Vlada će se u 2020. obračunati s najvećim hrvatskim neprijateljima - radom i zaradom

Ako je vjerovati onoj staroj narodnoj poslovici, koja kaže "Po jutru se dan poznaje", 2020. godina bit će godina kad će se Hrvati konačno obračunati sa svojim najvećim neprijateljima - radom i zaradom. Nije prošlo ni tjedan dana u novoj godini, a iz Vladinih krugova su u javnost izašle već tri nove antitržišne inicijative, i to od samih ministara, tako da je realno očekivati njihovu skoru implementaciju.

Prva je inicijativa ona za zabranu rada nedjeljom. To je tema koja se povlači već desetljećima, svako malo dođe u fokus javnosti jer Crkva ima direktan interes da ugasi konkurenciju. Oni misle da će više ljudi ići u crkvu nedjeljom ako se zabrani rad trgovačkim centrima. Više ljudi u crkvi znači i više milodara. To vam je sva filozofija. Hrvatske vlasti dosta dugo su se odupirale snažnim pritiscima iz krugova bliskih Katoličkoj crkvi, ali ipak Andrej Plenković je svjestan da mu se vlast klima pod nogama i u izbornoj godini morat će učiniti neke stvari kojima će privući onaj odbjegli dio HDZ-a. Zabrana rada nedjeljom iz njegove perspektive čini se kao dobar politički potez.

Sve ankete pokazuju da većina Hrvata želi zabranu rada nedjeljom, što je apsurdno jer tko onda puni sve te trgovine koje rade nedjeljom? Nije potrebno da opet objašnjavam stvari koje smo na ovoj stranici već više puta objasnili: kako hrvatsko gospodarstvo ovisi o turizmu, a za turizam nisu dobra nikakva državna ograničenja rada. Osim toga, proračun Hrvatske se puni prvenstveno od PDV-a, po tome je Hrvatska na vrhu EU. Zabrana rada nedjeljom neće imati pozitivan utjecaj ni na gospodarstvo ni na punjenje proračuna.

Ali svi ti ekonomski razlozi čak su manje bitni od onih ljudskopravaških. Pravo na rad je temeljno ljudsko pravo i trebala bi biti stvar dobre volje samog čovjeka kad će raditi i koliko. Osoba koja odluči stupiti u radni odnos kod nekog poslodavca, potpisuje ugovor o radu u kojem se navodi kad će raditi, koliko će raditi i za koliku plaću. U slobodnom društvu ugovori između dviju ili više osoba trebali bi biti svetinja. Potpisuješ ono s čime se slažeš i toga se moraš pridržavati - to je sve. Svako državno uplitanje u dobrovoljne odnose među ljudima znači pretjerano reguliranje ljudskog života i ograničavanje slobode. Znači, nitko vam ne bi smio određivati kad ćete i koliko raditi osim vas samih. I nitko vam ne bi smio ograničavati mogućnost kupovine.

Svi ovi argumenti padaju u vodu kad mase u Hrvatskoj jednostavno gledaju na rad kao nešto loše. Po toj logici, rad ne bi trebalo samo ograničiti nego i zabraniti u potpunosti. Ali onda se postavlja logično pitanje: zašto onda uopće radite? Nitko vas ne prisiljava, dajte otkaz i nemojte raditi. Zašto pozivate državu, kao neki viši autoritet, da vam zabrani nešto što ionako niste obavezni?

Druga inicijativa ide iz Ministarstva financija pod palicom ministra Zdravka Marića. Porezna uprava kreće u češljanje freelancera, odnosno paušalaca u IT sektoru, u potrazi za onima koji su "prikriveno zaposleni". Kako će znati tko je kriminalac? Vrlo jednostavno, poreznici će to zaključiti na terenu. Iako nema jasnih propisa s koliko tvrtki paušalac mora minimalno raditi da ne bi bio "prikriveno zaposlen", dakle sve je stvar slobode tumačenja samih poreznika. Zvuči sjajno, zar ne?

A to je zapravo odgovor na zahtjeve pojedinih IT tvrtki koje su se svojevremeno žalile na konkurenciju. Zvale su državu upomoć i evo, sad će im država pomoći. Poslat će im svoje stručnjake koji će im mjeriti razdaljinu monitora od stolice i visinu svakog naslonjača u uredu.

Koja je svrha, pitate se? Pa mislio sam da je to jasno, previše ljudi radi i živi od svoga rada. Ne može to tako. Tome se mora stati na kraj.

Treća inicijativa dolazi iz Ministarstva turizma. Naime, planiraju omogućiti jedinicama lokalne samouprave da svojevoljno ograniče broj apartmana na svome području. Znači, ako želite iznajmljivati apartman, morat ćete prvo tražiti dozvolu lokalnog šerifa, a on će onda odlučivati o tome tko je pogodan, a tko nije. Gradonačelnik Dubrovnika, koji je već poznat po volji za određivanjem tko ima pravo zarađivati u Dubrovniku, a tko nema, to je dočekao, naravno, s oduševljenjem. U medijima ionako pišu kako je "veliki problem" to što ima "previše apartmana" (čiji problem, pobogu?) i tome nekako treba stati na kraj.

Dakle, lokalna samouprava će vam određivati što smijete raditi sa svojom nekretninom. Naravno, to će samo povećati rad na crno jer još se nije rodio taj koji je uspio zabraniti nekome da iznajmi svoj prostor ako postoji potražnja. Zvuči sjajno, zar ne?

Ako se netko pita koja je svrha, odgovor je vrlo jednostavan. Znam da nisam ja možda najbolja osoba da ukazuje na to jer u suštini nemam ništa protiv kapitala (ni sitnog ni krupnog), ali kad neće nitko drugi, onda moram ja to reći - krupni kapital. Da, vlada pogoduje krupnom kapitalu, a to su vlasnici hotela. Njima jedinima zapravo smetaju apartmani jer su im konkurencija. Zbog njihovog oglašavanja mediji su vas godinama zatrpali pričama o tobožnjoj prevelikoj "apartmanizaciji Hrvatske" koja navodno smeta svima. U realnosti, ljudi žive od onoga što mogu raditi i koriste mogućnosti koje im se pružaju. Ali ne može to tako, previše ljudi radi i neovisno je o državi, mora se tome nekako stati na kraj.

Sve to u samo tjedan dana, i sve to iz kuhinje onih koji sebe smatraju desnim centrom i optužuju svoje političke oponente da su komunisti. Ako HDZ sve ovo implementira, bit će to najviše antitržišna vlada u modernoj hrvatskoj povijesti. Ne, to ne rade neki tamo ljevičari nego hrvatska desnica. I nemojte misliti da njihovi birači to ne odobravaju, to je baš po njihovom ukusu. Zvuči kao da dolazi iz priručnika Karla Marxa, kojeg je premijer Plenković obradio u maturalnom radu. Zabraniti, ograničiti, zabraniti. To su reforme u Hrvatskoj. Puno sreće želim vam u novoj godini, mislim da će nam svima trebati.