Višak zakona znači više Kruljaca koji nehajno gule krumpir i više Huanita koji umiru u smrdljivim zatvorima

Zakej sam liberal? Zašto prljave državine šapurdače želim što dalje od sebe i svoje obitelji? Zato što je jedini mehanizam kontrole tog oholog sustava u rukama neukog naroda koji u nas ne glasa čak niti ne baš britkim mozgom već želucem gladnim tuđeg. A uz to, znate, narod na brdovitom Balkanu je i jebeno emotivan, pa voli kad mu zatitraju nacijom ili klasnom pravdom, a koža na ručerdama se naježi. Spreman je u transu glasat i za najdokazanije lopurde ako mu prodaju dobru emociju, baš kao što znojavih pazuha uživa u narodnoj pjesmi, potpuno svjestan da je to umjetnička septička jama. 

A najviše mi na živac ide to što se taj isti narod svaka tri dana snebiva i zgražava nad događajima u našoj propalog državi. Sad su svi sablaznuti da je sin nekakvog generala Kruljca dobil drek od kazne iako je uhvaćen kao diler s masu drogurine, a Huanito, lik koji je travu uzgajao samo da se spasi od teške multiple, gulit će dve godine i vjerojatno tokom robije izdahnuti. 

Pritom se ćaća Kruljac, gle slučajnosti, baš ovih mjeseci nalazio s ministrom policije Božinovićem, valjda da mu gata iz kave i prepričava događaje s maturalca u srednjoj. To je ujedno i odgovor marksističkim luđacima koji su i dalje, nakon svih silnih katastrofa, uvjereni da je država najbolji kontrolni mehanizam države.

I koji idiot je za početak uopće zabranio marihuanu? Kako je moguće da čitavo stoljeće traje rat protiv supstance koja je neusporedivo manje štetna od alkohola i izaziva manju ovisnost od nikotina kojeg malograđani do iznemoglosti sišu pred bebama i u prepunom automobilu? Jer eto, netko se sjetio pa nešto stavio izvan zakona. Shvaćate li da višak zakona znači samo veću moć države, ergo više Kruljaca koji nehajno gule krumpir i više Huanita koji nevini umiru u smrdljivim kenjarama zatvorskog sustava? 

Kakav je ovo uopće svijet? Stalno se izrugujemo nekim drugim vremenima potpuno nesvjesni da će se i našima u budućnosti suditi, tvrdim sa stopostotnom sigurnošću, kao svijetu barbarstva i teške nepravde. Da, idemo naprijed, ali taj napredak plod je isključivo jedne slobode, one tržišne. Na toj slobodi i u zadnja dva stoljeća stvorenom bogatstvu parazitira vojskurina ljudskog šljama, švindlera, oholih dodvorica, patoloških neradnika, poludebila i beskorisnih stjenica. 

Zašto tu slobodu ne upražnjavamo puno dosljednije i kada je u pitanju tržište i kada je u pitanju sve ostalo? Čemu taj poriv da svjetina kontrolira tuđe živote uz pomoć planine zakona i malja zvanog država? Taj isti narod, kada se povremeno trgne iz pijanog magnovenja, krene kukati svjestan koje je to veliko sranje. Trenutak lucidnosti nažalost traje prekratko jer im brzo bace slasnu kost političarskih obećanja ili im zasviraju dugmetaru poželjnih emocija, a plebs se hitro vrati u kućicu.