Moram priznati da me premijer Andrej Plenković ugodno iznenadio kad je odbio uvesti lockdown i policijski sat usprkos višetjednim pritiscima iz medija i dijela znanstvene zajednice. Novinari su činili sve da prikažu stanje kao "krajnje alarmantno" i nastavljaju to činiti. Ne prođe dan, a da s televizija poput N1 i Nove ne vidite barem jedan zahtjev za zaključavanjem nacije ili masovnim pendrečenjem građana. Totalitaristi u ovo vrijeme skidaju maske i otvoreno pokazuju koje su im namjere, pritom ne prezaju od obmanjivanja, zastrašivanja i dezinformiranja javnosti.

Ipak, premijer je jasno rekao da ne namjerava popustiti i zaključati zemlju radi njihovih hirova. Ovo je jako bitno jer činilo se kao da mediji i oporba idu njemu na ruku, budući da bi totalitarne metode odgovarale prvenstveno vladajućima. Ali Plenković pokazuje iznenađujuću dozu razuma. Ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak me također ugodno iznenadio priznavši kako lockdown i policijski sat u drugim zemljama nisu imali nikakav efekt na širenje virusa.

Možda je to rezultat činjenice da veći dio javnosti nije podlegao medijskom zastrašivanju. Ne može vlast samo tako uvesti represivne mjere usprkos javnom mnijenju. Ovih dana mainstream mediji šire rezultate neke svoje ankete sa 600-tinjak ispitanika prema kojoj 50% građana podupire lockdown. To je teška manipulacija, jasno, poput one vijesti da Švedska uvodi lockdowne. Takav rezultat su dobili samo ako su anketirali isključivo novinare. U široj populaciji većina već sada shvaća da represivne mjere ne funkcioniraju, odnosno imaju puno više negativnih nego pozitivnih posljedica i na ekonomiju i na zdravlje.

Mediji će sasvim sigurno nastaviti vršiti pritisak na vlast da zabrani ljudima rad i kretanje, u to nema sumnje. Već su krenuli s napadima, na primjer Gordan Duhaček na Indexu je napisao članak o tome kako Hrvatska nema strategiju borbe protiv koronavirusa. Zanimljivo je kako to NIJE primijetio dok smo bili u lockdownu ili dok je stožer uvodio nove mjere na nacionalnoj razini. Ni tada nije postojala nikakva strategija niti plan, ali to je novinarima odgovaralo pa se nisu bunili.

U svakom slučaju, ovo je zasad dobro. Plenković i ekipa pokazali su se puno razumniji i staloženiji u ovako ozbiljnoj situaciji od mnogih drugih europskih lidera. Nadam se samo da će izdržati pritiske i upravo radi toga imam jedan konstruktivni prijedlog.

Stožer bi trebao svakodnevno, uz broj umrlih s covidom, objavljivati i broj ukupno umrlih u Hrvatskoj, od svih ostalih uzroka. I usporedbu s brojem ukupno umrlih na isti datum prošle godine. Na taj način bi javnost dobila kompletnu perspektivu - koliki je utjecaj covida na smrtnost u Hrvatskoj i kakva je zaista situacija.

Također, bitan je i broj ljudi na intenzivnoj njezi. Osim objave broja pacijenata koji se danas liječe na intenzivnoj njezi trebalo bi objaviti i njihov broj na isti datum prošle godine.

Kada bi se tako objavljivali podaci, onda bi javnost imala uvid u sve i bilo bi puno teže novinarima i nekim slave željnim "stručnjacima" širiti paniku i sijati strah te tako vršiti pritisak na vlast da zaključa građane i uvede policijski sat. Također, ako se bude vidjelo ozbiljno povećanje oboljelih ili umrlih u odnosu na lani, građani će uvidjeti ozbiljan razlog za oprez. Manje će biti prostora za teorije zavjere.

Bilo kakvo novo zatvaranje biznisa značilo bi povećanje nezaposlenih i ovisnih o državnom proračunu, što posljedično dovodi do pogoršanja ekonomske situacije i još goreg stanja u zdravstvu koje se financira iz gospodarske aktivnosti građana. Smanjujući gospodarsku aktivnost građana, smanjuje se i uplaćivanje za javno zdravstvo, a samim time i njegova efikasnost ili, u našem slučaju, funkcionalnost zdravstva se dovodi u pitanje.

Uvođenje policijskog sata sasvim sigurno bi povećalo nezadovoljstvo među građanima i dovelo do brojnih incidenata s policijom. Plenkoviću je to sve, siguran sam, kristalno jasno i nitko normalan ne želi da do toga dođe.

Zato bi bilo dobro promijeniti način informiranja javnosti o dnevnom broju umrlih i oboljelih, to bi uvelike smanjilo paniku i vjerojatno povećalo ekonomske aktivnosti građana, a samim time i poboljšalo efikasnost javnog zdravstva.