Premijer Andrej Plenković i ministar gospodarstva Darko Horvat predstavili su 10 mjera "za spas gospodarstva u uvjetima koronavirusa". Tako to oni zovu, ali među tim mjerama nijedna neće spasiti gospodarstvo, već samo nekolicinu odabranih pojedinaca.

Naime, mjere dijeljenja i sufinanciranja kredita radi isplate plaća i doprinosa neće puno pomoći poduzetnicima koji već tjednima proživljavaju ogroman pad prometa, a u vremenu koje je pred nama mnogi od njih neće ni moći dalje raditi jer će ih zatvoriti državnim dekretom. Već je najavljena uredba o zatvaranju kafića, restorana, većine trgovina i uslužnih obrta. Kako će vlada pomoći ljudima koji neće smjeti raditi?

Vlada se hvali da će im odgoditi plaćanje poreza i doprinosa za tri mjeseca. Kako to može ikome pomoći? To nije oslobađanje od plaćanja nego ODGODA. Znači, ljudi će morati za tri mjeseca isplatiti sve zaostale plaće, poreze i doprinose za ono vrijeme u kojem nisu prihodovali ništa. Kako to može ikoga spasiti? Možemo već s priličnom sigurnošću predvidjeti masovna otpuštanja i zatvaranja obrta i poduzeća koja neće biti u stanju izvršavati svoje tekuće obaveze ili neće moći nakon tri mjeseca isplatiti sva davanja državi.

Osim toga, vlada se hvali i dijeljenjem novca - nešto u obliku sufinanciranja kredita i projekata, a za poljoprivrednike u obliku interventnog otkupa. Moram priznati da ova intervencija nema baš nikakvog smisla u trenutku kad je uvoz praktički onemogućen pa domaći poljoprivrednici dobivaju ogroman prostor za širenje proizvodnje kako bi zadovoljili potrebe domaćeg stanovništva. Umjesto da ih Vlada pusti da se prilagode potrebama tržišta, ona najavljuje interventan otkup proizvoda koja ne uspiju prodati. Pa zašto bi se onda netko uopće trudio proizvesti ono što tržište treba kad može jednostavno proizvoditi ono što nitko ne želi kupiti i onda to prodati vladi po dobroj cijeni?

Jako, jako loša politika koja će nas uvesti na velika vrata u korporatizam. To je ekonomski sustav u kojem glavnu riječ vode država i nekolicina velikih igrača na tržištu, koji zajednički donose odluke i alociraju proizvodnju i trgovinu prema svojim željama, a ne potrebama kupaca kao na slobodnom tržištu. Ovo kao da su isplanirali ili im se izvanredna situacija nasmiješila pa su je odlučili iskoristiti, ali njihove mjere spasit će samo odabrane pojedince na račun svih ostalih.

Umjesto kreditiranja i "handouta" pojedinim igračima, vlada je mogla privremeno sve osloboditi plaćanja poreza i doprinosa. Ili je mogla svima sniziti poreze. Ili je mogla odreći se poreza i trošarine na gorivo, čime bi pomogla i građanima i gospodarstvu jer gorivo je input u praktički svim maloprodajnim cijenama. Vlada bi mogla tako prepoloviti cijenu goriva. Ali neće ništa od toga napraviti vjerojatno zato što se boji da bi pretrpio državni proračun.

Međutim, na ovaj način državni proračun će pretrpjeti još više, budući da će ogroman broj poduzeća poslati u nelikvidnost i propast pa ona više neće moći plaćati poreze i doprinose. To je začarani krug u koji se sami uvlače i teško će državni proračun ostati neokrznut.

Vlada bi trebala računati sa smanjenjem proračunskih prihoda zbog propale turističke sezone i nemogućnosti izvoza. Zbog toga je trebala smanjiti svoju potrošnju. Ali to nije učinila jer ne želi dirati radna mjesta i plaće u javnom sektoru. To bi nas sve moglo na koncu jako skupo stajati jer ako pukne privatni sektor, neće biti ni novca za ostale. Ukratko, njihove mjere samo će pogoršati i produljiti krizu koja slijedi.