će to učiniti. Njena vlada je donirala ogroman
novac Hamasovoj vlasti u Gazi, možemo si misliti na što je taj novac potrošen.
Što se dogodilo, gdje je zapelo s priznanjem? Inače, ako tvrdi da je "promijenila mišljenje", to bi onda značilo da jako često mijenja mišljenje jer je i tada, prije 11 godina, također tvrdila da Palestinu treba priznati zbog izraelskih zločina.
Budimo realni, a i Pusić bi trebala početi biti iskrena, ako ništa drugo, onda barem prema sebi - Pusić je uvijek bila i ostala protivnica Izraela i ljubiteljica džihada. Pogledajte njene izjave iz tog vremena, vidjet ćete da je i tada ignorirala terorističke napade i stalnu opasnost koja Izraelu prijeti iz Gaze.
Kad smo već kod gospođe Pusić, podsjetimo se njenih najvećih diplomatskih uspjeha iz toga vremena. Prvo, moramo joj priznati velike zasluge u pomoći radikalnim islamistima u Siriji, kojima je Hrvatska
slala oružje, a oni su potom ubrzo proglasili Islamsku državu. Dobre veze među džihadistima joj svejedno nisu pomogle da spasi Hrvata kojeg su njeni poslovni partneri oteli i na koncu, nažalost, na mučki način ubili.
Ni sad ne želi iskoristiti stare veze da barem pokuša nagovoriti džihadiste da puste preostale taoce i polože oružje jer to bi bio najbrži i najbezbolniji način da se prekine patnja palestinskog naroda kojoj su joj puna usta. Taj napaćeni narod, u predahu od genocida i gladovanja, i dalje uspijeva
ispaljivati rakete iz Gaze na civilne ciljeve u Izraelu, što je pravi fenomen.
Ali to gospođi Pusić ne smeta, kao što joj ne smeta ni
terorizam u Jeruzalemu. Po njenoj logici, Židovi su dužni živjeti pod stalnom prijetnjom terorizma i nemaju pravo na samoobranu. Ako Židovi pokušaju ukloniti prijetnju i spriječiti buduće napade, to je "genocid".
U Večernjem listu, Pusić je pokazala pravo licemjerje iskoristivši holokaust nad Židovima kako bi sebi "objasnila" zašto dio Europe ne želi osuditi Izrael što se usudio, zamislite, boriti protiv terorizma i najgore prijetnje slobodnom svijetu u ovom stoljeću - ideologije džihada. "Izrael sada čini ono što su Židovima činili njihovi smrtni neprijatelji", tvrdi Pusić.
Ako pogledate malo bolje i sagledate širu sliku, vidjet ćete da se povijest ponavlja. Sve ono što se događalo Židovima 1920-ih i 1930-ih godina u Europi i diljem svijeta, događa se opet. I tada je sve počelo dezinformacijama i klevetama na račun Židova, koje su poticali mediji i političari. Jedina je razlika što Židovi ovaj put nisu goloruki i bespomoćni, odbijaju se predati, a to je ono što gospođu Pusić i mnoge druge najviše boli.